Maldivi, Zanzibar, Tajland, Bali… Prve su asocijacije na ove destinacije egzotične plaže, palme i kokos. No, ovom nizu nedostaju i Sejšeli. Kažu da kad jednom vidiš Sejšele, to je to, nema ljepšeg. Stoga sam se išla uvjeriti uživo jesu li Sejšeli zaista „raj na zemlji”.
Budući da letim preko Dohe, iskoristit ću 10 sati pauze za posjet glavnom gradu Katara. Na aerodromu me čeka prijatelj koji već 10 godina živi u Dohi – savršena prilika za doživljaj grada uz priču nekoga tko ovdje živi. Dašak pustinjskog vjetrića i večera u egipatskom restoranu daju naslutiti da sam daleko od doma, na putu prema nekoj egzotici. Ovaj put to su otoci više od 1000 kilometara udaljeni od Kenije i Tanzanije, usred Indijskog oceana – Sejšeli.
Već me samo slijetanje oduševilo. Samo palme i tirkizno more. Aerodrom je mali, egzotičan, onako taman. Dočekuje me Melissa iz turističke zajednice Sejšela čija sam gošća. Provest ćemo neko vrijeme zajedno dok sam na glavnom otoku Mahe, a plan je posjetiti i druga dva otoka, La Digue i Praslin.
Egzotični mirisi tržnice
Nakon prve noći u Maheu, budim se ujutro i gledam vizure okolnih planina. Ovdje su vrhovi u magli. Vadim fotoaparat, ali teško je uhvatiti baš taj trenutak i baš te boje. I dok sunce počinje pržiti (jer blizu smo ekvatora), već smo napravili prvu turu po najmanjem glavnom gradu na svijetu, ime mu je Viktorija. Iako je potrebno samo 15 minuta za obilazak uz stajanje na jednom semaforu, ovdje je ipak dovoljno razloga da se provede nekoliko sati. Posjet tržnici nezaobilazan je dio priče, postoji još od sredine 19. stoljeća.
Foto: Rujana Lukač privatna arhiva
Sejšeli su bogata zemlja, prirodom i ribom, a ovdje sve vrvi od života. Promenada je pravi melem za oči, na njoj se egzotični mirisi miješaju sa žarkim bojama neobičnog voća, povrća i začina. Pri odlasku uzimam svježi sok od kokosa i banane da bih se malo osvježila. Vadim novac na kojem su likovi životinja i biljaka. Plaćam „kameleonom”, 500 sejšelskih rupija. Kad god se makneš od mjesta gdje idu turisti i postaneš lokalac, cijene su niske i prihvatljive.
Rajski vrt i boca ruma
Napuštam tržnicu, ispred je kamion prepun kričavo ružičastog cvijeća. Nevjerojatno kakvo cvijeće ovdje postoji. Svaki sam dan neko koje u životu nisam vidjela. Kažu da je baš ovdje na Sejšelima bio rajski vrt. Po cvijeću sigurno. Naš taksist, mlad i sposoban u ranim 30-ima, vodi nas do Jardin de Roi, vrta prepunog egzotičnog bilja. Hodaš, gledaš, učiš i prepoznaješ svijet flore ispred, iza i iznad tebe.
Čujem zvuk drona koji nas prati dok šetamo. Je l’ i ovo uključeno u cijenu ulaznice? Na kraju nas je naš vozač snimao sve vrijeme. Često ga nosi sa sobom u autu, pa dok čeka turiste, evo kako se zabavlja. Naravno, dobili smo snimku. Kad dron digne iznad te ljepote i prirode, što reći nego – wow.
Svi su ovdje vrlo ljubazni, primjećujem to od prvog dana. U razgovoru s našim vozačem saznajem da ovdašnja vlada svakome tko želi studirati vani plaća fakultet i smještaj, tako da se kući vrate bogati znanjem. Porezi su ovdje niski. Nitko ne plaća dodatni porez ako ima mali biznis pa sirotinje baš i nema. Ali ima alkohola. I to jako dobrog ruma, od kokosa do banane, od malih postotaka do 69 posto alkohola.
U 11 ujutro dogovorena je tura po destileriji ruma. Čim smo ušli, na pultu 10 vrsta poznatog brenda Takamaka i simpatična djevojka koja ih predstavlja i toči turistima. „Hoćete li degustaciju ruma sada ili kasnije?” Što ću, krećem s prvom čašicom. I tako nakon treće čaše ruma, smiješno je sve i teško je ozbiljno popratiti turu. Onaj od 69 posto alkohola, ostavljen za kraj, doslovce je samo „liznut”.
