S više od 20 godina iskustva u svijetu duhovnog i osobnog razvitka, Sanja Tatalović istaknula se kao učitelj i terapeut, ali i autor nekoliko uspješnih i učinkovitih programa koji redom imaju zajedničku agendu – pomoći pojedincu u kormilarenju kroz život. Za sebe kaže je sanjarsko-zanesenjačke prirode koju je hranila maštanjem, sanjarenjem i samovanjem, spoznavala kroz studij na Filozofskom fakultetu, kroz meditaciju i duhovne prakse, a danas je koristi i u terapeutskom radu. Zbog toga je i pokrenula Equilibrium, centar za poboljšanje kvalitete življenja i promicanje zdravih stilova života u okviru kojeg djeluje kroz seminare, radionice, predavanja, treninge i terapeutski rad.
Pomaže ljudima koji su zaglavljeni u materiji, u osobnim, obiteljskim, poslovnim problemima ili bolestima, koji preispituju životne principe ili žele kultivirati životne namjere. Njezin autorski program Lalita prije svega je namijenjen ženama, njihovom osnaživanju, emancipaciji, zdravoj samopercepciji i njegovanju istinske ženstvenosti. Tih će se tema dotaknuti i na drugoj međunarodnoj konferenciji Ljubav-KG-Novac, koja će se održati u Zagrebu 20.10. 2018. godine u hotelu Palace.
Više od 20 godina baviš se područjem duhovnog i osobnog razvitka te vodiš nekoliko uspješnih programa – kako i kada si u tome pronašla svoju svrhu, „osobnu misiju“?
– Svaki čovjek živi svoj osobni mit, svoju osobnu razliku kroz koju izražava i traži sebe. To je ustvari lako, samo se treba odlučiti za to, odlučiti se za takav stil života. To je jedna životna inicijacija. Mene je oduvijek privlačila ta fascinacija životom, odnosima, neprestana pitanja o smislu i besmislu, svrsi, čovjeku, slobodi i uvjetovanosti, sudbinskom i neizvjesnom. Ja živim takav život jer i ne mogu neki drugi, ovaj mi jedini moguć i zanimljiv. Kad već živite određeni broj godina, bilo bi pravo mučenje živjeti drugačije. Mada većina ljudi tako živi. Možda je najveća svrha ljudi poput mene da pokažu drugima da mogu i drugačije, sretnije, mirnije, svrsishodnije, s manje ega i više smijeha.
S kojim ti se problemima ljudi najčešće obraćaju i tko češće – žene ili muškarci? Pretpostavljam da već unaprijed znam odgovor, ali udovolji mi… i obrazloži zašto mi se čini da su uvijek žene u većem postotku na svim radionicama osobnog ili duhovnog razvoja?
– Ljudi su krcati problemima. Problemi su bespolni i teški. Na ovo pitanje uobičajeno bi bilo odgovoriti – pa ljudi imaju problema u odnosima, s okolinom, na radnom mjestu, imaju probleme sa zdravljem, s djecom…. To bi bilo istovremeno pojednostavljeno i točno, ali bi govorili o posljedici. Ljudi imaju probleme sa sobom. Ljudi nemaju energije i ne znaju kako ju proizvesti. Ljudi su puni strahova, srama, krivnje, zamjeranja, kajanja, puni su kompleksa, uvjetovanosti, agresije koja proizlazi iz nezadovoljstva, straha od pogreške, iz nemoći i neznanja da žive svoj život slobodno i da ga uzmu u ruke. Osjećaj izgubljenosti, strah od odbacivanja, samoće i usamljenosti jedan je od češćih i gotovo ga svi imaju.
Ljudi današnjice generalno pate od banalnosti, emotivne neosjetljivosti, zapuštenosti i ispraznosti, monotonije, plitkosti, žive pseudoidentitet kroz klišeje, stereotipe, poistovjećivanje s ulogama, kroz kategoriju posjedovanja, posudbe identiteta, trendove, usporedbe s drugima, trivijalnost, tričarije i beskonačno ponavljanje istog u različitim scenografijama. Na tretmane mi dolaze više žene, a u nekim neformalnim razgovorima žale mi se podjednako i jedni i drugi. Ljudima je teško priznati neke probleme, posebno ako nisu vidljivi. Muškarcima je to teže nego ženama. Tako su ih dresirali.
