Ususret predstojećem uvodnom predavanju koje će se održati u srijedu 28. rujna 2011. u 18:30 u Centru Apolon i 9. Školi lucidnog sanjanja koja započinje s radom 02.10. 2011. godine, također u Centru Apolon, razgovarali smo s mr.sc. Gordanom Topićem, voditeljem Udruge Nia i predavačem Škole lucidnog sanjanja. Zanimali su nas odgovori na pitanja može li se doista upravljati snovima i koliko snovi mogu postati važan čimbenik našeg unutarnjeg rasta.
Gordan je svestrani mladi čovjek kojeg u životu interesiraju brojne stvari pa, kada ne vodi Školu lucidnog sanjanja, radi u velikoj međunarodnoj tvrtki kao IS/IT konzultant, volontira, proučava duhovnu literaturu i različite tehnike, bavi se sportom, yogom i umjetničkom fotografijom. Ako ovome popisu pridodamo i Gordanov „noćni rad“ na snovima – možemo reći da smo se susreli s čovjekom koji doista ne gubi vrijeme u životu.
Gordane, možeš li nam pojasniti termin lucidnog sanjanja?
– Lucidno sanjanje je stanje svijesti pri kojem smo svjesni sadržaja sna kojeg sanjamo u datom trenutku te aktivno učestvujemo u njemu. Svakako, tu je riječ o razini svijesti koja je potrebna da bi se bilo svjesno u snu, ali to je i paravan iza kojeg se skriva puno više, nego li je to sanjanje kao takvo. Riječ je o postupku omogućavanja vlastitog unutrašnjeg rasta, individuacijskoj tehnici samoostvarenja i suptilnijeg, potpunijeg i cjelovitijeg uvida u ono što nazivamo svijetom.
Nego, zašto bismo uopće naučili tehniku lucidnog sanjanja? Koje su koristi od rada sa snovima?
– Odgovor bi mogao biti isti kao i odgovor na pitanja: "Zašto uopće biti umjetnik? Koja je korist od umjetnosti?!". Lucidno sanjanje je stil života koji u sebe uključuje potpuno drugačiju i cjelovitiju percepciju svijeta. Kao prvo, širimo svoju skučenu mentalnu domenu na ogromna polja osjećaja, intuicije i instinkta, tj. na suptilni prostor svijesti u kojemu nastaju snovi, ali i nastaju obrasci ponašanja i kompleksi.
Osvještavanjem tog prostora, osvještavamo i naše "psihičko smeće" koje gomilamo cijeli život, počevši od najranijeg djetinjstva. Sustav nas nije učio kako čistiti potisnute frustracije nastale uslijed famozne socijalizacije koja iziskuje odustajanje od vlastitog bića u korist društvenog očekivanja, već nas je "naučio" da stvari trpamo "pod tepih". Kad se one manifestiraju na površini kao neuroze ili psihičke devijacije, onda je već kasno – ljudi pribjegavaju kemiji koje nudi tržište, čime dalje ubijaju svoje istinsko biće trujući tijelo i polje uma, umjesto da rješavaju žarište problema iz kojega je on izrastao u moru psihe. Razina mentalne higijene zapadnog čovjeka je na razini tjelesne higijene srednjovjekovnog puka!
Druga stvar je ta da osvještavanjem snova, osvještavamo i svoj život, jer java i san su jedan te isti prostor svijesti, samo što smo mi odbacili ili zanemarili jedan njegov veliki dio. S prisutnošću svijesti u suptilnim dijelovima uma zaobilazimo mentalne obrasce, indoktrinirane sadržaje i oslobađamo put čistoj i nepatvorenoj "primarnoj svijesti" koju smo imali kao mala djeca, kad smo bili upravo to što jesmo, prije nego li smo navukli sve te civilizacijske maske zagadivši se kojekakvim obrascima i doktrinama, izgradivši lažnu sliku o sebi koju nazivamo "ja".
Na koji se način tvoj život promijenio od kada si savladao tehniku?
– Snovima se bavim više od polovice života, takorekući još od 7. razreda osnovne škole zahvaljujući osobi koja je uvelike utjecala na moj tadašnji psihički razvoj – profesorici glazbenog odgoja.
