Arsen je element koji u prirodi možemo pronaći u sastavu stijena, tla, vode i zraka. Međutim, zahvaljujući modernoj poljoprivredi i industriji – možemo ga naći i u našoj hrani. Početkom jeseni američki FDA (Food and Drug Administration) prve analitičke rezultate koji upućuju na prisutnost arsena u riži.
Sam po sebi, arsen nema mirisa ni okusa, a može se pojavljivati u sastavu anorganskih ili organskih spojeva. Organski spojevi arsena su jako slabo toksični i ne povezuju se s tumorima. U industriji se koristi, naravno, anorganska verzija arsena koju za razliku od organskog karakterizira jača toksičnost i povezanost s tumorima i moždanim oštećenjima.
Kako je arsen završio u našoj hrani?
Pedesetih godina prošlog stoljeća, arsen se ˝pod normalno˝ dodavao drvenini zbog zaštite od insekata, bakterija i gljivica. Nedugo nakon toga, počeo se koristiti i u poljoprivredi kao pesticid. Konvencionalni uzgajivači hrane poveli su se logikom: ˝Ako funkcionira na drvetu, zašto ne bi i na hrani?˝. Tako je arsen u ˝manje toksičnoj formi˝ na neki način postao dio naše ishrane – a koristi se i danas.
Arsen u najvećoj mjeri kontaminira tlo, tim putem dolazi i u biljke. Nalazimo ga u agrumima, a u najvećoj mjeri kontaminira rižu zbog načina uzgoja u vodenom okruženju. Godine 1955. počeli su primjenjivati arsen čak i kod uzgoja peradi jer osim što ubija bakterija, potiče rast ovih životinja. Zadnjih nekoliko godina zabilježeni su pokušaji zabrane arsena u uzgoju peradi, ali on se i dalje koristi u konvencionalnom načinu uzgoja životinja.
Što možete poduzeti po tom pitanju?
Nažalost, kad se radi o arsenu – organski uzgojena hrana ne znači uvijek sigurnost od ovog toksina. Arsen je svugdje i biljke ga lako apsorbiraju bez obzira na uvjete uzgoja. Zanimljivo je da za arsen čak nije ni standardizirano koje su količine dopustive u hrani. Po tome pitanju svakako treba nešto poduzeti što prije.
Za sad, jedino što možete učiniti je ograničiti unos namirnica koje sadržavaju arsen u većoj mjeri te jesti raznoliku hranu:
• Jesti rižu i njene proizvode jednom do dva puta tjedno
• Ograničiti konzumaciju voćnih sokova od jabuka i agruma
Izvor: DrFrankLipman.com