Vrsta: Petroselinum crispum, Apiaceae
Hrvatski naziv: peršin
DIO BILJKE KOJI SE KORISTI: List, korijen, sjeme
SASTAV: Flavonoidi, furanokumarini, eterična ulja, fiksirana ulja, uljne smole, proteini, ugljikohidrati, vitamini.
UPOTREBA: U prehrani se koristi kao začin. U fitoterapiji je korišten kod flatulentne dispepsije, kolika, kao diuretik, kod cistitisa, disurije, bronhijalnog kašlja kod starijih, dismenoreje, funkcionalne amenoreje i mialgije.
DOZIRANJE: 2-4 g lista/korijena kao infuz. 1-2 g sjemena. 2-4 g suhog korijena 3 puta dnevno kao infuz. 2-4 mL tekućeg ekstrakta (1:1 u 25% alkoholu) 3 puta dnevno.
FARMAKOLOŠKO DJELOVANJE: Istraživanja na životinjama pokazala su hipotenzivno, uterotonično, gastrotonično, hepatoprotektivno i insekticidno djelovanje. Nedostaje kliničkih istraživanja. Postoje izvještaji u kojima je peršin povećao diurezu i koncentraciju kalcija i proteina u plazmi kod trudnica.
NUSPOJAVE: Kronična upotreba velikih količina (170 g dnevno kroz 30 godina) povezana je sa svrbežom i pigmentacijom donjih dijelova nogu. Apiol i miristicin, sastavnice peršina, u velikim količinama izazivaju opasne nuspojave, ali da bi se unijelo dovoljno tih tvari trebalo bi pojesti više od 200 g peršina. Količine koje uzimamo hranom nisu opasne. Opasnije mogu biti sjemenke jer one sadrže veći postotak apiola i miristicina. Zbog sadržaja furanokumarina, površinskom primjenom, moguća je fotoosjetljivost.