Tehnike sam savladavao parcijalno tijekom godina kako sam rastao. Promjena je definitivna i "čarobna", toliko jaka da se niti ne primjećuje ako ju želimo opažati trenutno. Nakon određenog vremena kad se osvrnamo na svoj život uvidimo da se on korjenito izmjenio i to upravo u onom području o kojem je teško pričati, jer je presuptilno za opisivanje riječima ili obuhvaćanje oštrim konceptualnim granicama, a upravo je to područje korijen iz kojeg rastemo, gradimo percepciju i uvjetujemo djelovanje. Postoje daleko rafiniranije strukture, nego li je to naš brbljavi i isključivi razum. Promjena vas upravo vodi u njih, a to je kasnije stvar osobne "čarolije" koja vas prati kroz cijeli život i čini vas ispunjenijim, poput životnog začina bez kojeg je isti bljutav.
Koliko treba polazniku da bi usavršio tehniku lucidnog sanjanja?
– Koliko treba čovjeku da postane umjetnik?! Treba mu onoliko koliko mu treba da prihvati sebe i počne percipirati kao umjetnik, ostalo je tehnika. Tu mu donekle može pomoći i akademija, ali stvar je isključivo u stvaranju uvjeta da se ispolji upravo ta njegova umjetnička duša koja je zarobljena životnim i mentalnim obrascima koji su mu nametnuti. Zapravo, stvaranje umjetnika je pitanje slobode koje iziskuje potpunu iskrenost i spontani rast kroz prizme promjene, a oslobađa beskrajnu kreativnost koja ga ponekad iscrpljuje u kontinuiranim ushitima. To je istinski umjetnik, a isto je tako i sa sanjačem.
Sanjanje je umjetnost, jer iziskuje odlazak u puno finiju strukturu uma, ali i vrst slobode – koju smo npr. imali kao mala djeca dok smo se igrali u zamišljenim, ali jednako stvarnim svjetovima, u pješčanicima i sl.
Čovjek bez mašte je humanoid – da li ste primjetili koliko humanoida šeće ovim svijetom i kako njihova mentalna orgijanja remete prirodnu harmoniju, pogledajte malo oko sebe koliko je svijet neodrživ! To nije moj svijet, ja ga ne želim podržati. Moj svijet je svijet malog djeteta. Što bi rekao lord Byron: "Jedem da bih preživio – imaginacija je moja jedina hrana!"
Budući da je riječ o stilu života, sanjanje iziskuje kontinuirani rad na sebi, međutim rezultati se pojavljuju odmah – čim postignemo taj "klik" u glavi i pristupu stvarima. Neki to imaju prirodno u sebi, a drugi su pak "čvrsti kao stijene" i opiru se svakoj promjeni – znate, teško je napustiti ćeliju razuma, čak i kad su vrata potpuno otvorena!
Stvar je individualna, međutim moguće je u par mjeseci razvaliti utvrde konceptualnog zatvora i napraviti od ljudi umjetnike koji osjećaju svoje "unutrašnje dijete" i slobodno hodaju prostorima snova.
Ako se osoba uopće ne sjeća svojih snova, hoće li imati koristi od radionice?
– Sanjačka memorija je jedan od prvih koraka na kojemu se radi unutar radionica. Dok osoba ne postigne cilj da se svaki dan sjeća bar jednog sna, nema smisla krenuti s pravim tehnikama lucidnog sanjanja, međutim stvar je puno lakša, nego što se misli. Uz par detalja na koje je važno paziti, sanjanje se u većini slučaja pojavljuje već nakon par dana. Rekoh već da je "lucidno sanjanje" samo paravan iza kojeg se krije cijeli niz individuacijskih tehnika za samoostvarenje. Željeli vi sanjati ili ne, te tehnike možete koristiti cijeli život za održavanje svoje mentalne higijene, umirivanje uma, kreativno izražavanje ili jednostavno kao odmak od svakodnevnog civilizacijskog pakla. Umjetnici žive u svojim svjetovima, osjećaju se odgovornim samo njima, kao i svojoj istinskoj prirodi iz koje rastu, tako i sanjači putem prakse njeguju svoj unutrašnji svijet znajući da je jedini istinit.
Pozivamo vas na besplatno uvodno predavanje kao uvod za 9. školu lucidnog sanjanja koja počinje u Zagrebu, u Centru Apolon, 02.10. 2011. godine. Informativno predavanje održat će se u srijedu 28. rujna 2011. u Derenčinovoj 1 / 4. kat, u 18:30h. u prostorijama studia Apolon gdje će moći više saznati o 9. školi lucidnog sanjanja udruge NIA iz Zagreba koju vodi mr.sc. Gordan Topić, sanjač s dugogodišnjom praksom sanjanja.
Više o školi lucidnog sanjanja možete vidjeti na stranicama Udruge NIA.
