Sve donedavno malo se toga znalo o tome kako naš probavni sustav zapravo funkcionira. Danas postoji sve veća učestalost bolesti koje se, ako ih pratimo do izvora, čini povezane s malapsorpcijom hranjivih tvari zbog nedostatka probavnih enzima.
Probava je složen proces čiji je cilj obraditi hranu kako bi organizam iz unesenih namirnica mogao apsorbirati vitamine, minerale i druge esencijalne nutrijente, sve što je potrebno za normalno funkcioniranje organizma. O tome kako dobro probavljamo i apsorbiramo hranu ovisi u kojoj će se mjeri namirnice unesene u organizam iskoristiti u procesu stvaranja energije, rastu i obnovi stanica, zdravlju imunološkog sustava itd.
Veliku ulogu u tome imaju probavni enzimi, koji djeluju kao katalizatori u ubrzavanju specifičnih, životno važnih kemijskih reakcija u tijelu. U suštini, oni pomažu u razbijanju većih molekula u lako apsorbirajuće čestice koje tijelo može iskoristiti za preživljavanje, te omogućuju prijenos hranjivih sastojaka putem krvi u sve stanice organizma.
Probava započinje u ustima
Probavni enzimi obuhvaćaju proteaze za probavu proteina, lipaze za probavu masti i amilaze za probavu ugljikohidrata. Prvi probavni enzimi počinju djelovati već u ustima, kad se žvakanjem oslobađaju amilaze iz sline koje djeluje na razgradnju ugljikohidrata.
Taj se proces nastavlja u želucu, gdje želučane stanice otpuštaju kiseline, pepsin i druge enzime koji potiču razgradnju proteina. Osim želučanih enzima, u probavi hranu pomažu i enzimi prirodno prisutni u namirnicama koje smo konzumirali, tako olakšavajući proces razgradnje hrane.
Međutim, najveći se broj potrebnih enzima izlučuje tek u tankom crijevu, gdje dolazi do potpune razgradnje tvari. Gušterača tada dobiva signal da je vrijeme za otpuštanje hormona, žuči i brojnih enzima gušterače – amilaza služi za daljnju razgradnju ugljikohidrata, tripsin i kimotripsin sudjeluju u razgradnji proteina, a enzimi pod nazivom lipaze (iz gušterače ili stanica tankog crijeva) vrše razgradnju masti. Jednom kad enzimi obave svoje, hranjive se tvari kroz stijenku tankog crijeva apsorbiraju u krvotok.
Kad zatreba pomoć
U ovom trenutku, za ljude koji nemaju problema s nedostatkom probavnih enzima, većina je posla obavljena. No, iako se hranite zdravo i pazite na prehranu, i dalje je moguće da patite od probavnih smetnji ili drugih simptoma narušenog zdravlja. Odgovor se može kriti i u nedostatku probavnih enzima.
Naime, neprobavljena ili nedovoljno probavljena hrana u probavnom sustavu podložna je procesima truljenja, što potiče razmnožavanje gljivica, bakterija i drugih mikroorganizama povezanih s pojavom različitih bolesti i zdravstvenih tegoba, kao što je nadutost, gastritis ili Crohnova bolest. Osim toga, nedovoljna aktivnost probavnih enzima i loša apsorpcija hranjivih tvari može biti povezana i s pojavom drugih upalnih procesa u tijelu i manifestirati se u vidu kožnih problema, osipa, migrena, lošeg zadaha…
Ako patite od probavnih tegoba kao što je nadutost, vjetrovi, sindrom iritabilnog crijeva (IBS), sindrom propusnog crijeva, Crohnova bolest, ulcerozni kolitis, proljev ili konstipacija, mogli biste imati koristi od probavnih enzima – oni mogu smanjiti opterećenje s kojim se susreću želudac, gušterača, jetra i tanko crijevo pomažući u razgradnji teško probavljivih proteina, ugljikohidrata i masti. Osim toga, kako starimo sve su češći probavni problemi koji se mogu pojaviti zbog insuficijencije enzima kod starijih osoba, što pak može uzrokovati refluks želučane kiseline.
Namirnice bogate enzimima
Određene namirnice predstavljaju opterećenje za naš probavni sustav, dok druge pomažu proces razgradnje hrane i smanjuju potrebu tijela da proizvodi probavne enzime. Sirova hrana, posebice sirove fermentirane namirnice, ubraja se u potonju skupinu, a vrijedni probavni enzimi kriju se i u drugim namirnicama.
Ananas sadrži bromelain, niz različitih enzima koji sudjeluju u razgradnji proteina. Prema pregledu objavljenom u časopisu Cancer Letters, određena istraživanje sugeriraju kako bromelain ima protuupalno i antikancerogeno djelovanje. Poput bromelaina, papain je također enzim koji razgrađuje proteine, a može ga se pronaći u papaji.
Ako ste ikada kupili tvrdi mango i pustili ga da stoji van hladnjaka, sigurno ste primijetili kako je omekanio nakon nekoliko dana. Razlog se krije u djelovanju enzima koji potiču zrenje – jedan od njih je amilaza koja pomaže razgraditi ugljikohidrate. Enzim amilaze nalazi se i u bananama, a avokado je još jedan dobar izvor različitih enzima, uključujući lipazu potrebnu za razgradnju prehrambenih masti.
Prehrambene je enzime moguće pronaći i u medu – med sadrži enzime koji probavljaju proteine i ugljikohidrate, uključujući amilazu, saharazu i proteazu, a koje u med zapravo unosi pčela koja radi med.
Pročitaj i ovo:
• Ovih osam hormona upravlja tvojim apetitom – nauči kako ih dovesti u ravnotežu
• 7 namirnica koje je uvijek dobro imati u hladnjaku – po preporuci nutricionistice
• Tajna zdrave probave: Kako probavni sustav utječe na tvoj imunitet, ten i raspoloženje