Zlatna, prekrasna, čarobna, neodoljiva, raj na Zemlji, nestvarno lijepa – samo su neki od epiteta kojima putnici opisuju jednu od najljepših svjetskih turističkih regija – Toskanu. Za Toskanu kažu da je lijepa u sva godišnja doba, ali da apsolutno očarava u vrijeme cvatnje makova – u svibnju, i u ono cvatnje suncokreta – u kolovozu. Budući da je kolovoz još daleko, a proljeće nas je svom svojom silinom pozivalo da spakiramo kofere – odlučili smo provjeriti kako Toskana izgleda kada je prekrivena crvenilom svibanjskih cvjetova. I tako smo se, nakon samo šest sati vožnje, uključujući i pola sata čekanja na hrvatsko-slovenskoj granici, našli u prizoru s razglednice.
Toskanska polja makova
Jer, doista, to je Toskana. Cijela je Toskana jedna velika trodimenzionalna razglednica. I ako mislite da ste najljepše već vidjeli, iza prvog zavoja stiže novi prizor koji će ostaviti bez daha. A rano jutrima, kada se probudite i onako još sneni i zamotani u toplu dekicu, sa šalicom tople kave, pogledate prema obzoru, prema magli koja se zarumenjena od izlazećeg sunca natječe s crvenilom još usnulih makova, u komplementarnom kontrastu sa zelenilom brežuljaka i vertikalama čempresa koji svojim vrhovima diraju oblake… Stvarno, teško je samoj sebi tada ne komplementirati na privilegiji da postojiš, da budeš baš danas na tom mjestu… Da baš tog jutra ugledaš nevjerojatni prizor, udahneš taj posebno slatkasto-citrusni zrak…
Kao s razglednice – San Gimignano
No, na stranu svi moji romantični doživljaji nekog krajolika koji se, baš zanimljivo, obično vrte oko svitanja ili sutona (o jednom posebnom sutonu pričat ću vam malo kasnije) – jednako romantična priča o Toskani bi se mogla ispričati onaj trenutak kada ugledate Firenzu s Campanile di Giotto, u šetnji vrtom Boboli, o čaši Chiantija popijenoj u Lucci, o bjelini kosog tornja u Pisi, o uličnom performeru ispred galerije Uffizi koji je utjelovio Dantea, o Abdulu, uličnom slikaru koji nas je šarmirao na prvu i čije slike danas vise u Naturalinom uredu, o sladoledu od pistacija u San Gimignanu, o tržnici prepunoj svakakvih gastro čudesa, o pucketanju vatrice u kaminu ili nezaobilaznoj Gospi koja visi iznad svakog bračnog kreveta… Sve je to Toskana.
Naš Abdul, Foto: Naturala.hr
A ovo je samo moja verzija nekih njenih divota. I, nemojte misliti da će vam se Toskana otkriti na prvu – ona je kao ljepotica s bezbroj velova. Ovi prvi skinuti velovi, dat će naslutiti tek dio njezine ljepote – dovoljno da se zauvijek i najstrastvenije zaljubite u nju, a nedovoljno da je barem približno dobro upoznate…
Svod Brunelleschijeve kupole, Foto: Naturala.hr
Vrijeme je na tvojoj strani
Ne volim tempirane obilaske, nigdje na svijetu, a najmanje bih ih voljela u Toskani… Uzmite si vremena jer će vam za ovu ljepoticu ono zaista trebati, a sigurna sam da nećete moći uživati u njoj u potpunosti ako slijedite neki nabrijani dnevni raspored. Nemojte da vam se ovo prekrasno putovanje pretvori u utrku sa samim sobom jer morate vidjeti SVE s popisa… Radije si naručite cappuccino i gledajte golubove na trgu Santa Maria della Novela, popnite se na Duomo i upijajte u sebe Firencu, okolne brežuljke i oblake; gledajte zalaske sunca, sjednite ispred Michelangelove Piete ili Botticellijeve Primavere i samo joj se divite.
Park Boboli, Foto: Naturala.hr
Jedite focacciu s mozzarelom, rajčicom i bosiljkom na stepenicama Chiesa di Santa Croce (pazite da vam maslinovo ulje ne kapne na hlače!). Poslušajte briljantne ulične svirače, sjednite na glavni trg u Sieni i gledajte kako se sjene tornja mijenjaju kako vrijeme odmiče… Ili ako vam puhne, da bedeme Lucce prođete biciklom ili da uvečer sjednete na vrtuljak na Piazza Della Repubblica pa se zavrtite jednu, dvije, tri vožnje…učinite to. Zaigrajte na kartu spontanosti. Trebat će vam vrijeme i ako zapnete u nemogućoj gužvi na kružnom toku gdje se tri cestovne trake odjednom pretvore u šest, a dobro znate da su Talijani majstori improvizacije i slobodnog tumačenja pravila vožnje. U svakom slučaju, uzmite si vremena…
Samo laganini, Foto: Naturala.hr
Kultura, Chianti ili oboje
Za početak, kada razmišljate o putovanju u Toskanu, trebate razmisliti o tome što vam je cilj. Ako vam je cilj, u samo šest dana, dobro upoznati toskanske gradove i posjetiti Firencu barem dva-tri puta, onda bi dobro bilo pozicionirati se negdje u njenoj blizini. Mi smo bili smješteni u neposrednoj blizini Firence, u općini San Casciano in Val di Pesa – trebalo nam je desetak-petnaestak minuta do Firence, a imali smo svakodnevno pred sobom prizore s toskanske razglednice. Upravo ono što smo željeli – kombinirati u ovom posjetu Toskani kulturu i prirodu.
Ponte Vecchio, Foto: Naturala.hr
Odlazak autom u Firencu i parkiranje u strogom centru bih svakako preporučila da izbjegnete, a pogotovo da dođete autom skoro do Duoma što će, sasvim sigurno, izluditi vozača („Hajde još malo, sigurno je tamo neki parking!“). Brže ćete stići do centra ako parkirate na periferiji i provozate se nekoliko stanica do centra tramvajem koji stiže svakih pet minuta.
A ako se pak želite što bolje upoznati s toskanskim vinskim cestama, možda bi bilo mudro da za smještaj odaberete okolicu San Gimignana, Siene ili Arezza jer ćete iz te pozicije najlakše istražiti regije Chianti i Val d’Orcia, čije su kulturne i prirodne ljepote na popisu svjetske baštine UNESCO-a. Taj dio Toskane ćemo bolje upoznati pri drugom budućem susretu jer smo prvi puta odlučili dopustiti Firenci da nas očara. I nismo pogriješili.
La Familia, Foto: Naturala.hr
Planovi i pretpostavke
Napravite plan, ali budite i spremni odustati od njega – radije se povedite instinktom jer tek tada sigurno nećete pogriješiti. Naš prvotni plan uključivao je dan i pol Firence, jedan dan Siene i San Gimignana, jedan dan Pise i Lucce i ostatak lunjanja po vinskim cestama. No, Firenca nas je zgrabila na prvu i odlučila nas je ne pustiti – četiri puta smo joj se vraćali čemu je, sasvim sigurno, pogodovala blizina našeg smještaja.
Volterra, Foto: Naturala.hr
Prošli smo, totalno opušteno i guštajući do maksimuma sve njene znamenitosti – Cattedrale di Santa Maria del Fiore, Baptisterij, Campanile, romantični Ponte Vecchio, uživali u njenim trgovima, muzejima i galerijama Uffizi i Pitti, vrtovima Boboli, crkvama, tornjevima, restorančićima, tržnici, hrani… A što se tiče ostalih pretpostavki – očekivali smo potrošiti više za cestarine i parkinge. Tu smo potrošili zaista minimalno jer je Firenca povezana s Pisom i Sienom brzim cestama na kojima se vozi jednako brzo kao i na autoputu, ali bez plaćanja cestarine.
Nabaci pozu, Foto: Naturala.hr
Također, zbog toga što smo odlučili u Firenci koristiti javni prijevoz, uštedjeli smo i na živcima i na parkiranju. Očekivali smo i da je Firenca skuplji grad, no za 1,20 eura možete popiti odličnu kavu u samom centru Firence, a za dobar ručak ćete izdvojiti oko 50 eura – nas je oduševio Trattoria ZaZa, u neposrednoj blizini tržnice. Uspoređivala sam malo i cijene u jednoj od najstarijih florentinskih slastičarnica, tik uz Duomo – priznat ćete da 2 eura nije previsoka cijena za tiramisu u samom srcu Firence.
Katedrala u Pisi, Foto: Naturala.hr
Stepenice i kružni tokovi
Znali smo se zezati u autu, vozeći se prema nekom odredištu, kako je Toskana sva sazdana od stepenica i kružnih tokova. Bez pretjerivanja, ali za ovo prvo trebat će vam malo kondicije, a za ovo drugo nezaobilazan je Google Map i čarobna usluga svih Google Mapova, ma gdje se vi nalazili – Izvanmrežna područja. Divotica od navigacije. „Na kružnom toku izađite na izlaz broj jedan, dva ili tri…“, najčešća je uputa koju će vam dati dobro poznati, umilni glas Googleove „navigatorice“. I neće vas puno kažnjavati ako fulate pravi izlaz. Možda tek kratkom vožnjom kroz maslinike i neku sporednu razrovanu cesticu, ali ništa strašno.
