Koliko često razmišljate o mirisima – i njuhu kao osjetilu? Vid nam daje čarobne zalaske i videe mačića, zahvaljujući okusu uživamo u čokoladnom mousseu i jagodama sa šlagom, sluh je tu za Mozarta i Olivera Dragojevića, a dodir za svilu i meke zagrljaje. A što nam daje miris?
On ne postoji samo da namrštimo nos kad prolazimo pokraj kante užeglog smeća. Cvijeće ga ispušta da bi privuklo oprašivače. Pokvarena hrana i mora biti odbojnog mirisa kako bi nas spriječila da je konzumiramo. Iako znanstvenici još nisu točno odredili ljudske feromone, mnoge studije ukazuju na to da miris igra važnu ulogu u odabiru partnera.
Moć mirisa
Iako toga nismo svjesni, miris je osjetilo koje nas najviše pogađa na podsvjesnoj razini. To podcijenjeno osjetilo ukorijenjeno je u iskonskom dijelu mozga, onom odgovornom za preživljavanje. Nije povezano s talamusom, gdje su integrirane sve druge osjetilne informacije, nego je izravno povezano s amigdalom. Nijedno od naših drugih osjetila nema tako izravnu i intimnu vezu s područjem mozga koje procesuira emocije, asocijativno učenje i pamćenje.
– Naše čulo njuha je uistinu moćno, iako često zanemareno. Natruha nekog mirisa može izazvati vrtlog emocija, izvući odavno „spremljene“ uspomene. Razlog je jednostavan: znanstveno je dokazana izravna veza između procesuiranja mirisa i dijelova mozga zaduženih za sjećanja i emocije – objašnjava Elena Cvjetković, kritičarka i recenzentica parfema te poznavateljica nišnih parfema koja stoji iza bloga The Plum Girl. Iako joj u životopisu stoji da je diplomirana ekonomistica, marketingašica s korporativnom povijesti te dugogodišnji business&life coach, Elena je olfaktorni geek koji mirise smatra pravom poezijom bez riječi.
Foto: Mario Poje
Početkom 2018. godine dvije su njezine recenzije bile nominirane za „Parfemskog Oscara“ recenzija, prestižnu nagradu na međunarodnoj razini koju dodjeljuje The Fragrance Foundation u New Yorku, još od 1949. godine. Pisala je o parfemima „Cuir de Russie“ Le Jardin Retrouvea i „Warszawa“ Puredistancea te ušla u top pet nominiranih za nagradu, u kategoriji Online Editorial Excellence.
Tome je sasvim sigurno pridonijela i iskrena emocija koju je parfem izazvao, a koju je pretočila u riječi. Stoga smo zamolili Elenu da nam bude vodič kroz očaravajući svijet prirodnih mirisa i nišnih parfema jer miris zaista ima moć da nas odvede na neka druga mjesta, dozove ljude, osjećaje i sjećanja. Baš kao što je to opisao Marcel Proust kad mu je zamirišao kolačić „madelaine“, svatko od nas ima pokoju takvu olfaktornu uspomenu.
– Kao desetogodišnjakinja, provela sam ljeto kod prabake u Slavoniji: jedno toplo poslijepodne sjedila sam na stablu duda, prstiju ljepljivih od bijelih, slasnih, plodova i njušila miris plodova, svježinu poljskog cvijeća ispod drveta, topli miris sijena iz štale, vruću kožu i dah konja koje je djed Adam izveo u dvorište da ih upregne u kola, čeze. Osjetila sam miris crnom bojom premazanog drveta, kolomasti na kotačima i tračke dima domaćeg duhana iz njegove lule – otkriva Elena. Točno tih nekoliko minuta svog života Elena je zatvorila u bočicu vlastitog parfema, kreiranog na radionici, a gdje drugdje, nego u Grasseu.
Grad u kojem sve počinje i završava
Ako se ijedna točka na svijetu može smatrati kolijevkom parfema, onda je to Grasse, glavni grad parfumerstva. Nevelik, pomalo neugledan grad na obronku brda u regiji Provence-Alps-Maritime, smješten ispod Alpa, u blizini mora, petnaest minuta vožnje do Cannesa i Antiba. Taj je prastari grad (koji je nekoć smrdio nadaleko jer su se masovno bavili preradom kože) prerastao granice okvira iz 15. stoljeća, no i dalje je, na neki čudan način, isti.
