Mrena ili katarakta odnosi se na zamućenje prirodne leće u oku. Prirodna leća ili kristalna leća (lat. lens crystallina) prozirna je bikonveksna struktura u oku koja zajedno s rožnicom fokusira svjetlost na mrežnicu. Mrene uzrokuju najčešći gubitak vida kod ljudi starijih od 40 godina i najčešći su uzrok sljepoće u svijetu. Razlikujemo prednju i stražnju subkapsularnu mrenu, nuklearnu i kortikalnu mrenu, a u rijetkim slučajevima nalazimo i mrenu koja izgleda poput božićnog drvca (eng. Christmas tree cataract) koja se češće javlja u pojedinim genetskim bolestima.
Faktori rizika
Dob je rizični faktor pojave mrene jer starenjem leća mijenja svoju strukturu, masu i elastičnost. Kortikosteroidi i dijabetes rizični su faktori za subkapsularnu mrenu koja raspršuje svjetlost te otežava čitanje i noćnu vožnju. Pušenje cigareta rizični je faktor za pojavu nuklearne mrena jer dolazi do postupnog zamagljenja same jezgre leće što često dovodi do miopizacije i poboljšanja vida na blizu kod starijih osoba. Dijabetes je rizični faktor za pojavu kortikalne mrene gdje dolazi do zamagljenja, zablještenja, gubitka kontrasta i percepcije dubine zbog rasapa svjetlosti.
Poznato je da se mrene javljaju nakon traume, izlaganja ionizirajućem zračenju, bolesti ili upalnih stanja oka. Postoje i prirođene mrene (konatalne) ili one koje se stječu u prvim godinama života, a uzroci mogu biti nasljedni, infektivni, metabolički, traumatski, upalni ili uzrokovani pojedinim lijekovima.
dr. med. Vid Jakovljević, spec. oftalmolog
Poliklinika Ghetaldus, Gajeva 2c, 10 000 Zagreb
tel. 01 5545 304
Metabolizam leće
Koncentracija proteina u leći iznosi 33 %, od čega u mladom oku 80 % čine proteini topivi u vodi koji su zaslužni za održavanje prozirnosti odnosno transparentnosti medija. Proteini netopivi u vodi izgrađuju stanične skelet i membrane. Da bi se u leći održala transparentnost medija, potrebna je energija koja ovisi najviše o metabolizmu glukoze. Najviše energije u leći dobiva se anaerobnom glikolizom koja zbog enzima heksokinaze i fosfofruktokinaze može razgraditi samo određenu količinu glukoze u energiju. Aerobna glikoliza razgrađuje samo 3 % glukoze u leći i zaslužna je za dobivanje 25 % energije. Dio glukoze razgrađuje se heksozamonofosfatnim shuntom i sorbitolnim putem koji postaju aktivniji kod povišenih koncentracija glukoze u leći.
Kod dijabetesa dolazi do povećane koncentracije sorbitola i fruktoze u leći što osmotskim tlakom navlači vodu i dovodi do bubrenja leće. Takva fizikalna promjena oštećuje stanični skelet te dolazi do opacifikacija u leći. S godinama smanjuje se koncentracija proteina topivih u vodi koji su zaslužni za transparentnost medija što dovodi do postupne sklerozacije leće i nastanka mrene.
Metabolizam leće nije ovisan o kisiku, što najbolje potvrđuje in vitro pokus gdje leća u anoksičnim uvjetima s dovoljno glukoze zadržava transparentnost, a ako se ukloni glukoza dolazi do opacifikacije. Izlaganje leće povišenim koncentracijama kisika u hiperbaričnim uvjetima dovodi do opacifikacije nukleusa i miopizacije (pojave kratkovidnosti ili smanjenja dalekovidnosti), a ista stvar se dešava nakon vitrektomije (operacija stražnjeg segmenta oka) gdje leća dolazi u kontakt s većom količinom kisika.
Operacija mrene (operacija prednjeg segmenta oka)
Razvoj mrene dovodi do slabljenja vida, a operativnim zahvatom vid se često uspješno vraća u stanje prije pojave mrene. Operacija mrene jedan je od najčešćih kirurških zahvata koji se izvode u svijetu. U razvijenim zemljama najčešći i najsigurniji način operacije mrene je fakoemulzifikacija (PHACO) koja koristi ultrazvučnu tehnologiju i smatra se zlatnim standardom u kirurgiji katarakte. U slučaju da je mrena izrazito tvrda ili komplicirana, kirurzi se često odlučuju za ECCE i SICS tehniku koje su provjerene i pouzdane, a u pojedinim situacijama i poželjnije od PHACO-a. U Hrvatskoj i svijetu najčešće se ugrađuju jednojakosne intraokularne leće. Nakon zahvata često su potrebne naočale kako bi se postigla potpuna vidna oštrina na blizu i daleko.
Povijest kirurgije katarakte
Kirurgija katarakte je najstariji dokumentirani kirurški zahvat kojeg nalazimo na Hamurabijevom zakoniku. Pisan je klinastim pismom na stijeni crnog diorita visokog 2.62 m, pronađen je u Iranu 1901. godine, a čuva se u muzeju Louvreu, datira 1750. pr. Kr. Slavni indijski kirurg Sushruta opisuje zahvat operacije mrene 600. pr. Kr. Prvi ECCE napravio je 1753. francuski kirurg Jacques Daviel. U Portlandu 1948. čini se prva operacija mikroskopom, a Harold Ridley u Londonu 1949. ugrađuje prvu intraokularnu leću. PHACO tehnika prvi put se prikazuje 1967., ali zbog zahtjevnije tehnike i skupe opreme tek 2003. postaje učestaliji zahvat od ECCE-a. Blumenthal, izraelski oftalmolog, 1992. godine prikazuje poštednu SICS tehniku koja je brza, jeftina i s relativno malo komplikacija pa postaje tehnika izbora država u razvoju, ali treba napomenuti da tehnika nije superiornija od PHACO tehnike. Za razliku od ostalih tehnika, kod PHACO tehnike koristi se ultrazvučna snaga koja pomaže u razbijanju čvrstih struktura mrene.
U prvim uređajima koristila se linearna ultrazvučna snaga dok se u novijim upotrebljava i lateralna snaga koja ima dva smjera – transverzalni (eliptični smjer) i torzioni (okreće se oko osi), što olakšava razbijanje mrene. Razvojem femtosecond laser tehnologije moguće je neke korake u operaciji mrene napraviti i laserom poput incizije, kapsulotomije i obrade nukleusa za olakšanu fakoemulzifikaciju. Tehnika još uvijek nije u širokoj primjeni zbog relativno visoke cijene uređaja i spoznaja o utjecaju na unapređenje samog zahvata.
Autor: dr. med. Vid Jakovljević, spec. oftalmolog, Poliklinika Ghetaldus
