Što više vježbate, to manje vaše stanice stare. U novoj studiji objavljenoj u časopisu Preventive Medicine, markeri biološkog starenja kod osoba koje su se bavile sportom izgledali su devet godina mlađe, za razliku od onih kod osoba koje žive sjedilačkim načinom života, prenosi portal Health.
Istraživači su proučavali telomere gotovo 6 000 odraslih osoba koje su sudjelovale u višegodišnjem istraživanju Centra za kontrolu i prevenciju bolesti. Neka od pitanja na koja su morali odgovoriti ticala su se tjelesnih aktivnosti kojima su se bavili u proteklom mjesecu i kojim intenzitetom. Također su dali DNK uzorke na temelju kojih su istraživači mjerili duljinu telomera.
Što se telomere?
Ocjena dužine telomera indikator je općeg zdravlja organizma. Telomere su strukture koje se nalaze na krajevima naših kromosoma i glavna im je zadaća štititi njihov genetski materijal. Slikovito bismo ih mogli opisati kao plastične kapice na vezicama cipela koje štite krajeve vezica od oštećenja.
Svaki put kada se stanica dijeli, malo se telomera izgubi pa s godinama postaju kraće. Međutim, one se kod nekih ljudi troše brže nego kod drugih, objašnjava autor studije Larry Tucker, profesor na Brigham Young University.
U pravilu, ljudi s kraćim telomerama umiru prije i vjerojatnije je da će razviti neku od kroničnih bolesti, što je dobar pokazatelj biološke dobi pojedinog organizma. Naime, saznanje da osoba ima kraće telomere za svoju dob isto je kao saznanje da ima, primjerice, povišen kolesterol ili neko drugo stanje prouzročeno određenim životnim stilom.
Nakon što je uzeo u obzir pušenje, pretilost, konzumiranje alkohola, spol, rasu i druge čimbenike, dr. Tucker je u svojoj studiji ustanovio da su osobe s aktivnim stilom života imale duže telomere od onih koji žive sjedilački. „Prvaci“ u sedentarnom stilu života imali su 140 bazičnih parova DNA manje na krajevima svojih telomera u usporedbi s najaktivnijim ispitanicima, što je razlika od oko devet godina staničnog starenja, napominje dr. Tucker.
Tjelovježba nas čini mlađima
Da bi ušli u kategoriju najaktivnijih, ispitanici su morali ostvariti ekvivalent od najmanje 30-40 minuta trčanja dnevno, pet dana u tjednu. Manja razina tjelovježbe također je bila povezana s usporavanjem starenja, ali ne u tako velikoj mjeri. Naime, telomere osoba koje su intenzivno vježbale ukazivale su na sedam godina manje, u usporedbi s osobama koje su vježbale umjerenim intenzitetom.
Ovako velika razlika između umjerene i visoke razine vježbanja ponešto je iznenađujuća. Umjerena tjelovježba ima određene koristi, ali ono što stvarno čini razliku za duljinu telomera jest tjelovježba visokog intenziteta. Takvi su ispitanici intenzivno vježbali 150 do 200 minuta tjedno, ili se bavili laganom do umjerenom aktivnošću dulje vrijeme. Istraživanje također pokazuje da više tjelovježbe ujedno znači manju stopu rizika za razvoj kroničnih bolesti.
Ova se studija oslanjala na samoprocjenu o tjelesnoj aktivnosti i bila je u stanju samo utvrditi povezanost, a ne uzročno-posljedičnu vezu između iznosa vježbanja i duljine telomera. Također nije mogla uzeti u obzir čimbenike poput depresije, stresa, poremećaja spavanja i prehrambenih navika koje bi mogle utjecati na navike vježbanja, genetske promjene, ili oboje.
Međutim, veza između fizičke aktivnosti i staničnog starenja ima smisla. Stručnjaci vjeruju da duljina telomera može biti povezana s upalom i oksidativnim stresom, što su stanja koja tjelovježba pomaže eliminirati.
Iako nema jamstva da će ljudi s dužim telomerama živjeti dulje, zdraviji život, izgleda, može ići u njihovu korist. Svi znamo ljude koji izgledaju mlađe nego što jesu. Sada znamo da tjelovježba može pomoći, a dio toga može biti i zbog utjecaja na duljinu telomera.
Pročitaj i ovo:
• Krenite u akciju i počnite s tjelovježbom!
• 7 savjeta profesionalne trenerice za uspješan trening
• Žene, pozor: Trening snage smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa