Velik broj pacijenata traži pomoć i savjet upravo zbog stresa, tjeskobe ili depresije. Još veći broj pacijenata pati od tegoba koje vrlo često u pozadini imaju određenu psihosomatsku komponentu. Ponekad najbolje rezultate ostvarujemo ako se orijentiramo na ono u čemu vrlo često moderna medicina i farmacija podbacuju – a to je uzrok, a ne posljedica.
Nerijetko ćemo postići bolji rezultat ako, na primjer, kod ponavljajućih herpesa ili E. Coli, sindroma iritabilnog crijeva i mnogih drugih tegoba, obratimo pažnju na psihičku komponentu. Sigurno je da fizička tegoba potencira lošije psihičko stanje i dovodi do novih problema, ali i obratno. Osoba koja je u dugotrajnom stresu, koja, na primjer, ne spava dobro, ima niži prag boli i teže joj je održavati imunitet na razini.
Na sreću, priroda nam je ponudila niz učinkovitih biljnih adaptogena, anksiolitika i antidepresiva.
Biljke protiv stresa
Uvijek kažem pacijentima: stres je najbolje prevenirati. U prevenciji stresa najučinkovitijima smatram ružičasti žednjak (Rhodiola rosea) i odoljen (Valeriana officinalis). Mnogi pacijenti jako dobro znaju kad im slijedi naporno razdoblje (turistička sezona, sezona vjenčanja, završni obračuni, ispiti, natjecanja…) pa uzimanjem preventivnih doza mogu zaustaviti kaskadu koja dovodi do kroničnog stresa. Ako smo već u pojačanom stresu s kojim se ne uspijevamo nositi, te će biljke također imati učinka.
S obzirom na to da stres i tjeskoba imaju mnogo lica, svatko stres osjeća negdje, u nekom organu. Netko na srcu, netko u želucu ili crijevima, netko ima poteškoća sa spavanjem, netko osjeća nemir. Mnogi ljudi opisuju i nekoliko od navedenih tegoba.
Za svaku od njih postoji biljka. Nesanicu najčešće tretiram valerijanom i kalifornijskim žutim makom (Eschscholzia californica), nemir u želucu matičnjakom (Melissa officinalis), lupanje srca ili pritisak u grudima glogom (Crataegus oxyacantha/ monogyna), nemir u crijevima spazmolitikom matičnjakom, zatvor cjelokupnim promjenama prehrane i navika, a opći nemir često pasiflorom (Passiflora incarnata).
S antidepresivnim biljkama uvijek oprezno
Bitno je napomenuti da se biljke za tjeskobu (glog, matičnjak, pasiflora, valerijana) u većini slučajeva mogu davati bez ograničenja uz druge lijekove (oprez kod gloga i beta-blokatora!), ali s antidepresivnim biljkama je potreban izraziti oprez – vrlo često ne idu u kombinaciji s antidepresivima i nipošto s antipsihoticima.
Imamo na izbor niz biljaka. Najpoznatija je svakako Gospina trava (Hypericum perforatum), donekle prognana iz ljekarni, ali izrazito živa kod travara i sakupljača samoniklog bilja. Pustimo njezino protuupalno djelovanje na kožu i fototoksičnost. Iznutra je ona uistinu pravi antidepresiv koji u pravoj dozi ima indikacije kod početne i umjerene depresije. Izvrsna je, no s njom mora ići poseban oprez – ona stupa u mnoge interakcije, potencijalno opasne, s antidepresivima, lijekovima za zgrušavanje krvi, oralnim kontraceptivima, kemoterapijama, lijekovima za tlak, kolesterol… Dakle, oprez. Sve antidepresivne biljke treba koristiti uz konzultacije sa stručnjacima, a posebno Gospinu travu.
Grifonija (Griffonia simplificata) zanimljiva je biljka jer sadrži 5-HTP, molekulu od koje naš organizam stvara serotonin, tako potreban za naše sinapse. Uz oprez se može uzimati već kod stresa i tjeskobe, ako imamo vidljive znakove pada serotonina – želja za slatkim, kraći fitilj, nervoza, slabiji san…
Šafran (Crocus sativus) nije samo začin. Ekstrakti šafrana pokazuju učinak sličan inhibitorima ponovne pohrane serotonina (najčešće propisivanim antidepresivima), sa znatno manje nuspojava. Naglašavam, nije preporučljivo da sam pacijent zamijeni antidepresiv biljnim pripravkom, zato i ovdje – oprez.
>> Potraži Panacea Frane Herenda na Facebooku