Foto: Violeta Juras
Jedan od važnih aspekata tvog rada je buđenje ženske energije – kakva je „ženska energija“, i što je čini različitom od one „muške“? Što spaja, a što razdvaja muškarca i ženu, u onom energetskom smislu?
– Ženska energija je u užitku, u osjetilima, u povezanosti s prirodom, plesu, pokretu, intimnosti, bliskosti – u čulnim doživljajima i kreativnosti. Žene koje su perfekcionisti, koji napeto trče prema cilju, koje su u umu, one možda jesu djelotvorni i uspješne u poslu, ali se ne mogu dokraja prepustiti bliskim odnosima i imaju problema u partnerstvu. Zakočene su u svojoj muškoj energiji. U skladu s muškom energijom u njihovom biću one žele predvoditi druge ili upravljati vlastitim životom bez da im se pomaže. One su jake, snažne, koncentrirane, egzekutivne. Takve žene imaju više potrebu i entuzijazam voditi neki projekt ili napredovati u poslu nego biti ranjive, bliske, otvorena prema partneru. Muška i ženska energija su različite, ali komplementarne. Spaja ih naboj koji proizlazi iz njihovih polariteta, a razdvaja ih kad taj polaritet nestaje i kad se naboj nivelira. Posljedica toga je prelazak partnerskog odnosa u prijateljstvo.
Jesu li te energije u konfliktu? Kako iskoristiti prednosti jedne i druge – kako uskladiti „pravog“ muškarca i „pravu“ ženu u partnerskim odnosima?
– Muška i ženska energija nikad nisu u konfliktu. One su komplementarna sila od koje nastaje novi život. Ono što treba i muškarcima i ženama da budu ono što jesu, i to ne samo u specijalnim prigodama, nego da to i žive i osjećaju. Treba im da izađu iz glave, da prestanu promišljati i imenovati stvari oko sebe, već da se upuste i čuvstveno osjete život bez da ga stalno analiziraju i mjere. Ljudi trebaju više živjeti, a manje misliti.
Mnogi muškarci ne znaju biti muško, uplašeni su ženkom seksualnošću pa se krenu skrivati iza maske nedodirljivog, grubog, sirovog, nedostupnog – iza maske mačizma. Isto tako, puno žena se boji ili nelagodno osjeća pred muškom energijom pa umjesto da svoju žensku seksualnost koristi za rast, ljubav za kreativnost, žene izabiru svoju seksualnost za uznemiravanje i privlačenje mačo egoista. To treba osvijestiti i na razini ponašanja promijeniti i onda se prepustiti i uživati.
Foto: Mario Poje
Što ženu čini ženstvenom? Je li to nešto urođeno, što svaka žena ima, ili se radi o vještini koju je moguće naučiti?
– Velika sam poznavateljica žena. Žene su divne, posebne, zanosne, velike… ne možete se baviti ženama, a ostati imuni na njihovu ljepotu i veličanstvenost. Nevinost, tajanstvenost, ludost, snaga, mudrost… Žene su divne dok ih se ne iskvari, izdresira, kontaminira, iskrivi. Onda su sjenka od onoga što doista jesu. Kad radim sa ženama, vraćam ih na početak, na iskonsku normu svog ženskog bića, kalibriram ih na iskonsku žensku vibraciju u njima. To je bitak svake žene, cilj je vratiti se tome, ući u svoj srž, živjeti iz nje. To svaka žena ima. To je nije novo znanje. Tek prisjećanje.. Zaborav je težak i tvrd… Zato to radim sa ženama. Rezultati su divni. Ohrabrujući. Moćni.
Čini li ti se da danas sve više žena ima određene karakteristike muških energija? Pogotovo na Zapadu…
– Zapadno društvo u kojem živimo ne poštuje žensku energiju, dapače bagatelizira je i marginalizira, od nje je napravilo robu koju dobro prodaje. Perfidno je isprostituirao ženu i žensku energiju. Okrenimo se oko sebe. Pornografska industrija jedna je od najjačih industrija na zemlji koja se preko kulture celebrityja i estrade, kroz estetske zahvate i kozmetičke industrije infiltrirala u mainstream estetiku i određuje trendove i vlada društvenim mrežama, a što je najgore vlada našim umovima i teško je možete izbjeći. To ne možemo poreći jer je toliko jako. Danas da bi vas kao ženu zapazili morate napućiti usne koje ćete prije toga ispuniti filerima i razgolititi se da bi vas netko zamijetio. Ne zato što se vi osjećate sexy, nego zato što je to današnja mainstream estetika koju vidite u broju lajkova na vašim društvenim mrežama.
