Počevši od 2011. godine, solarna je industrija uštedjela više stakleničkih plinova nego što ih je emitirala tijekom proizvodnje solarnih panela. Rezultati su to istraživanja objavljenog u časopisu Nature Communications, koje se bavi pitanjem održivosti solarnih panela uspoređivanjem količine emitiranog CO2 tijekom proizvodnje solarnih panela i količine emitiranog CO2 jednom kad su u upotrebi.
Porast solarne energije
Kapacitet solarne energije globalno je brzo porastao tijekom posljednjih 40 godina. Kumulativni kapacitet porastao je s manje od jednog megavata (MW) u 1975. godini na oko 180 gigavata (GW) do kraja 2014. godine, navodi se u studiji. Ova stopa rasta pokazatelj je rastuće industrije obnovljivih izvora energije i jedan od načina borbe protiv klimatskih promjena, jer solarni paneli stvaraju obnovljivu energiju bez emitiranja CO2.
Međutim, sama proizvodnja panela zahtijeva energiju. Budući da ova energija uglavnom dolazi iz fosilnih goriva, tijekom proizvodnje solarnih panela dolazi do emisije stakleničkih plinova.
Individualni solarni panel istisne više "prljave" energije tijekom svog života nego što se oslobodi tijekom njegove proizvodnje. No, za industriju u cjelini, brzi rast ujedno donosi povećanu emisiju stakleničkih plinova tijekom proizvodnje solarnih panela, što bi moglo nadmašiti uštedu koju solarna energija donosi naspram korištenja ugljena ili plina.
Tek kada uštede prevagnu nad emisijom CO2 potrebnom za proizvodnju panela, tada solarna energija postane isplativa. Istraživanje objavljeno u časopisu Nature Communications utvrdilo je upravo tu točku prevrata, piše portal Carbon Brief.
2011. godina – godina preokreta
Studija je analizirala različite elemente solarne industrije u razdoblju od 40 godina, od 1975. do 2015. godine, uključujući i rast industrije, poboljšanja učinkovitosti te kumulativnu potrošnju energije i emisije stakleničkih plinova. Znanstvenici su otkrili da su od 1975. do 2011. godine solarni paneli zapravo bili izvor stakleničkih plinova na globalnoj razini. Već postojeći solarni paneli nisu bili dostatni da ublaže količinu emisije CO2 potrebne za brzu proizvodnju novih panela.
Međutim, u 2011. godini stanje se promijenilo. Umjesto da bude izvor emisije stakleničkih plinova, solarna industrija počela je štedjeti više CO2 nego što ih je emitirala, donoseći klimatsku korist na globalnoj razini. Iako su stope ugradnje solarnih panela prilično visoke, industrija u cjelini je neto negativan proizvođač stakleničkih plinova, i tako će biti od sada, ako se stopa rasta drastično ne poveća, poručuje Atse Louwen, istraživač u Utrecht University i koautor studije.
Studija također navodi kako je jedan od razloga ovog preokreta povećana učinkovitost proizvodnje solarnih panela i samih panela. To znači da će pojedini solarni paneli u kraćem roku istisnuti emisiju stakleničkih plinova otpuštenu tijekom njihove proizvodnje.
Pročitaj i ovo:
• Koliko koristimo obnovljive izvore energije?
• Solarna elektrana u obliku srca
• Stižu solarni paneli veće učinkovitosti
