Terapijsko korištenje pokreta staro je gotovo kao i sam pokret. U mnogim primitivnim zajednicama ples je bio temeljni dio življenja poput hranjenja ili spavanja. Ples je omogućavao ljudima izražavanje emocija, komunikaciju s drugim članovima plemena kao i iskustvo jedinstva s prirodom. Plesni rituali su pratili glavne životne promjene i bili u službi promocije osobne integracije, ili integracije pojedinca unutar zajednice.
Za razliku od toga, kompleksnost i stres današnjeg življenja utječe na porast osjećaja otuđenosti pojedinca koji sve više gubi dodir sa samim sobom, društvom u kojem živi i prirodom.
Psihoterapija pokretom i plesom (PPP, a eng. termin je Dance Movement Psychotherapy – skraćeno se naziva “plesna terapija”) ima svoje korijene u modernom plesu s početka 20.stoljeća. Kao psihoterapijski pravac razvio se četrdesetih godina prošlog stoljeća, a kao struka ustanovljena je 1966. godine u SAD-u. Zatim se proširio Europom i drugim dijelovima svijeta.
Glavne začetnice plesne terapije, Marian Chace i Mary Whitehouse (SAD) za vrijeme svoje profesionalne plesačke karijere te u radu sa studentima uočile su psihoterapijski efekt pokreta i plesa. Svoja zapažanja prenijele su iz plesnih dvorana na psihijatrijske klinike u početku se oslanjajući na svoju iznimnu intuiciju, a kasnije povezujući svoja iskustva s ostalim psihoterapijskim pravcima i teorijama.
Tehnika i ciljevi
Prema ADTA (Američko udruženje plesnih terapeuta) psihoterapija pokretom i plesom je terapijska primjena pokreta i plesa s ciljem unaprjeđivanja emotivne, kognitivne, socijalne i tjelesne integracije pojedinca. Osnovna pretpostavka psihoterapije pokretom i plesom je da tjelesni pokreti odražavaju unutarnje, psihičke sadržaje te da promjene obrazaca kretanja i stavova tijela rezultiraju zdravim promjenama u psihi.
Za razliku od drugih tradicionalnih metoda, ova vrsta psihoterapije uključuje terapijsko korištenje pokreta i psihomotornu ekspresiju kao svoj glavni način analize i intervencije. Osim fokusa na način kretanja i tjelesno držanje, važnost se pridaje i drugim neverbalnim znakovima koje klijent pokazuje, a to su disanje, gestikulacija, mimika, tonus mišića, ritam izvođenja određenih znakova, način korištenja prostora i dr.
Važno je, također, usmjeravanje klijentove pažnje na osobne senzacije u tijelu te na poticanje cjelokupnog izražavanja. U tu svrhu, PPP ponekad koristi i ostale tehnike koje pomažu lakšem izražavanju kao što je ekspresivno korištenje glasa, crteža, ili interakcije s rekvizitima ili glazbenim instrumentima (udaraljke). Iako je naglasak na neverbalnim intervencijama, PPP uspješno uključuje i potiče klijente na verbalizaciju iskustava kada god je to potrebno.
Psihoterapeuti pokretom i plesom često koriste Labanovu analizu pokreta u opservaciji klijentova kretanja. Po Labanovoj analizi pokret se, odnosno način na koji je izveden, može promatrati kroz četiri glavna čimbenika: prostor, vrijeme, tok i težinu (silu).
Tijelo je spremnik svih naših dosadašnjih iskustava i stavova, ali i složeni i senzibilni instrument koji koristimo za izražavanje. Izražavanje tijelom, bilo u svakodnevnim situacijama, ili u spontanoj plesnoj improvizaciji u kojoj nema unaprijed zadanih pokreta zaobilazi kognitivni dio, ono je spontano i nesvjesno.
Za razliku od toga, verbalno izražavanje lakše kontroliramo jer na odabir riječi možemo svjesno djelovati pa je verbalni sadržaj lakše izmanipulirati. Neverbalni znakovi su obično istiniti jer su u direktnoj vezi s nesvjesnim, odnosno ocrtavaju naše potisnute stavove pa stoga nad njima imamo slabiju kontrolu. Dakle, veza kretnji je veza s dubljim slojevima psihe pa time ekspresivan pokret najbolji put za kanaliziranje neosviještenih psihičkih sadržaja koji na taj način poprimaju vidljivi oblik i time se oslobađaju.
Neki od ciljeva psihoterapije pokretom i plesom:
• smanjivanje negativnih raspoloženja (anksioznosti, depresije…)
• jačanje samopouzdanja i pozitivne slike svoga tijela
• osvještavanje i osnaživanje tijela
• usvajanje tehnika opuštanja
• podupiranje emocionalnog izražavanja klijentova iskustva kroz simboličke igre i improvizaciju koristeći ples, pokret i glazbu u podržavajućoj okolini
• omogućavanje uživanja u zabavnim, ugodnim i iscjeljujućim aspektima pokreta i gibanja tijela kroz kreativnu plesnu ekspresiju
• poboljšanje cjelovite komunikacije
• poboljšanje kvalitete života
Prednosti i primjena
Prednost ove vrste psihoterapije je u mogućnosti komuniciranja i izražavanja na neverbalnom nivou te u oslobađanju i razrješenju određenih potisnutih psihičkih sadržaja koji su zapisani i zatočeni na razini tijela u obliku određene bolesti, mišićne napetosti ili ograničenja u kretanju. Do sjećanja iskustava i trauma koje su nastale u preverbalnoj fazi razvoja, a i onih koji su nastali kasnije, često puta se jedino može pristupiti neverbalnom intervencijom pomoću psihoterapije pokretom i plesom.
Psihoterapija pokretom i plesom ima svoju primjenu u radu sa širokim spektrom klijenata čije su primarne potrebe psihičke prirode, ili onih tjelesno oboljelih koji imaju naglašenu potrebu psihosocijalne potpore. PPP se provodi na klinikama, edukacijskim i socijalnim ustanovama, domovima za nezbrinutu djecu, staračkim domovima, udrugama kao i u privatnoj praksi. Namijenjena je radu s djecom i odraslima.
Po mnogim znanstvenim istraživanjima u svijetu, psihoterapija pokretom i plesom pokazala se uspješnom u radu s osobama koje se oporavljaju od težih bolesti u području onkologije, kardiologije, neurologije, interne medicine, kroničnih bolesti, psihijatrije, imunologije te tjelesnih oštećenja.