Može li ljubav prema psima biti zapisana u genima? Novo europsko istraživanje navodi upravo na takav zaključak nakon usporedbe genetskog koda više od 35 000 parova blizanaca koji su vlasnici pasa. Istraživači su zaključili da genetske varijacije objašnjavaju više od polovice vjerojatnosti da će neka osoba imati psa.
I sami su istraživači iznenađeni otkrićem da genetska struktura neke osobe može imati značajan utjecaj na to hoće li posjedovati psa. Kao takvi, ovi nalazi imaju velike implikacije u nekoliko različitih područja vezanih uz razumijevanje interakcije između psa i čovjeka kroz povijest i u modernim vremenima, navodi autor studije Tove Fall, profesorica molekularne epidemiologije na Sveučilištu Uppsala u Švedskoj. Rezultati istraživanja, objavljeni u časopisu Scientific Reports, sada zaista mogu objasniti zašto su neke osobe jednostavno – dog person.
Psi su bili prve pripitomljene životinje čija bliska veza s ljudima traje najmanje 15.000 godina. Vjeruje se da psi i drugi kućni ljubimci pomažu u održavanju zdravlja i dobrobiti njihovih vlasnika, a potvrđuju to i istraživanja. Vlasnici pasa imaju 57 do 77 % veću vjerojatnost za postizanje dovoljne razine fizičke aktivnosti od ljudi koji nemaju pse, pokazale su studije u Kanadi, Australiji i Japanu. Briga o kućnim ljubimcima može pomoći ublažiti negativne posljedice koje dijabetes, visoki krvni tlak i kolesterol ostavljaju po naše tijelo, vjerojatno zbog toga što kućni ljubimci poboljšavaju emocionalno stanje. Stoga ne čudi da vlasnici kućnih ljubimaca oboljeli od koronarnih bolesti pokazuju veću stopu preživljavanja od onih koji nemaju kućne ljubimce, bez obzira na ozbiljnost srčanog udara.
Pročitaj i ovo:
• Mama, tata – ja bih psa
• Kako odabrati savršenu aktivnost za psa?
• Uz ove pripravke možeš zaštititi svog psa od krpelja i buha
