Zahvaljujući radu prof. dr. sc. Velimira Šimunića, specijalista ginekologije i opstetricije te subspecijalista humane reprodukcije, metodama medicinski potpomognute oplodnje dosad je rođeno više od 5000 djece. Ovaj pionir ginekološke endokrinologije i humane reprodukcije bio je vođa tima stručnjaka koji su postigli začeće i rođenje prvog IVF-djeteta Hrvatske, čime je zauvijek upisan u anale medicinske struke. Prof. dr. sc. Velimir Šimunić ujedno je osnivač i voditelj Poliklinike IVF, prve privatne ustanove za liječenje neplodnosti na ovim prostorima, koja se bavi reprodukcijskom medicinom i liječenjem izvantjelesnom oplodnjom – IVF i ICSI.
Zahvaljujući vašem pionirskom radu, u Petrovoj ste 1982./83. godine započeli program IVF i bili vođa stručnjaka koji su postigli začeće i rođenje prvog IVF-djeteta u Hrvatskoj, odnosno bivšoj Jugoslaviji. Mislim da mnogi nisu ni svjesni kakav je to uspjeh bio i na svjetskoj razini…
– Da, Hrvatska je tada zahvaljujući IVF-timu iz klinike u Petrovoj pod mojim vodstvom bila sedma zemlja na svijetu i peta u Europi (nakon Velike Britanije i Njemačke) koja je postigla uspjeh u jednoj važnoj i atraktivnoj grani medicine, reprodukcijskoj medicini. Uspjeh u liječenju IVF-om smatrao se jednim od većih postignuća u medicini uopće. I danas su izvantjelesna oplodnja i nove srodne tehnologije izraz kvalitete napredne medicine i kliničke embriologije. Rani uspjeh donio nam je dodatni ugled i poštovanje struke u cijelom svijetu.
Polikliniku IVF, prvu privatnu ustanovu za liječenje neplodnosti, osnovali ste 1997. godine. Kako ste se odlučili na taj korak?
– Karijeru sam nastavio u ginekološkoj Klinici za ženske bolesti i porode KBC-a „Zagreb“ u Petrovoj, gdje sam dodatno nastojao unaprijediti reprodukcijsku medicine, IVF-postupke i ginekološku endokrinologiju. Imao sam privilegij učiti mlade, prenositi znanje i iskustvo.
Polikliniku IVF utemeljio sam prije više od 20 godina, ali dosta je dugo trebalo da se privatno zdravstvo prihvati kao ravnopravan subjekt u javnosti i među pacijentima. U bolnici sam radio i dalje, a poslije podne privatno. Na Medicinskom fakultetu i Klinici u Petrovoj neprekidno sam bio zaposlen 40 godina.
Poliklinika danas okuplja vrhunske stručnjake, u moderno uređenom prostoru u Babonićevoj ulici 121. Koliko ljudi je u timu? Kako je bolnica opremljena?
– Poliklinika ima osam stalno zaposlenih, a dopunski zapošljava još šest vrhunskih stručnjaka iz reprodukcijske medicine. Zahtjevan dio medicine mora biti potpuno opremljen, od clean room-tehnologije do sofisticiranih strojeva, UZV-aparata, operacijske dvorane, inkubatora i embriološkog laboratorija. Kvaliteti pridonose stručnjaci, iskustvo, ali i moderna tehnologija.
Koje se sve metode liječenja neplodnosti provode u Poliklinici IVF?
– Obavljaju se sve dijagnostičke pretrage oba partnera, kao i cjelokupno liječenje neplodnosti. Manji kirurški zahvati, histeroskopija, stimulacija ovulacije, sve metode potpomognute oplodnje, endokrinološko liječenje, liječenje endometrioze, mioma, nenormalnih krvarenja…
>> Prof. dr. sc. Velimir Šimunić: O ženskom zdravlju – otvoreno
Koliko se parova bori s neplodnošću? Imate li podatke kako se kreću postoci u Hrvatskoj i u svijetu?
– U Hrvatskoj, slično kao i u zapadnom svijetu, učestalost neplodnosti porasla je do 17 posto parova. To znači da gotovo 80.000 parova treba pomoć da bi ostvarili potomstvo.
Koliko se djece na godinu rađa u Hrvatskoj zahvaljujući medicinski potpomognutoj oplodnji?
– U Hrvatskoj se obavlja oko 6000 MPO-postupaka godišnje, a rađa se 1200 do 1400 djece, prošle godine čak 1600. To je vrlo vrijedan doprinos našem natalitetu za više od četiri posto živorođenih.
Kad pogledate unazad dva desetljeća, kako su se stvari promijenile? Na kojim su područjima ostvareni najveći uspjesi, a gdje još postoji mjesta za poboljšanje?
– Reprodukcijska medicina je ostvarila veliki napredak. Omogućeno je visokokvalitetno zamrzavanje gameta i embrija (tzv. vitrifikacija). Time su nastale tehnologije u kojima kriopostupci daju čak bolje rezultate nego svježi IVF. Utemeljene su metode očuvanja vlastite plodnosti (kod onkofertiliteta, medicinskih i socijalnih indikacija). Poboljšani su lijekovi, hranilišta i strojevi i poboljšana je sigurnost pacijentica. Izbjegavaju se rizici kao što je hiperstimulacija jajnika. Kirurški se može dobiti sjeme iz testisa. Unaprijeđeno je preimplantacijsko gensko testiranje (PGD, PGS i slično) te se može izbjeći trudnoća s abnormalnim embrijem. Uspješnost može biti i 60 posto.
