Ima tako nekih gradova u koje se zaljubiš na prvu, ne znam zašto, ali kod mene je redovito riječ o gradovima koji se nalaze u blizini neke vode – rijeke, mora ili jezera. Shvatila sam s vremenom da mi je svejedno koja ih vrsta vode oplahuje – slana ili slatka, ali da vode mora biti kako bi mi doživljaj bio potpun. A neka od najljepših sjećanja, koja su mi se poput tetovaže upisala u srce, su spektakularan zalazak sunca u Firenci i pogled na nju s Piazza di Michelangelo, plovidba vaporettom kroz venecijanski Canal Grande, prolazak ispod velikog slapa u Foz de Iguacu i plovidba Dunavom noću u Budimpešti… Ima ih još.
Pa iako je pogled s Petrovaradinske tvrđave uistinu prekrasan, iako puca na plavi Dunav i zelenu Frušku goru, na Strand koji je opjevao Balašević, na rodnu kuću bana Jelačića, a cijeli ti se Novi Sad tada rasprostre pred očima, onako mirno, tiho i podatno kako to samo ravničarski krajevi znaju, nema tu nekog velikog spektakla. Nema tu nekog velikog uzbuđenja. Osjetila sam se mirno, uravnoteženo i kao da sam – doma. A to je upravo onaj osjećaj koji će vas prožeti kroz svaku minutu vašeg boravka u Novom Sadu – u njemu ćete se osjećati kao kod svoje kuće. I vjerujte na riječ, vaši domaćini će sve učiniti da taj osjećaj razvijete do maksimuma.
Topao, privlačan, multikulturalan, grad po mjeri, narastao je od ratnih godina na nekih 500.000 stanovnika, ako mu pribrojimo okolicu. Nekad su mu, zbog okupljanja intelektualne kreme, tepali da je Srpska Atena, a danas ga nazivaju Gradom Mladih. I zaista, Novi Sad nije samo figurativno i pro forme proglašen Europskom prijestolnicom mladih za 2019. godinu, nego je to grad čije ulice vrve mladim ljudima – u svako doba dana i noći.
Susrela sam se s njegovom toplom dušom u kišnu jesen, pa i u kišno proljeće (a kad bude vrijeme za treću sreću, onda mora biti sunce!), no unatoč oblacima koji su me natjerali da dvaput Petrovaradinsku tvrđavu i grad obiđem s kišobranom u ruci, zamjetno je kako je grad pun života. Pokušavam ga zamisliti kako izgleda kada se u njega sjati još 200.000 posjetitelja festivala EXIT i kad njegovim ulicama i Petrovaradinskom tvrđavom zavlada mladost jer cijeli grad tih nekoliko dana živi za festival. Otkrivaju mi naši domaćini da se i posljednjih godina Novi Sad, pomalo, ali sigurno pretvara u pravu prijestolnicu regionalne IT-industrije, a zna se – gdje je IT-industrija, tamo su i mladi.
Pa bili vi mladi u duši ili brojem godina, Novi Sad je jedno od onih mjesta koje će nahraniti vašu memoriju unikatnim sjećanjima i izmamiti osmijeh na lice kad god ga se prisjetite. A najbolje od svega jest što je zaista na dohvat ruke – samo je tri i pol sata automobilom udaljen od Zagreba, ako uračunate i stajanje na granici. No, kako bi vam boravak u njemu i okolici bio što ugodniji – ovo su samo neka pitanja o Novom Sadu na koje jednostavno trebate pronaći odgovore.
Zašto je sat na Petrovaradinskoj tvrđavi pijan?
Nekadašnji utvrđeni grad uz rijeku Dunav, poznat i kao Gibraltar na Dunavu, danas je mjesto održavanja festivala EXIT i zasigurno turistička atrakcija broj jedan. Zaštitni znak grada je Petrovaradinska kula sa satom, dar austrijske carice Marije Terezije, koji nosi nadimak „pijani sat“. Naime, kazaljke koje pokazuju vrijeme imaju jednu posebnost – uloga im je zamijenjena, što znači da mala kazaljka pokazuje minute, a velika sate. Iako biste mogli pomisliti drugačije, ovdje nije riječ o feleru, nego je to zato da bi lađari i stanovnici grada lakše mogli vidjeti koliko je sati.