Cijeli grad stoljećima živi, diše i radi parfeme, mirise i mirisne proizvode. U blizini se, u brdima, nalaze i rijetka preostala obiteljska polja ruže Centifolia i tuberoze, u vlasništvu velikih parfemskih kuća. Ovdje su prerađivačke tvrtke, majstori, parfumeri, škole, laboratoriji, muzeji, „software“ parfemske industrije, ne više toliko „hardware“. Know-how. Izvor znanja i raznih događanja. Prema Eleninoj ocjeni, svaki strastveni ljubitelj parfema jednostavno mora barem jednom u životu posjetiti Grasse i provesti tamo bar jedan dan.
Grasse tradicionalno slavi ono od čega živi i što je njegova povijest i sadašnjost: svakog ljeta, od 4. do 6. kolovoza (prvi vikend u kolovozu) održava se Fete du Jasmin – proslava berbe jasmina. Kao i proslava berbe tuberose, Fete du Tuberose, 12. kolovoza. U svibnju se, naravno, slavi ruža Centifolia, kad berba i počinje. Ulice Grassea se u kolovozu ujutro ispiru cisternama u koje je dodan miris jasmina – cijelog dana u srednjovjekovnom, starom dijelu grada iz posebnih cijevi prska miris jasmina po vrućem zraku… Jasmin, tuberoza i Centifolia: to je mirisni potpis grada, otkriva nam Elena.
Sjećanje zatvoreno u bočicu
U Grasseu je smješten Međunarodni muzej parfema, jedinstvena institucija u Francuskoj i svijetu, u potpunosti posvećena ovoj prestižnoj i financijski respektabilnoj grani industrije. Misija mu je očuvanje tradicije, predstavljanje povijesti velikih parfemskih kuća i proizvođača, pokriva svaki aspekt povijesti mirisa i antropološki pristup, uključujući sirovine, manufakturu, industrijsku proizvodnju, inovacije, dizajn i običaje. Uz navedeno, Muzej organizira niz radionica posvećenih učenju i boljem upoznavanju parfemskih nota i akorda.
– Neizostavno iskustvo je kreiranje vlastitog, osobnog parfema na radionici. Uz stručno vodstvo i sjedeći pred parfumerskim orguljama pruža vam se jedinstvena prilika da barem nakratko postanete parfumer. Bez brige, vaši asistenti, mladi šegrti, nosovi u nastanku i (stroga) voditeljica radionice pobrinut će se da izađete s koliko toliko zadovoljavajućim mirisom. Ja sam bila na misiji pokušaja pretvaranja olfaktorne uspomene iz djetinjstva u parfem, i poprilično sam zadovoljna rezultatom. Ta mirisna kreacija je „Once Upon a Time“, klasični Chyphre (grupa parfema s karakterističnom, 100 godina starom osnovnom strukturom), s pomakom. Kao i svi fini parfemi, treba barem tri tjedna od proizvodnje odstajati na ne presvijetlom, ne pretamnom, ne prevrućem i ne prehladnom mjestu – objašnjava Elena.
Zakoračite u svijet nišnih parfema
Nekad su samo kraljevi i kraljice imali vlastite parfeme. Za njih su se slagale posebne formule, sastojci su bili dragocjeni, a kreacija privilegij bogatih. Međutim, više ne morate biti član kraljevske obitelji da biste imali svoj, osobni miris. Doduše, i danas se trošak izrade personaliziranog parfema može popeti na iznose u tisućama eura, sve ovisi što i kako želite napraviti, koju kuću angažirati ili kojeg parfumera – pravi „nos“, otkriva Elena.
– Svijet nišnih parfema odgovor je na masovnu proizvodnju, rezultat rastućeg broja znalaca parfema nakon popuštanja ekonomske krize iz 2008. godine, jačanja fokusa na individualizaciju, trend povratak zanatskom parfumerstvu kako je nekad bilo, prirodnim i organskim sastojcima te tradicionalnom načinu proizvodnje. S naglaskom na kvalitetu i priču. Olfaktornu priču. I stil. Potrošači postaju sve osvješteniji, zahtjevniji, žele znati sastav, podrijetlo sastojaka te posluju li proizvođači etično. Poput dobrih znalaca finih čokolada, vina ili hrane, itekako su informirani. I znaju razliku – dodaje.
Niše unutar niše
Danas je to u skladu s prevladavajućim trendovima. Kako Luka Turin i Tanya Sanchez opisuju u predgovoru najnovijeg izdanja „Bibilije“ parfema – Parfemi – Vodič kroz 2018., svijet parfemske industrije prolazi kroz drastične promjene. U posljednjih 10 godina pojavila se cijela horda novih, nišnih i nezavisnih parfemskih kuća: novi ljudi, nove ideje.
