Kada govorimo o liječenju s pomoću biljaka, kao i o bilo kojem drugom obliku liječenja, uvijek moramo biti svjesni učinkovitosti i sigurnosti pojedine metode. Prava je istina negdje na pola puta između onih koji vjeruju da liječiti mogu samo konvencionalni lijekovi i onih koji vjeruju isključivo prirodnim terapijama.
Na stranu deseci lijekova biljnog podrijetla (lijekovi za dijabetes, povišeni kolesterol, antikoagulanse, bol, karcinome…) koje liječnici svakodnevno propisuju, a koji su sami po sebi dokaz učinkovitosti onih prirodnih terapija koje su postale dijelom konvencionalne medicine. Moramo se odmaknuti korak dalje, prema učinkovitosti onih terapija koje iza sebe imaju iskustvo i znanstvene dokaze, a nisu ušle u domenu standardne medicine. Kolika je njihova učinkovitost u odnosu na postojeće lijekove? Za što se odlučiti?
Superiorne biljke
Naravno, u nizu stanja konvencionalni lijekovi, bili oni prirodnog podrijetla, polusintetski ili sintetski, imaju prvenstvo. Ali ima i onih gdje su prirodne terapije možda i superiornije, makar zbog bolje podnošljivosti i profila nuspojava.
Najveći broj prirodnih terapija, po mom mišljenju, iskoristiv je ponajviše kao izvrsna nadopuna rješenjima koje su odredili liječnici, ali svakako ima onih kod kojih, govoreći iz iskustva, prvo treba posegnuti za biljkama.
Konvencionalne tretmane akni smatram vrlo često agresivnijima nego što je potrebno. Čišćenje organizma gorkim biljkama koje potiču lučenje žuči i korištenje prirodne, nimalo agresivne kozmetike temeljene na sigurnim biljnim i eteričnim uljima koja djeluju protuupalno i baktericidno, iz mog iskustva najčešće donosi najbolji rezultat, iako je potrebno vremena za vidljive rezultate.
Umjesto kortikosteroida
Liječenje atopija obično se svodi na kortikosteroide i hranjive kreme za tijelo. Smanjenje propusnosti crijeva s pomoću točno određenih sojeva probiotika i glutamina, korištenje protuupalnih biljnih ulja bogatih GLA-om poput noćurka i boražine, u lošijem slučaju smanjit će upotrebu kortikosteroida, a u boljem će dovesti do poboljšanja bez potrebe za dodatnim terapijama.
Dobro određena prirodna terapija kod recidivirajućih, pa čak i rezistentnih urinarnih infekcija iz mog iskustva rješava oko 60-70 posto slučajeva. Kombinacija biljaka u pravoj dozi, poput medvjetke, gotovih kapsula s eteričnim uljima, dopunjena pravom dozom čaja određenog po uzročniku, bit će izvrsna nadopuna antibiotiku ili učinkovita samostalna terapija.
Tjeskobe i depresije
Pacijenti često ignoriraju početne simptome i puste da se poteškoće razviju. Biljne terapije nisu učinkovite poput benzodiazepinskih anksiolitika, ali su znatno bolje rješenje u prevenciji daljnjeg pogoršanja stanja u počecima bolesti.
Biljke pokrivaju cijeli spektar početnih simptoma dugotrajnog stresa i tjeskobe (lupanje srca, nesanica, tenzijske glavobolje, nemir…), uz mnogo bolji sigurnosni profil i, što je jako bitno, ne stvaraju ovisnost. Problem je što se pacijenti najčešće odlučuju za terapiju u kasnijim fazama anksioznosti i nesanice, gdje su biljne terapije dobra nadopuna, ali pacijenti očekuju brži i snažniji učinak na kakav su navikli od konvencionalnih lijekova i, usudio bih se reći, zanemarujući moguće negativne učinke.
Naveo sam samo nekoliko čestih tegoba, no popis je znatno veći. Nikad pacijentima ne savjetujem skidanje s konvencionalne terapije, nego nadopunu. Ne smije se ugrožavati odnos pacijent-liječnik. Onaj kome standardne metode ne pomognu, s vremenom će potražiti druga rješenja.