Što je to grenadir-marš?
Kuhani krumpir, domaća tjestenina, luk i slanina glavni su sastojci koji sačinjavaju ovo jelo, popularan prilog iz doba bivše Jugoslavije. Na stranu to što je riječ o pravoj kalorijskoj bombi koja bi lako mogla biti samostalan obrok, grenadir marš (osim što ga krasi zvučno ime) jelo je tako jednostavno, a ukusno s kojim će uspješno izaći na kraj bilo koji početnik u kuhinji. A kako to rade kulinarski maheri, imala sam prilike doživjeti u Salašu 137, jedinstvenom mjestu nadomak Novog Sada, gdje vas čeka autentični ambijent salaša i okusi tradicionalne vojvođanske kuhinje.
Foto: Naturala.hr
Zašto svaki obrok treba započeti mednom dunjom?
Ono što je za Ruse votka, za Srbe je rakija. U Srbiji svaki kraj ima svoju specifičnu rakiju, „najbolju na svijetu“, a kako bi svaki obrok (ili svaki dan) dobro započeo i još bolje p(r)otekao, običaj je otvoriti ga rakijicom. A kad se sljube voće i rakija, kao što je slučaj s mednom dunjom, rakijom od dunje s dodatkom meda, možete biti sigurni da vas čeka prava poslastica.
Koja je boja rodne kuće bana Jelačića?
Ban Josip Jelačić rođen je u Petrovaradinu u kući oca Franje, podmaršala austrijske vojske, i majke Ane. U kući u podgrađu Petrovaradinske tvrđave živio je sve do svoje osme godine, kad odlazi na školovanje u bečki Terezijanum. A ako se pitate kako glasi odgovor na postavljeno pitanje, to je sivo-plavkasta.
Što je to svadbarski kupus?
Red kupusa, red luka, red mesa i slanine – ovo gastronomsko čudo kuha se u zemljanom loncu cijelu noć, a najbolji je ako se u njemu nađu tri vrste mesa, svinjetina, teletina i ovčetina. Točne mjere ne postoje, svaka će domaćica to odmjeriti „odokativno“, ali uvijek baš kako treba. Za restoran koji svlada ovo umijeće daleko se čuje, a tako se glas pronio i o obiteljskom restoranu Sokače u Novom Sadu. Jela s roštilja, ćevapi, kobasice, jela kuhana u zemljanim posudama, uštipci… Svi su se ovi recepti usavršavali tijekom 100 godina duge obiteljske tradicije obitelji Nikolić iz Zaječara.
Foto: Sokače
Što je to Najlon?
Pravi melem za dušu i novčanik, Najlon je stara pijaca Novog Sada na kojoj se može pronaći sve, od igle do lokomotive. Tržnica je nastala spontano 1960-ih godina, kada su stanovnici Novog Sada iznosili odjeću, kućanske aparate i druge tričarije te ih prodavali na novinama i najlonu položenima na tlo. Danas i mlađe generacije otkrivaju čari Najlona, a svaki petak i subotu ova tržnica vrvi od života. Čuli smo da su cijene koje ćete tamo izdvojiti za neki dizajnerski komad smiješne pa ćemo idući put sigurno navratiti.
Gdje pojesti najbolje brizle i pohane svinjske nožice?
Ako tražite mjesto koje će vam pokazati svu širinu novosadske gostoljubivosti, ugostiti vas kao kraljeve pred punim stolovima te pred vas servirati najbolje brizle i pohane svinjske nožice, pronaći ćete ga, „ispod oraja“, u Salašu 137. Salaš 137 smo već spomenuli jer nam je okusne pupoljke vratio u djetinjstvo grenadir maršem, ali je cijeli doživljaj na salašu tako fantastičan da ga moramo spomenuti dvaput.
Autentičan ambijent, etno štih, ljetna bašta i obilje domaće hrane, koju ćete poželjeti degustirati dok ne zaboravite disati – sve vas to čeka 20 minuta od Novog Sada, u mjestu Čenej. A ne propustite ni poslušati fantastično zanimljivu priču njegova vlasnika Aleksandra Samardžije Spliće, koji je kupio salaš u vrijeme kada su u Vojvodini svi bježali sa zemlje i na Salašu 137 napravio pravo malo čudo koje su do danas posjetile i Demi Moore i Julia Roberts.