– Neki su samouki i vrlo uspješni, s fenomenalnim kreacijama koje su u ovoj knjizi dobile pet (najviše) zvjezdica. Raste i broj žena u industriji. Francuska više i nije „centar svijeta“: fenomenalni nišni parfemi dolaze iz Australije, s Bliskog istoka, iz Azije, Sjeverne i Južne Amerike, a kreirali su ih inženjeri kemije u „fušu“, arhitekti, fotografi ili glazbenici – kaže Elena i dodaje kako udio nišnih parfema u ovoj industriji vrijednoj milijarde postaje iz godine u godinu sve veći.
– Već se stvaraju niše unutar niše: Artisan parfumeri, po definiciji oni koji proizvode sve in-house, ručno, od najboljih sastojaka, zna se tko ih kreira i potpisuje i prodaju rade sami. Internetska prodaja je sve omogućila pa sad i u ovom segmentu imamo i dobrih i razvikanih – neki su se već pokazali kao izvanredni talenti, neometani tradicijom, navikama i ustaljenim pravilima pa se pojavljuju uistinu zanimljiva mala mirisna remek-djela.
A kakvo je zanimanje za nišne parfeme u Hrvatskoj? U Zagrebu ima nekoliko nišnih parfumerija s dobrim izborom i ponudom, jer parfem je važan dio naše svakodnevne neverbalne komunikacije, „produžena ruka“ osobnosti.
– To je pitanje stila i elegancije. Odabira parfema kao dijela svoje osobnosti i izričaja, uz sklonost učenju i istraživanju. Neka vrsta olfaktornog hedonizma. Takvih kupaca ima i vjerujem da je broj u porastu, da barem približno slijedimo svjetske trendove. Dobivam nekad upite i iz Hrvatske, no blog koji pišem (na engleskom jeziku) usmjeren je čitateljima iz cijelog svijeta – kaže Elena.
Prirodno vs. sintetsko
A što je s raspravom oko prirodnih i sintetskih mirisa? Elena naglašava kako je svijet parfema danas nezamisliv bez njih. Pritom je nužno suočiti se i razbiti nekoliko mitova.
– Prva predrasuda je da su „prirodni materijali uvijek dobri“. Pogrešno. Narcis niske kvalitete miriši kao kanta za smeće. Osim toga, neki mirisi jednostavno ne postoje u prirodi kao matières premières ili sirovine, u parfemskoj industriji dobivene obradom prirodnih materijala. Mirisni ton, na primjer, cvijeta đurđica nestabilan je i uopće ne miriši kao tek ubrana đurđica, a navodno nakon 24 sata poprima miris muljave vode iz jarka. Nadalje, predrasuda broj dva je da su „sintetske komponente jeftine“. Kvalitetne nisu, i tu itekako ima razlika. Nije ista kvaliteta sintetskih komponenti i mirisa koji se dodaju omekšivaču za rublje i parfemu, no žalosno je kad oni za rublje završe u parfemima. I predrasuda broj tri: „umjetni spojevi mogu izazvati alergiju“. Netočno. Prije ćete nastradati od prirodnih – jer jednostavno imaju više spojeva na koje možete biti alergični – objašnjava.
Jedno je proizvodnja, a drugo je kreativni proces. I parfem kao umjetnost. Ni najbolji, najprirodniji sastojci na svijetu nisu ono što čini vrhunski parfem. Što se samog stvaranja parfema tiče, u pomoć ćemo pozvati Jeana Claudea Ellenu, poznatog Master Parfumeura, na čijoj je radionici Elena bila. Rođen i odrastao u Grasseu, s bakom je u djetinjstvu brao jasmin i prodavao berbu prerađivačima. Šegrtovao je i učio onako kao što se nekad učilo. Otac mu je bio parfumer, a i kći je krenula njegovim stopama. Celine Ellena živi i radi u Grasseu te potpisuje najnoviji parfem kuće Fragonard, „Verbena“.
– Na (uvijek) postavljeno pitanje o prirodnim i sintetskim sastojcima parfema, Ellena je rekao kako je zaista vrijeme da prestanemo misliti kako je sve prirodno najbolje. Moderna kemija dala je parfemima trajnost, bolje povezivanje molekula, a u kreativnom dijelu sasvim novu dimenziju. Zaista je jednodimenzionalno promatrati parfeme kroz mirisne note: važno je ono što osjećate! I dakako, važna je uloga „umjetnika“, onoga koji kreira mirisnu kompoziciju i stvara. Postoji li prirodna nota čokolade u parfemima? Ne. U svojoj knjizi „Dnevnik jednog Nosa“ Ellena daje i „recept“: miješanje vanilina i Isobutil Phenyl Acetatea. U praksi nam je to i pokazao – za efekt mirisa tamne čokolade dodaje se pačuli, a za dojam kakao-praha dodaje se iris – objašnjava Elena, koja je imala prilike i upoznati jednog od najpoznatijih „nosova“ na svijetu.
