Za Slobodanku Poštić, fasciniranost aromaterapijom traje već više od dva i pol desetljeća – i ne popušta. Nakon što je naišla na prve informacije o aromaterapiji, bacila se na pronalaženje literature i čitanje svega što je imalo makar i daleku vezu s temom. Tako je nastala i prva knjiga, Aromaterapija – čarolija eteričnih ulja, a uslijedio je priručnik za primjenu eteričnih ulja A kao aromaterapija te priručnik Mirisni kalendar.
Između ostalog, sukreirala je i vodila obrazovne programe za aromaterapeute odobrene od Ministarstva prosvjete RH, vodila kolegije te održavala radionice i predavanja , što čini i dan danas. Posljednjih 15-ak godina zaokuplja je prirodna parfimeristika – stoga je osmislila i vodi niz kraćih radionica na teme iz parfimeristike i tečajeve ‘Kreiranje parfema’, što znači da i vi, uz Slobodankinu pomoć, možete kreirati svoj vlastiti parfem i mirisni logo.
Trend prirodne parfimeristike postaje sve vidljiviji u industriji proizvodnje parfema, i za to postoje dobri razlozi. Sve što nanosimo na kožu ulazi u naš organizam, a prirodni parfemi ne sadrže potencijalno opasne sintetske kemikalije koje kod sve većeg broja potrošača izazivaju osjetljivost i čitav spektar tegoba. Zato je definicija prirodnog parfema vrlo jednostavna – takav parfem u svom sastavu treba imati isključivo prirodne mirisne materijale, objašnjava Slobodanka Poštić.
Zašto bismo trebali dati prednost prirodnim parfemima? Po čemu se oni razlikuju od konvencionalnih parfema?
– Kao i u ostalim područjima života i izbor parfema koje ćete nositi je stvar osobne odluke. Prednost takvim parfemima će vjerojatno dati osobe koje i inače preferiraju zdrav stil života. Oni koji paze što prehranom unose u svoj organizam su dovoljno osviješteni i znaju da koža apsorbira preparate koji se nanose na nju i da oni dospijevaju u krvotok, pa su skloni korištenju što prirodnijih sredstava za njegu tijela, kozmetike i parfema.
Budući da u svijetu raste broj potrošača koji se priklanjanju zdravijim alternativama i kvalitetnijem načinu života, njihov promijenjen ukus značajno mijenja ponudu na tržištu. Prirodno postaje danas velika tema, to je sinonim za novi luksuz, pa se proizvođači široke palete artikala tome ubrzano prilagođavaju.
Kako izgleda proces stvaranja prirodnih parfema?
– Prirodna parfimeristika je brzo rastuća niša na pejzažu parfemske ponude. Proces stvaranja prirodnih parfema se ne razlikuje od procesa kreiranja bilo koje druge vrste parfema. Razlika je u izboru komponenti koje će ući u sastav parfema i u njihovoj kvaliteti. Prirodni parfemi se proizvode u malim serijama, a neki kreatori čak sami (u „kućnoj radinosti“) izrađuju pojedine mirisne komponente kako bi mogli ostvariti planiran mirisni buke.
Je li naš njuh uopće naviknut na takve prirodne mirise? Ili nas, nakon godina umjetnih mirisa, čeka jedno mirisno iznenađenje?
– Osjet njuha prosječnih potrošača nije naviknut na prirodne mirise. Nakon cjeloživotne izloženosti sintetskim mirisima našim nosevima treba vremena za resetiranje. Kao i kod prelaska na zdraviji način prehrane, potreban je period privikavanja.
Kako mirisi djeluju na nas – naše raspoloženje, energiju, osjećaj prostora?
– Vrste i kvaliteta mirisa kojima smo izloženi vrlo suptilno, ali temeljito utječu na naše emocije, raspoloženje, koncentraciju, percepciju i misli, pa time i na održavanje organizma u ravnoteži. Osjet njuha je na direktnoj vezi s našim limbičkim sustavom i nos nas vuče svojim putovima snažnije nego što smo toga svjesni.
Koji su mirisi dobrodošli u uredu, a koje bismo ipak trebali ostaviti za prostor doma?