Foto: Rujana Lukač privatna arhiva
U potrazi za gusarskim blago
Ubrzo je uslijedio ručak u mjestu Maria’s Rock Caffe. Gusarska se zastava vijori uz cestu, a pogled pada na odrubljenu glavu ispred replike gusarskog broda. Izgleda kao scena iz filma. Originalno, moram priznati.
Prema legendi, na Sejšelima se skriva najveće blago svijeta. Kapetan gusarske jedinice poznat kao La Buse, pravog imena Olivier Le Vasseur, bio je zatočen na Mauricijusu, ali prije toga je sakrio blago koje nije htio predati francuskim vlastima. Kasnije je osuđen, a nekoliko trenutaka pred vješanje, izvadio je kartu skrivenog blaga, rastrgao je u komadiće i bacio prema gomili uz riječi: „Tko hoće, nek’ traži moje blago“!
Foto: Rujana Lukač privatna arhiva
Legenda ili ne, mnogi ga traže, pa i turisti. Razmišljajući kako bi bilo da ja slučajno pronađem tih 45 dijamanata, prekine me miris hrane koja dolazi. Na stol nam stiže crna ploča na kojoj ćemo sami peći morske plodove i povrće. Osoblje nam pokazuje kako se peče, pržim škampe na kokosu i polijevam domaćim umakom. Preukusno i egzotično.
Mir uz zvuke valova
Vrijeme je za brod, a kompanija Cat Cocos vozi nas na relaciji Mahe – otok Praslin. Sat vremena vožnje na otvorenoj palubi brzo prođe. Pola ljudi na brodu su uniformirano osoblje nekog od resorta, idu na posao, i tako svaki dan. Od ožujka do lipnja na Sejšele se dolazi jedriti i roniti jer je more puno mirnije nego ostatak godine. Na otoku se nalaze prekrasne plaže, baš kao s reklama, a najpoznatija je Anse Lazio.
Les Villas d’Or naša je prva oaza, ulazimo na posjed kroz aleju palmi. Nakon dočeka i svježeg soka od manga, idemo do naše male vile, samo nekoliko koraka od plaže. Izgleda kao da nikoga nema, mir i tišina. „Sutra ćemo vam donijeti doručak u vilu, što biste voljeli?” Može egzotični, hvala!
Rajski vrt u Les Villas D’or. Foto: Rujana Lukač privatna arhiva
Dižem se u cik zore, uzimam fotoaparat, šećem bosa do plaže, savršeno je vrijeme za slikanje i uživanje. Putem jedna crna maca, prati me sve do plaže pa natrag i zajedno sa mnom pijucka kavu na trijemu. Osjećam se kao da mi je ovo dom, samo tisućama kilometara daleko od zagrebačkog asfalta. Dalo bi se ovako.
Naturala Life se čita i na Sejšelima, u Les Villas D’or. Foto: Rujana Lukač privatna arhiva
Skok s otoka na otok
Svaku noć spavali smo negdje drugdje, baš kao nomadi egzotike. Zapravo, na Sejšelima je „Island hoping” idealna kombinacija za odmor. Najbolje je provesti dva dana na jednom otoku, pa još toliko na drugom i to kombinirati s glavnim otokom Maheom.
Selimo se na drugu lokaciju, Paradise Sun Hotel. Samo ime sluti na odličnu lokaciju, impresivnu plažu i super ponudu. Tako je i bilo. Paze na svaki detalj, osjećaš se kao u raju. Od ručnika na krevetu u obliku kornjače do svakodnevnog popodnevnog druženja uz kavu, čaj i kolačiće uz bazen. Vrlo su ljubazni, čista petica. U sobi moja najdraža kava, voće i led u hladnjaku za noćno pijuckanje ruma Takamaka.
Samo ime hotela – Paradise Sun Hotel – sluti na odličnu lokaciju, impresivnu plažu i super ponudu, a tako je i bilo. Foto: Rujana Lukač privatna arhiva
Zalasci su ovdje divni, puca pogled s ležaljke na otok preko puta, a večernje nebo u svim bojama pokazuje na kakvom si divnom mjestu. I za kraj dana, uzimaš čašu ruma, grickaš komadiće kokosa, gledaš, uživaš i opuštaš se uz zvukove Indijskog oceana. Raj na zemlji.
Foto: Rujana Lukač privatna arhiva
Kokos neobičnog oblika
Kad mi netko kaže da su Sejšeli samo plaže i izležavanje, taj se vjerojatno nije maknuo iz hotela. Svaki dan je prilika za izlet i razgledavanje. Pješice, autom, busom, brodom, motorom ili biciklom, sve opcije su vam na raspolaganju. Tako je došao red za posjet nacionalnom parku Fond Ferdinand, koji je šest puta veći od svjetski poznatog prirodnog rezervata pod zaštitom UNESCO-a Vallee de Mai, poznatog po endemskoj vrsti kokosa. Taj je kokos vrlo neobična oblika.