– Dva dana sam razmišljala što „obući“ od parfema za taj susret. Nešto što potpisuje JC Ellena? Na kraju sam otišla samo temeljito izribana od glave do pete pH-neutralnim sapunom i šamponom bez ikakva mirisa ili parfema. Čiste kože. U znak poštovanja. Jer znam da sve može nanjušiti… Smijali smo se, jer je Elena napokon upoznala Ellenu – dodaje naša Elena.
Miris kao potpis
Istina, parfemi su „produžena ruka“ vaše osobnosti – jasno je da parfemi drukčije mirišu na testnom papiriću negoli na vašoj koži, nekad drukčije i na drugim ljudima. Zato se ne dajte zavesti vršnim notama, nego pružite i parfemu i sebi vremena. Elena nam je otkrila i neke svoje favorite.
– Trenutno sam poprilično oduševljena najnovijim parfemom kuće FO’AH – Memoires d’une Palmeraie No.14, koji izlazi u rujnu (zbog specifičnog i posebno kreiranog akorda palminog drveta), Dusita Perfumes – Oudh Infini, koji očito koristi impresivne sirovine, izuzetan parfem mlade i kreativne vlasnice, te tri parfema Luigi Borelli Napoli, kuće poznate po visokoj muškoj modi najbolje talijanske tradicije, službenoj dobavljačici obitelji Savoy. Svi navedeni parfemi su, naravno, uniseks. Ili bolje rečeno: parfem nema spol… nikad ga nije ni imao – kaže Elena.
Foto: Elena Cvjetković
A što ako ste tek početnik u svijetu nišnih parfema? – Početnicima preporučam da krenu polako, u nekoliko osnovnih koraka: uzmite si vremena. Ne isprobavajte više od tri parfema odjednom u parfumeriji. Kupite ili nabavite prvo nekoliko testera parfema koji su vam se „svidjeli“, nosite ih, nanoseći na kožu (bez trljanja zglobova i frikcije parfema!). Pratite i razvoj parfema i kako se vi osjećate noseći ga. Konačna odluka je vaša osobna odluka i ne vrijedi je požurivati: nije poanta samo u tome da „mirišete lijepo“ – vi pričate svoju priču, mirisom – savjetuje Elena.
Tradicija duga stoljećima
Najstarije parfemske kuće na svijetu, one koje su opstale i danas, većinom su tradicionalni obiteljski biznisi. Neke su „stare“ tvrtke promijenile vlasnike i postale dijelom velikih korporacija, no ono što je uvijek bilo ključno za opstanak je kreativnost, kvaliteta i dosljednost.
1. Officina Profumo – Farmaceutica di Santa Maria Novella. Jedna od najstarijih ljekarni na svijetu koju su osnovali dominikanci 1221. godine, no tek 1553. postaje poznata, kada je od njih naručena izrada parfema za četrnaestogodišnju Katarinu Medici. Postoje i danas, posjetite ih ako se zateknete u Firenci (trgovina je stara 600 godina!).
2. Johan Maria Farina. Talijanski parfumer koji je došao u Köln 1709. godine i osnovao najstariju parfemsku tvornicu Eau de Cologne, u 18. stoljeću neizostavni dio svih kraljevskih dvora. Sama riječ Cologne (kolonjska voda) postala je sinonim za lagane mirise.
3. Oriza L. Legrand. Dobavljač parfema za kraljevske dvorove Francuske, Engleske, Italije i Rusije u 19. stoljeću, kuća koju je Jean-Louis Fargeon osnovao 1720. godine. Riječ „Oriza“ je spoj riječi „or“ (zlato“) i „riz“ (riža) jer se rižin prah koristio za mirisanje i održavanje perika (kose baš i nisu prali).
4. Floris of London. Posluju od 1730. godine pod upravom nasljednika osnivača Juana Fameniusa Florisa i njegove žene Elizabeth. Dobili su ekskluzivu kralja Georgea V. 1820. godine kao dobavljači češljeva. Kreiraju i osobne parfeme po narudžbi, kao što su to učinili i za Meghan Markle za kraljevsko vjenčanje.
5. Galimard. Jean de Galimard živio je u Grasseu 1747. godine i osnovao Parfumerie Galimard. On je i osnivač ceha majstora izrađivača rukavica i parfema, a opskrbljivao je dvor kralja Luja XV.
Također vrijedi istaknuti kuće Creed (osnovana 1760. godine, danas je vodi Oliver Creed, šesta generacija i kreator svih mirisa) i Houbigant (koji je pokazao dvorskim damama Versaillesa kako da namirišu lepeze i tako pošalju romantične poruke), a Marija Antoaneta je na stratiše donijela tri male bočice njihovih parfema – da se osnaži.