Ljudi se odlučuju na uzimanje različitih pripravaka da bi postigli određenu zdravstvenu korist i to radi prevencije, održanja i poboljšanja stanja. Mnogi su pacijenti okrenuti samoliječenju, što konkretno znači da osoba uzima ljekovita sredstva bez upute liječnika. Nije to nikakva novost, kod nas se uvijek polagalo vjere u znanje baka i travara, no često čujemo da je taj trend u porastu.
Koji preparat odabrati?
Bezreceptni lijekovi su lijekovi koji zbog sigurnosnog profila mogu biti ostavljeni na odluku pacijentu da ih sam koristi bez liječničkog recepta. Tu se pacijenti oslanjaju na prethodna iskustva u korištenju, reklame, savjet farmaceuta… Bezreceptni lijekovi time nisu bezopasni jer sve što može liječiti, može i naštetiti. Pojedini analgetici često se nekontrolirano koriste i mogu biti uzrok novih bolesti.
Među bezreceptne lijekove spadaju biljni lijekovi koji također imaju svoje indikacije, mjere opreza i doziranja. Prednost pripravaka registriranih kao biljni lijek jest daleko stroža kontrola kvalitete u odnosu na dodatke prehrani.
Dodaci prehrani vrlo se često upotrebljavaju u svrhu samoliječenja – iako striktno govoreći nisu namijenjeni liječenju, kao prehrambeni koncentrati svakako utječu na zdravlje, što je posebno bitno kod prevencije nuspojava liječenja ili stanja u kojima nedostaje određeni mineral ili vitamin. Problem s dodacima prehrani je njihova potencijalna nekvaliteta, potencijalna neprisutnost ili manja količina deklariranih sastojaka ili pak prisutnost određenih tvari kojih u takvom proizvodu ne bi smjelo biti.
Kad je riječ o biljnim čajevima ili drugim ekstraktima, vjerujem da postoji biljka za svaku bolest, barem da je može olakšati ako već ne izliječiti ili povećati kvalitetu života. Pritom treba izabrati najbolju moguću biljku, u ekstraktu koji će pružiti najveću suradljivost pacijenta, s minimalno mogućih nuspojava i dati je u pravoj dozi. A tu je već potreban savjet stručnjaka.
Divlji zapad zvan internet
Namjerni ili nenamjerni prevaranti danas su posvuda, slično kao prodavači magle nekoć na Divljem zapadu, koji danas zovemo internet. Kontrole su slabe, svatko može pustiti lažnu informaciju, čak i isprovocirati viralni PR za neučinkovita, ako ne i štetna sredstva. Tako vidimo da je svake godine u modi neka nova biljka, hrana ili anorganska tvar koja liječi sve bolesti ili barem sve karcinome. Da je barem tako. A na čemu je lakše zaraditi nego prodajući nadu oboljelima?
Mitska biljka koja liječi sve bolesti ideal je kojem teže medicina i farmacija, ali ona ne može postojati. Ona je ukupnost sve prirode i svih znanja, ali i kao takva nije svemoguća i to moramo prihvatiti, i mi koji se bavimo biljkama i oni koji traže pomoć prirodnih terapija.
Teško se probijati među informacijama na internetu jer je do istinitih čak i teže doći, a lažna i istinita informacija na prvu izgledaju jednako. Ipak, u zadnje vrijeme vidim pomak. Ljudi su sumnjičavi, dolaze nakon što su instinktivno kupili ekstrakt neke biljke i pitaju – smijem li to koristiti? Na sreću, većinom nema štete, barem ne za zdravlje, no treba biti oprezan.
Edukacija i samoedukacija
Prisutan je još jedan trend, onaj zabrane i ograničenja korištenja određenih biljaka koje se upotrebljavaju stoljećima. Ne mislim da je to do teorija urote, možda više do pretjeranog opreza. Radije bih zabranio niz lijekova koji idu na recept, no to je druga priča. Više vjerujem da o pripravcima koje pacijenti koriste u samoliječenju treba što više educirati zdravstvene djelatnike jer sam vidio svašta – i one koji se boje svega pa decidirano kažu pacijentu da baci sve, i one koji za sve vjeruju da je placebo, ali i one koji misle da liječi samo prirodno. Istina zasigurno nije ni u jednom od tih ekstrema, nego negdje između i treba promatrati od slučaja do slučaja, a za to je potrebno znanje.
>> Potraži Panacea Frane Herenda na Facebooku