Foto: Naturala.hr
Tko živi u Ulici Jovana Cvijića na broju 33?
O, daj okreni taj ringišpil u mojoj glavi… Baca li vas ovo na dobar trag? Riječ je o kućnoj adresi poznatoga kantautora Đorđa Balaševića, ali i mjestu koje će zasigurno potražiti svi Đoletovi fanovi kad ih put nanese u Novi Sad.
Što je to čarda?
Izvorno iz perzijskog jezika, čarda označava nadstrešnicu na četiri noseća stupa. U pravilu se nalazi uz rijeku, a služi kao mjesto za okupljanje i okrepu, s jelima kojima dominiraju riblji specijaliteti. I Novi Sad ima svoju – čarda Aqua Doria smjestila se pod samom Petrovaradinskom tvrđavom i time nudi fenomenalan pogled na rijeku i panoramu grada iz prvog reda. Ovdje se jede fiš paprikaš i domaća tjestenina, riba s roštilja, šaran u potkovici, gratinirani file smuđa… Dovoljno da vam počnu curiti sline.
Što je to Štrand, a što kej?
Štrand, najpopularnija gradska plaža Novog Sada, otvorena je 1911. godine, a svaki će Novosađanin reći kako je riječ o najljepšoj plaži na Dunavu. S druge strane, kej je naziv za ozidanu obalu uređenu kao šetalište, a to ime nosi i novosadska ulica uz sam Dunav, Beogradski kej.
Kakav je kolač Mire Banjac?
Koliko je ova torta čarobna, govori podatak da je se na godinu proda 1300 kilograma. Kolač od čokoladnog biskvita, likera i narančina soka, koji nosi ime poznate srpske glumice, može se kušati u slastičarnici Vremeplov. Već je i samo ime dobar trag koji upućuje na obiteljsko nasljeđe, ali i mnoštvo antikviteta koje se tamo mogu pronaći. Zaista, kao da ste zakoračili u neko drugo vrijeme…
Foto: www.vremeplov.net
Foto: www.vremeplov.net
Tko je Lala, a tko Sosa?
Ako vam za uho zapnu termini Lala i Sosa, tada vrijedi znati da je u pitanju naziv za Vojvođane. Iako se ne zna kako su točno i zašto nastala ta imena, svi se slažu kako su muškarci Lale, a žene Sose. Ne pitajte dalje, ni meni nisu otkrili tajnu do kraja iako sam načula da je riječ o zafrkantskim imenima i da muško ime ima veze s cvijećem, konkretnije tulipanom. A Sosa? Hm…
Na kojeg su pjesnika Novosađani najponosniji?
Jovan Jovanović Zmaj rođen je u Novom Sadu 1833. godine, a smatra se velikim pjesnikom srpskog romantizma. Iako je po zanimanju bio liječnik, gotovo se 50 godina bavio uređivanjem i izdavanjem časopisa. Jedan od njih bio je i Zmaj, odakle mu i nadimak, a Zmaja su djeca naprosto obožavala. Također, liječio je djecu bez ikakve nadoknade. Ljudina koja je imala iza sebe vrlo tragičnu priču. Naime od tuberkuloze mu je umrlo pet kćeri i supruga, a nakon tog tragičnog događaja je posvojio još dvije djevojčice koje su također umrle.
Gdje se pije najbolji bermet u Srbiji?
Aromatizirano vino koje se poslužuje kao aperitiv, bermet iz Sremskih Karlovaca bio je stalan gost dvorova srednjovjekovne Europe, a svoj je put našao i do tragično slavnog Titanika. Toliko je dobar da se koristio za podmićivanje, a za karakterističan okus najzaslužniji je pelin. Stoga navratite u Sremske Karlovce u kojima ćete pronaći Vinariju Živanović za koju se šuška da poslužuje savršen bermet.
Više informacija na službenim stranicama Turističke organizacije Grada Novog Sada.
Pročitaj i ovo:
• Novi Sad – grad mladih koji mijenjaju svijet
• Gibraltar na Dunavu: Što raditi i posjetiti u Petrovaradinu?
