S obzirom na to da je sindrom bakterijskog prerastanja tankog crijeva postala sve učestalija dijagnoza, smatram da se o SIBO-u treba češće razmišljati, pogotovo kod osoba s izrazitom nadutošću, promjenama dinamike stolice kao i kod onih koji imaju dijagnozu sindroma nadražajnog crijeva.
Ne tako davno, dijagnoza IBS (“Irritable bowel syndrom”), odnosno sindrom nadražajnog kolona (crijeva) se redom “prišivala” svima kod kojih nisu, gastroenterološkom obradom, potvrđene upalne ili neke druge promjene u crijevu. Ovaj poremećaj se pripisivao funkcionalnim poremećajima crijeva i često je spadao u domenu psihosomatskih bolesti. Kako se u posljednje vrijeme često razmišlja o mikrobiomu i o činjenici da je isti izrazito promjenjivog karaktera, a opet individualan za svakog pojedinca, znanstvenici su pretpostavili da možda bakterije nisu samo prisutne u debelom crijevu, nego da su “zalutale” i u tanko crijevo. I doista, u nekoliko kliničkih ispitivanja, pokazalo se da se kod osoba s nadražajnim kolonom (crijevom), zapravo radi o sindromu bakterijskog prerastanja tankog crijeva.
Kako postaviti dijagnozu SIBO?
S obzirom na to da je tanko crijevo smješteno na izrazito nepreglednoj lokaciji, bilo je dosta teško “prodrijeti” do materijala. Mozganjem znanstvenika nastali su izdisajni testovi koji se danas uspješno koriste za postavljanje dijagnoze bakterijskog prerastanja tankog crijeva.
Kod nas je dostupan izdisajni test laktulozom. O čemu se radi? Osnova testa se temelji na ingestiji otopine laktuloze koju naš organizam ne može metabolizirati (“preraditi”),ali zato bakterije u tankom crijevu mogu i svojim “probavljanjem” stvaraju plinove, konkretno metan i vodik, čija se koncentracija mjeri u izdahnutom zraku. Ako se radi o prekomjernim količinama bakterija u tankom crijevu, tada će se u izdahnutom zraku bilježiti određene promjene koje se bilježe grafički I brojevima.
Terapija (liječenje)
Budući da se radi o bakterijama, nužno je koristiti antibiotsku terapiju prema preporukama specijalista gastroenterologa. Osim konvencionalne terapije antibioticima, moguće je korištenje i “prirodnih” antibiotika, odnosno standardiziranih preparata biljaka (najčešće se koriste alicin iz češnjaka, berberin, origano i drugi).
Također je nužno pridržavati se određenog plana prehrane, odnosno dijetoterapijskog pristupa koji se najčešće sastoji od kombinacije “low FODMAP” namirnica.
S obzirom na to da je SIBO dosta kompleksno stanje, i samo liječenje je dosta individualno i nužno ga je maksimalno prilagoditi pojedincu, jer su klinički slučajevi ukazali na veliku individualnost u odgovaranju oboljelih na određeni medikamentozni i dijetoterapijski pristup. Upravo zbog toga savjetujem da se nikako ne upuštate samostalno u liječenje SIBO. Strategiju liječenja dogovorite sa svojim liječnikom I nutricionistom/savjetnikom u kliničkoj prehrani.