Coco de Mer je golema sjemenka koja oblikom podsjeća na žensku stražnjicu. Naraste i do 40-50 centimetara i može težiti i do 30 kilograma. Da bi kokos bio te veličine, potrebno je čak 6 do 10 godina. Mnogi su ga pokušali odnijeti kući, ali to je strogo zabranjeno. Planirate li to, kokos mora biti od certificiranog proizvođača.
Foto: Rujana Lukač privatna arhiva
Fond Ferdinand ima više od 600 stepenica koje treba prijeći da biste došli do vrha. Na početku uzimamo vodu s izvora i točimo je u bočice. Da, ovdje ima pitke vode. Sve je zeleno, goleme palme su posvuda, a ničeg otrovnog jer ovdje nema ni zmija ni paukova. Pokoji zeleni gušter „gecko” je kao domaća životinja, simpatično kulturan, nimalo gadljiv i koristan jer jede insekte. Putem se fotografiramo s golemim Coco de Mer uz divljenje prirodi, stablima cimeta, vanilije, limunske trave i ostalog drveća starog stotinama, pa i tisućama godina.
„S vaše lijeve strane“, obraća nam se naša mlada vodičica, „možete vidjeti termite koji su pojeli to i to“…. To je jedino „strašno” što smo čuli i vidjeli putem i ima veze samo sa šumom. Idemo dalje, još malo, 599. stepenica, 600. stepenica i na vrhu smo. Napokon! Sada opet slijedi photo session i stajanje na samom rubu stijene, iako je dolje provalija, jer kadar je to za tisuće novih followera na Instagramu. Svi su čekali u redu, a ja se sklanjam u hlad pod palmu i uživam u pogledu od milijun dolara na otoke Curieuse, Coco Island, Round Island, Felicité, Frégate, Mahé i Silhouette…
Foto: Rujana Lukač privatna arhiva
Pogled u podmorje
Vrijeme je za najljepšu plažu, Anse Lazio. Za razliku od ostalih, ovdje su stijene i s jedne i druge strane i nema koraljnoga grebena ispred. Nema puno ljudi, skrasit ćemo se ispod palme i uživati ovdje jedno lijepo poslijepodne. Odlazim u obližnji kafić po kavu. Izdvajam 100 sejšelskih rupija, oko 50 kuna, toliko je otprilike kava na ekskluzivnim plažama. Realno, količinski su to dvije kave. Na ovoj plaži sigurno je da ćete napraviti barem 100 fotografija, a prošećete li lijevo i desno, gdje ima manje ljudi, možete imati i svoju privatnost na ovako posebnom mjestu.
Anse Lazio slovi za jednu od najljepših plaža svijeta, a nije teško shvatiti zašto. Foto: Rujana Lukač privatna arhiva
More je 27 stupnjeva Celzija, toplo, ugodno, valovi su u ovo doba godine sasvim ok, iz mora je teško izaći. Pogotovo ako zaronite s lijeve ili desne strane, makar i samo s maskom. Indijski ocean je općenito odlično mjesto za upoznavanje svijeta podmorja. Na ovoj plaži, vrijeme je prebrzo prošlo i jedan dan nije dovoljan za uživanje u ljepoti.
Kakvog je okusa šišmiš?
Na Sejšelima je kreolska kuhinja. Neka posebnija jela su hobotnica, janjetina, piletina, sve u curryju. Od slatkog to su sladoled od vanilije i avokada te puding od đumbira. Kušali smo i šišmiša u curryju, lokalni specijalitet koji možete pojesti u par otočnih restorana. I nije to onaj šišmiš koji jede samo insekte i koji živi u špilji, nego „Fruit Bat” koji jede voće. Meso mu je posebno ukusno, vuče na divljač i ima puno kostiju i koščica.
Šišmiš u curryju u restoranu Moonlight, uz zvukove iz obližnje šume i valove oceana u pozadini, pamtit ću kao uistinu jedinstven doživljaj. Predvečer ih u zraku možete vidjeti kako lete s palme na palmu, a kada ispruže krila, široka su više od metra. Izgledaju impresivno, a onaj tko se plaši ovih bića, nek’ drži pogled dolje, prema pijesku i koraljima.
Foto: Rujana Lukač privatna arhiva
Sejšeli su poznati i po gigantskim kornjačama. Možete ih vidjeti i u privatnim vrtovima kako slobodno šeću uz plažu. Najomiljeniji im je cvijet za grickati hibiskus. Najstarija kornjača na Sejšelima ima gotovo 200 godina, 380 kilograma i živi na otoku Bird Island. Iako je muškog roda, zovu je Esmeralda.
