“Sadašnja bolest našega društva je kompulzivni konformitet”, napisao je svojedobno psihijatar Jacob Levy Moreno koji je vjerovao da je osnovni problem ljudi u tome što, trudeći se zadovoljiti vlastita i tuđa očekivanja, pokušavaju biti ono što nisu umjesto da otkriju i izraze ono što jesu.
Fasciniran kazalištem i dječjom igrom, osobito dječjim spontanim dijeljenjem i preuzimanjem raznih uloga kroz koje zapravo govore o onome što ih zaokuplja, osmislio je psihodramu kako bi ljude potaknuo da ponovno probude u sebi iskrenost, spontanost i kreativnost – čudesne osobine djeteta koje svijet čine tako magičnim i privlačnim. U osnove tog novog pravca u psihoterapiji Moreno je utkao dvije bitne ideje: ljudski susret i grupu kao okvir unutar kojega i pred kojim se taj susret odvija.
Malo je stvarnih susreta među ljudima. Zatvoreni u uske okvire svoga svijeta, često su ljudi suštinski nezainteresirani za svoje sugovornike. Indijanci kažu da ne možete istinski upoznati nekoga niste li barem godinu dana hodali u njegovim mokasinama. Želeći pomoći ljudima da se bolje razumiju, Moreno je došao na ideju tzv. zamjene uloga. Uđemo li makar na trenutak „u kožu“ drugoga ljudskog bića, lakše se možemo uživjeti u njegovu situaciju, osjetiti njegovu tjeskobu. Kad i taj drugi „pogleda kroz naše oči“, polako se počinjemo razumjeti i suosjećati jedno s drugim.
Kao psihoterapijska metoda, psihodrama je prikladna za sve koji žele istražiti svoje mogućnosti, snage i sposobnosti te riješiti neke probleme i dileme, donijeti važne životne odluke ili se pak lakše nositi s nevoljama i odlukama njima važnih ljudi. Tu se problem ne analizira već se, nakon nekoliko uvodnih rečenica u kojima se dogovara tema i svrha rada, on istražuje na sceni. Premda neki elementi psihodrame podsjećaju na kazališnu predstavu, riječ je o ozbiljnoj psihoterapijskoj metodi koja tim načinom rada pomaže ljudima da se upoznaju sa svojim unutarnjim svijetom te razriješe neki unutarnji ili vanjski konflikt.
Raspon tema na kojima se može raditi kroz psihodramu vrlo je širok – od uobičajenih svakodnevnih problema i nesuglasica do dubokih trauma, koje sežu i do nekoliko generacija unatrag te raznih psihosomatskih ili pak duhovnih problema, pitanja i sumnji.
Kako to izgleda
Osnovni elementi psihodrame su: protagonist kao “glavni glumac”, grupa kao “publika”, voditelj kao režiser, ljudi koji će odigrati određene uloge te „pozornica“, tj. scena na kojoj će se psihodrama odigrati. Početnim zagrijavanjem pokreću se osjećaji i priprema teren za akciju, koja će uslijediti.
Uz pomoć raznih elemenata i članova grupe tijekom psihodramske igre protagonist će imati prilike istražiti problem koji ga muči, osvijestiti njegove korijene te pronaći način kako ga riješiti. Nakon njezina završetka članovi grupe se vraćaju na svoja mjesta te slijedi razmjena osjećaja i iskustava ili sharing pri kojem svaki od članova grupe, kojega su se dojmila zbivanja na sceni, ima prilike ispričati nešto o sebi. Dijeljenje osjećaja i slušanje tuđih iskustava podrška je i poticaj za vlastiti put.
.jpg)
Naime, psihoterapijska grupa svijet je u malom; kroz interakciju s njezinim članovima učimo o sebi i drugima, susrećemo se s raznim aspektima sebe, mijenjamo se i razvijamo u psihičkom i duhovnom smislu riječi.
Psihodramska edukacija
Psihodrama je međunarodno priznata psihoterapijska metoda. Mnoge Morenove ideje i tehnike danas su standardni dio i drugih psihoterapijskih modaliteta, a psihodrama kao vrlo fleksibilan i kreativan pristup rješavanju problema često se koristi i u edukacijskim i poslovnim kontekstima kao metoda individualnog i grupnog savjetovanja i treninga, osobnog razvoja i medijacije.
U Hrvatskoj je od sedamdesetih godina prisutna analitička psihodrama. Ona se unekoliko razlikuje od Morenovske psihodrame u kojoj je unatrag desetak godina obučeno niz stručnjaka. 2010. godine osnovan je Centar za psihodramu s ciljem razvitka, promicanja i unaprjeđenja psihodrame kao psihoterapijske i edukativne metode u Republici Hrvatskoj. Kao stručna udruga CPD kreira i organizira edukaciju i superviziju, stručna usavršavanja, kongrese, konferencije, seminare i radionice te individualnu i grupnu psihoterapiju. Program psihodramske edukacije akreditiran je od strane EAP-a (European Association for Psychotherapy) kroz status EAPTI instituta (European Accredited Psychotherapy Training Institute) te odobren od strane FEPTO (Federation of European Psychodrama Training Organisations).
U tijeku je okupljanje polaznika nove generacije psihodramske edukacijske grupe. Više informacija može se dobiti na web stranici Centra za psihodramu.