U nas je MPO na visokoj razini i koristimo sve moderne i provjerene tehnologije. Na žalost, još nisu u funkciji donacijski program i PGD.
Vaša je poliklinika poznata po visokoj stopi uspješnosti postupaka MPO-a. Koliko parova godišnje prođe kroz vašu ustanovu?
– U našoj klinici godišnje se MPO-om liječi 300 do 400 parova. Uspješnost posvuda ovisi o dobi žene i uzrocima neplodnosti. Za mlađe žene vjerojatnost uspjeha je 50 do 60 posto za svježi postupak i oko 45 posto za krio-postupak (iz zamrznutih embrija). Kako žena stari, tako je taj uspjeh prepolovljen.
Kako objašnjavate sve rašireniji trend porasta neplodnosti kod parova?
– Temeljni razlog je odgađanje rađanja nakon 30. godine žene. Prirodna plodnost i rezerva jajnika opadaju nakon 32. godine, a vrlo brzo poslije 38. godine. Postoje još brojni razlozi za neplodnost – od debljine i bolesti reprodukcijskih organa do štetnih navika i okolišnih toksina.
Nekoliko je studija ukazalo na smanjenje plodnosti muškaraca, koji imaju 50 posto lošije pokazatelje plodnosti u spermiogramu nego prije 50 godina. Zašto je tome tako?
– To je istina. Danas je češći uzrok muški sterilitet jer na neprestanu proizvodnju spermija može utjecati niz štetnih čimbenika. To su vrućina, hladnoća, pušenje, debljina, teški metali, pesticidi, upale, mobitel blizu testisa… Također i steroidi (anabolici) te estrogeni u hrani (tovljeno meso). Prema svemu sudeći, čini se da ulogu igra i manjak vitamina D.
Koji su glavni uzroci neplodnosti kod muškaraca, a koji kod žena?
– Za oboje može biti pogubna upala reprodukcijskih organa. U žene su najčešći uzroci anovulacije, endometrioza, miomi i tumori jajnika. Svaka operacija u zdjelici može ostvariti priraslice, ali i bitno umanjiti rezervu jajnika. U četvrtoj dekadi bolesti su sve češće, kao i patološke promjene unutar maternice.
Kako na plodnost utječu faktori poput nezdravih životnih navika, pušenja, debljine? Na koji način parovi mogu poboljšati šanse za začeće?
– Debljina, pušenje i alkohol za 50 posto umanjuju plodnost u oba partnera. Par stariji od 41 godine pet puta teže postiže trudnoću od mladog para. U nas je 60 posto mladih parova prekomjerne tjelesne težine ili debelo. Otud i endokrinološki poremećaji, inzulinska rezistencija i drugo.
Izvantjelesna oplodnja često može biti dugotrajan postupak, fizički i psihički iscrpljujuć. Koliko je važna psihološka priprema para prije postupka, s obzirom na mogući neuspjeh liječenja?
– Važan je korektan pristup paru, tumačenja i psihološka priprema. Moramo shvatiti uvijek dublju emotivnost žena povezanu s porivom majčinstva.
Poliklinika IVF uspješno se recertificirala po normi ISO 9001:2015. Što donosi jedan takav certifikat, u svjetskim mjerilima?
– Naša misija je pružiti pacijentu sigurnost i kvalitetu u liječenju. Potvrda kvalitete rada svakako je i posjedovanje međunarodnih certifikata koji to potvrđuju. Bili smo prva zdravstvena institucija u Hrvatskoj koja je dobila ISO njemačke certifikatorske kuće InterCert još 2001. godine (u Hrvatskoj tada nije bilo certifikacije za MPO-postupke). Danas smo opet prvi kao MPO-klinika s normom ISO 9001:2015 od Buro Veritasa. Već tri godine posjedujemo i certifikat Global Clinic Ranking.
Ako ste prisutni na međunarodnom tržištu, posjedovanje certifikata odraz je ozbiljnosti i visoke odgovornosti prema kvaliteti, a pacijenti to znaju prepoznati.
Više od 25 godina bili ste pročelnik Zavoda za humanu reprodukciju Klinike za ženske bolesti i porode u Zagrebu, osnivač ste Društva za humanu reprodukciju Hrvatskog liječničkog zbora te redovni član Akademije medicinske znanosti, a 2017. godine dodijeljena vam je Medalja struke za izuzetna stručna ostvarenja koja su značajno unaprijedila zdravstvenu djelatnost u Hrvatskoj. Što za vas znači takvo priznanje?
– Svaka pohvala, svako priznanje je nagrada za trud, zalaganje i neko postignuće. Kad cijeli vijek posvetiš unaprjeđenju svojih sposobnosti kojima si u mogućnosti nekome pomoći, tada je lijepo ako to netko i prepoznaje. Nema ljepše spoznaje od one kada na kraju dana, dežurstva, tjedna, zaključiš – zaista sam dao sve od sebe da pomognem ljudima.
Sreća i zahvalnost za majčinstvo veliki su poticaj, ali i nagrada. Sa znanjem i iskustvom ostvaruje se još jedan neusporediv privilegij. To je učiti mlade, prenositi znanje i pratiti njihov napredak.