To je toksično i jeftino, zaglupljujuće i loše po ženu i daleko od njenog značenja, digniteta i njezine ljepote i uloge. Tako da žena ne podilazi čak ni muškarcu nego onome što je konzumerizam i industrija napravila muškom umu da on posljedično demantira i demolira ženu i žensku energiju. U toj bolesnoj igri nitko ne uživa, mi muškarac ni žena, ali netko jako dobro zarađuje.
Zašto mi to radimo? iz jednog tako važnog razloga – treba nam pažnja! Empatija! Ljudskost! Povezanost! Sigurnost! Jednima i drugima!
Foto: Mario Poje
Na konferenciji Ljubav – KG – Novac sudjeluješ u panelu ‘Kako uspjeti u partnerskim odnosima’. Prema tebi, koji bi bio ključ kvalitetne i uspješne veze jer stalno svjedočimo porastu razvoda brakova?
– Ljudi kronično pate od nedostatka energije. Pozitivno stanje uma jedan je od izvora energije, no dnevne rutine, stres, stvari koje odrađujete, obaveze, beskonačna istost, iznimno crpe životnu energiju. S druge strane ljudi su zaboravili važnost uživanja i užitka koji je zapravo obilježje ženske energije i krucijalan za uspješan i sretan život i vezu. Druga stvar – ljudi su pohlepni. U toj pohlepi se boje da će nešto propustiti, da će pogriješiti i da će negdje biti zakinuti pa se ponašaju i osjećaju po pravilima i procjenama i u tim pravilima i procjenama ubijaju svoju ugodu i zapravo gube.
Ljudima nedostaje spontanost, neposrednost, empatičnost, bliskost, autentičnost, originalnost. Ljudi nisu originalni u svojim izjavama ni postupcima, ne služe se originalnim misaonim konstruktima, stalno je linija manjeg otpora i stalno je copy paste… To nije za osudu, već za razumijevanje jer treba razumjeti trenutak i društvo u kojem živimo. Živimo u jednom patološkom društvu, vremenu koji obilježavaju ne vrijednosti ni empatija već korporacija i potrošački mentalitet se sve mjeri i važe.
U tržišnoj orijentaciji nema empatije, tako društvo ne potiče ljude da budu empatični i topli, što je imanentno čovjeku. Sve je imenovano i ima svoj dodijeljeni broj, veličinu i cijenu. Sve može stajati u nekoj od tablica, može se uspoređivati. Sve prolazi i sve je zamjenjivo. To je model uspjeha. Nevezanost, brzina, promjena. Ljudi imaju strah od trajnosti, od kontinuiteta, jer je sve tako nestalno i tako promjenjivo. Ako se vežete za nešto – razočarat ćete se i patit ćete, onda bolje prevenirati patnju i potpasti pod sveopću infantilizaciju – (sindrom Petra Pana – koji nikako da odraste) i ostati u oralnoj (primalačkoj fazi) gdje je konstantno prisutna potreba za uzbuđenjem, adrenalinom, nadražajima koji se moraju stalno intenzivirati, a u tome često pomažu i psihoaktivne supstance, a svima njima je zajednički cilj ublažiti osjećaj depresije, beznađa, lošosti.
Ljudi nemaju trajne vrijednosti, nemaju vjeru, nemaju ideale. I to je trend koji se prihvaća. Ljudi nisu empatični ni humani nego onda tu humanost tobože kompenziraju kroz humanitarizam, igrajući se velikih filantropa i bildajći svoj ego kako bi kroz milostinju nekome dodijelili ono što je njegovo zapravo temeljno pravo.
Na malim uzorcima, tipa partnerstva i obitelji takva shema ne prolazi, zato se raspadaju brakovi, obitelji i zato se ljudima događa da teško i ulaze i zadržavaju odnose i partnerstva. Kad čovjek prihvati svoju konačnost, nauči hendlati svoju usamljenost, dosadu, odrekne se svoje sebičnosti, prihvati se posla i ne bježi od odgovornosti života, izloži se i izađe iz zone komfora, tek tada će u toj širini biti u mogućnosti povezati se s drugim ljudima i doživjeti sreću i ispunjenje kao nusprodukt življenja.
Foto: Mario Poje
U kojoj mjeri prethodno naučeni obrasci (iz djetinjstva, prošlih veza, romantičnih filmova…) utječu na ishod veze? I kako ih se riješiti?