Tipična Toskana, Foto: Naturala.hr
A što se tiče stepenica i kondicije, ako želite dobro upoznati Toskanu, pripremite se na hodanje – opskrbite se ugodnom sportskom obućom i zaboravite na štiklice. Dnevno smo prelazili otprilike 12-tak kilometara i popeli bismo se na visinu od 30-tak katova. Ili, drugim riječima – ne brinite ako zbog putovanja preskočite termine u teretani. Već spomenuti Giottov Campanile, Brunelleschijeva kupola i Arnolfo toranj koji se nalazi u sklopu Palazzo di Vecchio u Firenci, Torre del Mangia u Sieni – sve su to tornjevi na koje se valja popeti kako biste upoznali toskanske gradove „s visine“. Pa neće vas valjda 450 stepenica uplašiti?
Siena, pogled s tornja, Foto: Naturala.hr
Gluten i još malo glutena
Ako ste na dijeti, zaboravite na Toskanu. Odnosno, bolje reći, ako ste u Toskani, zaboravite na dijetu. Iako ima sve više lokala koji nude bezglutenske varijante poznatih talijanskih jela – bezglutenske pizze, lasagne i tjestenine – bio bi grijeh ne kušati neki originalni toskanski Primo piatto (prvi tanjur), posebice ako ne patite od intolerancije na gluten. Mi smo sjajno jeli u Volterri – domaće torteline s pinjolima i kozjim sirom i špagete Carbonara, a za glavno jelo smo se počastili famoznim toskanskim kobasicama uz koje ide prilog od graha, rajčice i bosiljka.
ZaZa ručak, Foto: Naturala.hr
No, ako naručite poznatu Pappa di pomodoro – običnu juhicu od rajčice – treba znati da u nju opet ide stari kruh, a ako uzmete salatu Panzanella i u njoj vas čeka još malo starog kruha. Sva su jela prefina, ali mislim da toliko ugljikohidrata nisam pojela zadnjih nekoliko godina. Ipak, kućna je vaga pokazala da se ništa od njih nije na kraju zalijepilo i to ću prepisati kilometrima i kilometrima koje smo svakodnevno prolazili, ali i objedovanju u potpunoj opuštenosti, bez stresa od bilo kakvih rokova. Zato, ako protegnete nožice i pritom uživate u svakom trenutku, možete slobodno uživati u al dente špagetima i to bez trunke grižnje savjesti.
Prava gozba u Volterri, Foto: Naturala.hr
Svaki grad ima svoj faktor
Malo sam slaba na Italiju, priznajem. Nigdje espresso nije tako dobar kao u Italiji i nigdje drugdje nakon Hrvatske ne bih mogla zamisliti da pustim korijene. Paše mi taj njihov temperament, klima, ljudi su mi super, ali sam mislila da me nakon Venecije baš ništa neće toliko oduševiti. Mislila sam da je Firenca turistički klišej na koji padaju neki drugi – grad koji svakako valja posjetiti, ali ništa više od toga…
Street art na ulicama Firenze, Foto: Naturala.hr
No, Firenca nosi jednu fenomenalnu energiju koju je teško riječima opisati. U njoj se osjećate življe, razbuđenije, kreativnije, uravnoteženije… Nije čudo da je odabrana kao centar renesanse. U Lucci sam pak se osjećala – sretno. Lucca nosi jednu energiju sreće. Tamo ćete vidjeti kako prije podne putnici namjernici sjede i piju vino na trgu ispred Chiesa di San Michele in Foro pa nismo htjeli kvariti tu tradiciju nego smo si i mi naručili čašu rosea ili chiantija.
Na terasi u Lucci, Foto: Naturala.hr
Pisa je zaigrana kao malo dijete – toranj je impozantan, cijeli kompleks katedrale i baptisterija te groblja koje se nalaze uz toranj je zadivljujući, pogotovo zbog bjeline kamena od koje je sagrađen, ali nju ću najviše upamtiti po energiji zaigranog veselja. San Gimignano je presladak, morate ga vidjeti i osjetiti dobru energiju koja pršti u tom gradu. Montecatini Terme nose mir i totalno opuštanje. Siena pak nosi jednu posebnost, eleganciju, ozbiljnost. Volterra, grad vampira, sagrađena je na litici i nosi energiju zaštite i sigurnosti. A Vinci… Vinci nas je apsolutno očarao.