– Na radnom mjestu gdje više ljudi dijeli prostor bi prije svega svatko trebao pristojno poštivati određeni „scent code“, tj. nositi sve svoje mirisne preparate što „tiše“, kako osobama u okruženju ne bi bilo oteto pravo na koliko-toliko čist, tuđim osobnim izborom mirisa nezagađen zrak!
A što se raspršivanja ambijentalnih mirisa u uredima tiče, valjalo bi preskočiti kojekakve standardizirane zagušljive, glavobolne užase od mješavina i porazgovarati o mirisnim preferencijama onih koji će udisati zajednički uredski zrak, te postići „mirisni konsenzus“. Citrusni, crnogorični i herbalni mirisi bi u toj situaciji trebali biti primjeren izbor. Dobro bi bilo izbjegavati teške, slatkaste, opojne mirise.
Što naš miris otkriva o nama? Ili smo ga previše zatomili ispod umjetnog „mirisnog oklopa“?
– Priroda je u svojoj mudrosti stvari posložila tako da je tjelesni miris svake osobe jedinstven (kao i otisak prsta!) i da sadrži informaciju o njezinim genima. Miris tijela je vanjska manifestacija imunološkog sustava i mirisi koje smatramo atraktivnima dolaze od osoba koje su genetski kompatibilne s nama.
Većina onog što nazivamo „kemijom“ između dvije osobe je najvjerojatnije rezultat kompatibilnosti temeljene na mirisu. To je jedan od načina na koji se priroda pobrinula za opstanak naše vrste, jer će potomstvo takvih partnera biti zdravije i otpornije. Znanost to naziva glavni kompleks histokompatibilnosti. Na svakome od nas je da razmisli i za sebe donese odluku u kojoj će mjeri, nakrcavanjem na sebe prevelikih količina agresivnih mirisa, ometati prirodu u njenom pametnom scenariju.
Kako kreirati vlastiti mirisni potpis, tako da najbolje odgovara našoj osobnosti?
– To nije pitanje za koje bi postojao jednoznačan odgovor i općevažeća receptura. Svatko tragom svojih mirisnih preferencija treba potražiti osobno mirisno rješenje koje će reprezentirati njegovu osobnost. Opustite se, vjerujte u svoju urođenu nos-mozak vezu i s punim povjerenjem se prepustite onom što vaš nos izabere.
Koji su vaši najdraži mirisi i mirisne kreacije?
– Ni ovdje odgovor nije jednostavan, jer naše mirisne preferencije variraju. Niz faktora utječe na to, ali ako bih morala izabrati mirise koji me trajno fasciniraju to su: miris proizvoda koji parfemska industrija naziva „maslac korijena perunike“ (firentinska ljubičica), miris lipa u cvatnji i miris tla poslije kiše.
Miris nas može automatski prenijeti u neku drugu priču ili daleko sjećanje, kao što je to opisao Proust s kolačićem madeleine. Što je vaš „kolačić madeleine“, miris uz koji vas veže posebno sjećanje i mirisna priča?
– Kod mene je okidač za Proustov efekt već spomenuti miris rascvjetanih lipa, koji je početkom ljeta ulazio kroz otvoren prozor naše dječje sobe i bdio nad našim snovima.
A kad je riječ o mirisnim preferencijama, jesu li one kulturološki geografski uvjetovane?
– Čini se da proces globalizacije nije značajnije utjecao na suvremene mirisne preferencije, pa se tako još uvijek (vrlo uopćeno) može reći da su u Francuskoj skloni cvjetnim, toplim mirisima, u Njemačkoj svježim, a da su u Engleskoj tradicionalno popularni mirisi ruže i lavande, te drvenasti i puderasti mirisi.
U Španjolskoj je zanimanje za cvjetne mirise slabo, izbor će prije pasti na herbalne, korjenaste i citrusne note. Južnoamerikanci su pak, generalno gledano šire ruke kod nanošenja mirisa i vole ostaviti mirisni trag iza sebe. Oni preferiraju crnogorične mirise. U arapskom i azijskom svijetu je „scent code“ potpuno drugačiji (i čini mi se, rafiniraniji) od naših zapadnjačkih praksi. Onima koji žele znati malo više o našem naparfimiranom globusu sugeriram da pročitaju tekst Atlas mirisnih preferencija.
