Bez obzira na to što radimo – odgovaramo na e-mailove, praznimo perilicu posuđa, pregledavamo društvene mreže – u pozadini našeg uma prisutan je neprestani tok misli. Ponekad su te misli poput tihog brujanja hladnjaka; tiha pozadinska buka koju gotovo ne primjećujete. U drugim slučajevima, neproduktivni obrasci razmišljanja mogu potpuno zaokupiti naš tok misli, što otežava fokusiranje na bilo što drugo.
Misli u pozadini mogu poslužiti kao pokretačka sila koja nas gura naprijed ili koja nas može odvesti u propast. No, iako je gotovo nemoguće zauvijek otjerati neproduktivne misaone obrasce iz svog uma, izvršna trenerica ljudskog ponašanja Melody Wilding u svojoj knjizi Trust Yourself: Stop Overthinking and Channel Your Emotions for Success at Work, utvrdila je 10 vrsta negativnih razgovora sa samim sobom i načine na koje neki ljudi previše razmišljaju, te kako to prekinuti. Ovo je pet najčešćih obrazaca ponašanja.
Najčešći neproduktivni obrasci razmišljanja
1. ‘Sve ili ništa’ način razmišljanja
Wilding kaže da se s ovakvim neproduktivnim obrascem razmišljanja bore mnogi njezini klijenti. Do njega dolazi kada situaciju vidite u apsolutnom položaju, bez pronalaska sredine. Primjerice, kad kažete sami sebi: ‘Ako ovo ne napravim u potpunosti ispravno, ja sam neuspjeh.’
Drugi dobar primjer je kada imate osobni cilj podijeliti svoje domaće zdrave recepte sa svijetom. No umjesto da ih objavite na društvenim mrežama ili pokrenete svoju web stranicu, razmišljanje na ovakav način se pretvori u uvjerenje da morate postati certificirani zdravstveni trener ili steći certifikat kuhara prije nego što svoje recepte podijelite s drugima.
Evo njezinog savjeta za oba scenarija: potražite sredinu jer situacije su nijansirane više nego što to ljudi shvaćaju. Ne morate ići u krajnost da biste nešto postigli.
2. Generaliziranje
Pretjerano generaliziranje slično je razmišljanju ‘sve ili ništa’ u smislu da je to negativan obrazac razmišljanja koji situaciju dovodi do krajnjih granica. Wilding objašnjava da je razlika u tome što se ‘sve ili ništa’ odnosi na jednu određenu situaciju, a pretjerano generaliziranje pretvara u obrazac. „To je, primjerice, ovakva ideja razmišljanja: “Potpuno sam zeznula tu posljednju prezentaciju, pa ću sigurno zabrljati sljedeću“, kaže ona.
Evo u čemu je problem s pretjeranim generaliziranjem: ovakav način razmišljanja potpuno je neistinit. Kad god ispliva na površinu, Wilding kaže da zastanete, odvojite minutu i razmislite o činjenicama. Hej, možda niste baš briljirali na to posljednjoj prezentaciji. Zbog toga ste vjerojatno više vježbali i pretjerano se pripremali za sljedeću, zar ne? Činjenica je da ono što se dogodilo u prošlosti nema nikakvog utjecaja na ono što će se dogoditi u budućnosti. “Ono što si pričamo često je vrlo beskorisna priča. Stoga promijenite scenarij”, kaže Wilding.
3. Diskvalificiranje pozitivnog
Wilding kaže da je diskvalificiranje pozitivnog još jedan neproduktivan obrazac razmišljanja, posebno čest među ljudima koji se bore sa samopouzdanjem. “Jedan od primjera ovoga je problem s prihvaćanjem komplimenata“, kaže ona. “Na primjer, ako ste jako naporno radili na nečemu i netko vam to prizna, rekavši da ste sjajno odradili posao, a vi, umjesto da se zahvalite, odgovorite da je to bio timski rad (iako nije).” Još jedan primjer ovakvog razmišljanja je taj da znate da nešto dobro radite, ali uvijek mislite da bi netko drugi to mogao napraviti bolje.
Izgradnja samopouzdanja zahtijeva vrijeme, ali Wilding kaže da nešto što može pomoći jest zadržavanje onoga što ona naziva ‘hvalisavom datotekom’. “Ovo je navika da svakog tjedna ili svakog dana odvojite vrijeme za razmišljanje o svojim pobjedama“, kaže ona. „Koji su bili trenuci vaše snage?” Wilding precizira da ove pobjede ne moraju nužno biti povezane s postignućima (iako možete i njih uključiti). “Trenuci snage su trenuci kada ste ustrajali, kad ste izašli iz svoje komfora.” Kaže da je svrha toga da s vremenom počnete prepoznavati svoje sposobnosti što zaustavlja tako često diskvalificiranje pozitivnih obrazaca.
4. Emocionalno zaključivanje
“Jednostavno rečeno, emocionalno je rasuđivanje kad nešto osjetiš, a onda pomisliš da je to istina”, kaže Wilding objašnjavajući još jedan neproduktivan obrazac mišljenja. “Na primjer, kad se osjećate krivim jer ste s nekim postavili granicu, pa razmišljate da to ipak niste trebali napraviti.” Blic vijesti: emocije nisu uvijek točni prikazi vas ili vaše situacije.
Evo kako ona govori ljudima da prestanu s emocionalnim rasuđivanjem kad isplivaju na površinu: Postavite tajmer – od 90 sekundi do punih 30 minuta. Dopustite si da osjetite sve emocije koje se pojavljuju: tuga, krivnja, tjeskoba… Što god to bilo. Zatim, kad tajmer zazvoni, krenite dalje. “Ovako vam te neproduktivne misli neće zaokupiti cijeli dan”, kaže Wilding. Jeste li ikad čuli za dnevnik briga, mjesto za umanjivanje briga? Suočavanje s emocionalnim zaključivanjem ista je ideja.
5. ‘Trebao sam’ način razmišljanja
Nađete li se nekad u izazovnoj situaciji pa pomislite: “Već bih trebao biti bolji u ovome!” Ta je izjava povezana s kompetencijom, jer kompetencija je vjerovanje da možete nešto učiniti, da ste učinkoviti, ali zapravo vam srozava samopouzdanje. Kako biste samima sebi poklonili malo više milosti, trebate naučiti upravljati ovakvim načinom razmišljanja.
Wilding vas potiče na razmišljanje o tome odakle dolaze očekivanja koja sama sebi postavljate. Od vašeg šefa? Partnera? Roditelja? “Iako možda hodate uokolo sa skupom pravila i standarda po kojima živite, razmislite tko je donio ta pravila i dopuštaju li vam ona da živite onakvim životom kakvim zapravo želite živjeti”, piše Wilding u svojoj knjizi. Umjesto da se usredotočite na ono što ne možete (još!), usredotočite se na ono što možete i na napredak koji postižete.
No, koliko god se trudili, neproduktivni misaoni obrasci zasigurno će se opet pojaviti – poput malih komaraca, gotovo je nemoguće riješiti ih se zauvijek. Ali to ne znači da oni moraju preuzeti vaš um. Možete ih ‘zgnječiti’ čim isplivaju na površinu.