Čaroban zalazak sunca
Vrijeme provedeno na otoku Praslin, koji još zovu i Otok palmi, uvod je u idilu još posebnijeg otoka La Digue. I do njega ćemo brodom, ali samo petnaestak minuta. Karte smo bukirali online, sve ide poprilično brzo, bez čekanja. La Digue je mali otok s pet kilometara obale na koji dolaze i poznata svjetska lica na putu prema nekom sljedećem otoku, npr. North Islandu, destinaciji za medeni mjesec Georgea Clooneyja, Davida Beckhama i njihovih ljepših polovica. Ovdje zvijezde baš kao i ostali turisti voze bicikl, rijetko tko ih prepoznaje, odmaraju se mirno i bezbrižno, bez horde turista.
Naše prvo odredište je La Digue Island Resort. Prvi resort na otoku, sagrađen prije gotovo pola stoljeća. Promovira se kao „vintage hospitality”, a baš i je takvog šarma, uz bijele kućice i mini vrtove ispred. Lokacija je odlična, tik do plaže na kojoj nema gužve, tek pokoji gost na ležaljci ispod palme.
La Digue Island Lodge prvi je resort sagrađen na istoimenom otoku, a odiše vintage šarmom. Foto: Rujana Lukač privatna arhiva
Plaže ostavljamo za sutra. Vrijeme nas i dalje služi savršeno. Malo pirka i ugodnih je 27. Prije noći odlazimo po bicikle da već sutra ujutro možemo „đirati” po otoku. Večeras nas gospodin Derek vodi na privatnu turu. Svako jutro trči oko otoka. Jutra su ovdje najljepša, kaže, a zalasci, to je nešto posebno.
Tek naslućujem razgovor njega i vozača jer kreolski je zapravo francuski jezik koji su robovi prilagodili da ih vlasnici ne razumiju. Na prvu mogu prepoznati da komentiraju zalazak koji danas nije reprezentativan, ali zna se to promijeniti. I od naizgled lijepog zalaska iz minute u minutu postajao je sve impresivniji, žarkih, zagasitih boja koje oduzimaju dah. Zaustavljaju se i drugi na ovome mjestu i dive se ljepoti. Mogu reći da je to bio trenutak ganuća i romantike koji se pamti cijeli život.
Piješ rum, grickaš kokos i uživaš. Foto: Rujana Lukač privatna arhiva
Najljepša plaža na svijetu
Na otoku nema privatnih automobila, osim onih za prijevoz turista, ovdje su svi na biciklima. Do plaže je pet minuta pješke, prolazi se pokraj plantaže vanilije i kopra te puteljkom uz impresivne stijene. Kad stigneš tamo, u nedoumici si hoćeš li se baciti na fotografiranje, u tirkiznu lagunu ili ćeš uzeti koktel, slatke su to brige… I nije ni čudo da je to jedna od najfotografiranijih plaža svijeta.
Uz plažu je hladovina, a u hladovini je i beach bar. Nema ovdje tipičnih kafića, samo ono autentično, lokalno. Naručujem svježi sok od limete, kokosa i banane. Na licu mjesta biram voće i dodajem ga konobaru. Desno od mene riba na gradele, tih pet komada lokalac peče za njih nekoliko ogladnjelih, ostali uživaju pod palmom s pićem u ruci. Ovdje je sve laganini. Barmen mi ulijeće: „I’ve seen you here before!” Hvata me smijeh, (je l’ to sejšelski ulet?), kažem mu: „First time here, but sure not the last!“
Foto: Rujana Lukač privatna arhiva
I dok uživam na plaži, shvaćam da smo upravo na mjestu gdje su se snimale reklame za razna alkoholna pića i slatke delicije. Ipak je ovo savršen set. Pokušavam i ja pronaći kadar, a da nitko od kupača nije u njemu. Čak i ovdje na jednoj od top plaža moguće je biti sam. Na jednom Tajlandu to je ipak nemoguća misija.
Vjerujem da je ovo najljepša plaža koju za života možeš vidjeti. Sve je ovdje sa stilom, nema plastičnih slamki ni plastičnih vrećica. Pazi se na detalje. I baš zato Sejšeli su takvi kakvi jesu pa nek’ i ostanu takvima. Autentični. Netaknuti. Na Sejšele možete samo s badićem i uz moto „samo opušteno” jer stres ovdje ne postoji. Vaša jedina briga je kako maksimalno uživati od trenutka kad sletite do trenutka kad krenete kući. „Another world”, drugi svijet, slogan je Sejšela. Na kraju priznajem, Sejšeli su najljepše mjesto na svijetu.
Pročitaj i ovo:
• Island: Bajkovit otok glečera, gejzira i vilenjaka
• Ko Samui: Raj se nalazi u Tajlandskom zaljevu
