Kada fitoteraput ili farmaceut kaže droga tada se taj naziv odnosi na termin kojim se opisuje cijela biljka ili njezin dio koji se koristi u svrhu liječenja. Droh je riječ koja na starogermanskom znači suho i označavala je praškaste supstancije koje su se koristile u liječenju. Biljne droge imenujemo latinskim nazivima:
• FLOS – cvijet
• FOLIUM – list
• HERBA – zelen
• RADIX – korijen
• RHIZOMA – podanak
• TUBER – gomolj
• BULBUS – lukovica
• FRUCTUS – plod
• SEMEN – sjeme
• CORTEX – kora
Biljni pripravci
U fitoterapiji se biljka rijetko koristi u svojem svježem obliku, onako kako je pronađena u prirodi. Kako su svježe biljke vrlo osjetljive i sklone fermentaciji i procesima truljenja, biljna droga, koju može predstavljati cijela biljka ili samo dio biljke koji se koristi u svrhu liječenja, najčešće se suši ili odmah ekstrahira pogodnim otapalom.
Biljni pripravci su pripravci dobiveni različitim postupcima iz biljne droge (usitnjavanje, ekstrakcija, fermentacija, destilacija, pročišćavanje, ukoncentriravanje) te obuhvaćaju usitnjene ili praškaste biljne tvari, tinkture, ekstrakte, eterična ulja, istisnute sokove i prerađene izlučevine biljaka.
Za razliku od biljnih pripravaka koji podliježu pod klasifikaciju dodataka prehrani, na našem tržištu postoje i biljni lijekovi kod kojih je brojnim ispitivanjima i analizama dokazana kvaliteta, sigurnost i djelotvornost (primjer je preparat gospine trave standardiziran na hipericin koji se koristi kod lakših i srednje teških depresija). Kao i kod klasičnih lijekova, kod fitoterapeutika je najvažnije odrediti djelovanje, dozu i dužinu uzimanja. Što se tiče dužine korištenja smatra se da bi se tek rijetki pripravci, pravilno dozirani, trebali koristiti više od tri ili četiri tjedna bez pauze.