Vinci, Foto: Naturala.hr
Malen gradić, istodobno nevjerojatno kreativan i dirljiv i to samo zbog jednog čovjeka koji ga je proslavio. Njegovim je ulicama šetao Leonardo – najveći kreativac i genijalac, od kada je svijeta i vijeka, i tek sam u Vinci uspjela shvatiti veličinu i dalekosežnost njegova genija, njegov nevjerojatan talent na svim područjima umjetnosti, njegovu ranjivost koja je potaknula kreativnost. Posjetite ovaj grad, muzeje, crkvu u kojoj se krstio, njegovu rodnu kuću…
Muzej Leonarda da Vincija, Foto: Naturala.hr
Kultura i još malo kulture
Svi zaljubljenici u umjetnost i arhitekturu u Firenci će doći na svoje – dovoljno je reći da su u njoj, u doba procvata renesanse, u jednoj prostoriji, udaljeni tek nekoliko metara jedan od drugoga slikali Michelangelo i Leonardo da Vinci. Botticelli, Boccaccio, Dante Alighieri, Brunelleschi, Galileo Galilei i obitelj Medici – to su samo neka od imena iz vaših prašnjavih srednjoškolskih udžbenika književnosti i likovnog odgoja kojih ćete se prisjetiti u Firenci.
Museo Duomo, Foto: Naturala.hr
Osjetiti energiju grada i shvatiti da je ta renesansna ekipa bila vrlo povezana, da su arhitekti i slikari razmjenjivali iskustva, surađivali zajedno na projektu izgradnje i oslikavanja Brunelleschijeve kupole i shvatiti uopće koliko je golem pothvat u to vrijeme bio izgraditi sve ove prekrasne građevine (koje, da napomenem, još i danas stoje postojano) i još ih ukrasiti freskama ili zlatnim mozaikom…
Pieta, Foto: Naturala.hr
Dakle, ako ste ljubitelj umjetnosti, savjetovala bih da se odlučite za posjetiti nekoliko muzeja – prvi je Museo di Duomo u kojem ćete vidjeti originalna Zlatna vrata Krstionice i Michelangelovu Pietu. Zgodno je što ulaznicu za Museo di Duomo možete kupiti u kompletu s ulaznicom koja stoji 15 eura i uključuje: Campanile di Giotto (400 i nešto sitno stepenica i nevjerojatni pogled), Cupolu del Brunelleschi (450 i nešto sitno stepenica i još bolji pogled i pritom se nemojte obeshrabriti člancima koji kažu da je penjanje jako zahtjevno, a hodnici iznimno uski – nije, zabavno je, a nagrada je savršenstvo pogleda na Firencu), Baptisterio de San Juan (krstionica je čudo u zlatu, morate je vidjeti) i Santa Reparata – iskopine prve florentinske katedrale koje se nalaze ispod današnje katedrale Santa Maria del Fiore.
Svod baptisterija u Firenzi, Foto: Naturala.hr
Galeriju Uffizi smo rezervirali i odredili termin posjeta online – savjetujem da učinite isto ako želite izbjeći višesatna čekanja. U njoj ćete ostati oduševljeni Botticellijevom Primaverom i Rađanjem Venere, Da Vincijevom Blagovijesti i nedavno restauriranim Poklonstvom kraljeva, a čeka vas tu i poznati Diptih – dvostruki portret vojvode i vojvotkinje od Montefeltra Pierra della Francesce.
Diptih Pierra della Francesce, Foto: Naturala.hr
Svakako obratite pažnju i na ljepotu hodnika galerije koji je umjetničko djelo sam za sebe, a u kojemu ćete pronaći brojne antičke skulpture poput čuvenog Laokonta sa sinovima.
Uffizi, Foto: Naturala.hr
Palazzo Pitti će vam pružiti uvid u život Firence u doba renesanse, u svu raskoš života obitelji Medici, a kada je posjetite, svakako prošetajte i prekrasnim vrtovima Boboli.
Palazzo Pitti, Foto: Naturala.hr
Kažu da uvijek treba nešto ostaviti za drugi put – tako nas u nekom budućem posjetu čeka Palazzo Vecchio i Accademia u kojoj se čuva originalni kip Michelangelova Davida. Inače, repliku Davida možete vidjeti ispred Palazzo Vecchio.
Replika Michelangelova Davida, Foto: Naturala.hr
Arrivederci Firenza!
Kažu da nigdje zalasci nisu toliko predivni kao u Firenci, a najljepše mjesto za pozdraviti se sa zalazećim suncem je definitivno Piazzale de Michelangelo – trg koji se nalazi na brdašcu ponad grada, s kojeg pogled puca na Duomo, na Ponte Vecchio, na cijelu Firencu… Bili smo nagrađeni pravim spektaklom od zalaska i na tom smo mjestu, uz violinu ulične sviračice koja je svirala neku poznatu melodiju, rekli „arrivederci“ i ružičastom suncu, ali i Toskani i Firenci… Neka nam ostane tako lijepa i savršena – sve do nekog ponovnog viđenja.
Zalazak sunca na Piazzale de Michelangelo, Foto: Naturala.hr
www.turismo.intoscana.it
www.firenzeturismo.it/en