– Sve ono što je sagradilo naš um vlada nama – kroz funkcionalne i nefunkcionalne obrasce. Naš um gradi našu stvarnost. Mi smo naučeni zapažati neke fenomene neke ne, mi smo naučeni čemu ćemo dati pažnju, o čemu ćemo pričati, a o čemu ne, što ćemo voljeti, čemu ćemo se radovati… to su sve naučena ponašanja. Neka iskustva nasljeđe su mudrosti onih koji su nam to prenijeli, a neki obrasci dio su tuđih strahova i ograničenja. Bilo da se radi o roditeljima, bliskim srodnicima, prijateljima itd…Za svakog od nas tu je ključan faktor u prevazilaženju tih ograničenja i uvjetovanosti samospoznaja, jačanje budnosti, disciplina uma, edukacija, opažanje, kontemplacija, meditacija, promišljanje, tihovanje, literatura, izbor okoline, boravak sa sobom, vrijeme za sebe, rad na sebi itd.
Romantični filmovi i Hollywoodska industrija stvaraju u svijesti ljudi sliku o partnerskim odnosima i ljubavi koja je nemoguća i krajnje infantilna. Vama filmovi stvaraju čežnju i fantazije prema nečemu što je nedostižno i u krajnjoj liniji što ne postoji. Vidite brak i ljubav kao konstantno stanje sreće i ugode, udobnosti, zabave, provoda, putovanja i kupovine. Takav pogled favorizira konformizam, bajkovite scenarije i faktor sreće u ljubavi i ljubavnim odnosima, naglašava se potreba za simbiotskim jedinstvom – kao u majčinoj utrobi.. s drugim bićem koje vas potpuno razumijeva i prati u svim vašim emotivnim stanjima,PMS i svakoj vašoj gesti… Na svakom od nas je da takve sadržaje promatra s dozom odmaka i da formira svoj osobni životni ukus i bude svjestan da ono što odabiremo gledati, slušati, što primamo u našu neposrednu blizinu, da nas to određuje i gradi. U kom smjeru ćemo se željeti izgraditi to je na nama.
Foto: Mario Drausnik
Što je sa seksom? Brojni su brakovi u kojima ga uopće nema ili ga ima jako rijetko… Jednom si mi spomenula da nema dobrog braka bez dobrog seksa…
– I dalje stojim kod te izjave. Seks u sebi sadrži jako puno toga. U seksu se vidi i bliskost, i prisnost i razumijevanje i uvažavanje i respekt i toplina i komunikacija. Seks govori jako puno o paru i pokazuje gdje su ljudi jedno naspram drugog. Ono što je po meni dobar seks nisu poze ni vratolomije, nisu (per)verzije koje konkuriraju filmovima za odrasle. Seks je osjećaj bliskosti, povezanosti, povjerenja, sigurnosti, slobode koji imaš s nekim koga i ti voliš i prihvaćaš onakvim kakav jest i takav ti je super. Seks je nešto što ne može riješiti probleme u vezi, ali ih itekako može stvoriti. Pravi seks, taj duboki, prisutni, iskreni, je doista primijenjena ljubav.
Moram se tu dotaknuti i priče o srodnim dušama, postoje li one? Što misliš? Ili je to mit u koji smo se uspjeli uvjeriti jer – lakše je živjeti s vjerom da za svakoga od nas postoji „onaj netko poseban“, naše drugo JA, blizanačka duša…
– Srodnih duša ima posvuda i mi ih neprestano susrećemo, samo ako smo zamućenog pogleda, onda ih ne prepoznajemo. Što smo si bliži i iskreniji sa sobom, shvatimo da ima toliko ljepote oko nas jer je sve naša slika i preslika. Sve kreće od nas i ako smo OK sa sobom, po sistemu vibracije privući ćemo i nekoga tko će nam odgovarati i tko će nas poticati na najbolju inačicu sebe, što rade ljudi koji nas iskreno vole, a to su zapravo naše srodne duše.
Sanja Tatalović sudjelovat će na panelu ‘Kako uspjeti u partnerskim odnosima?’ u sklopu konferencije Ljubav-KG-Novac, koja pokriva tri životna problema o kojima često razgovaramo na kavama – partnerska ljubav, višak kilograma i manjak novca.
Druga po redu konferencija održat će se u Zagrebu 20.10. 2018. godine u hotelu Palace. Prijavi se sada!
