Od konzumiranja na žlicu do upotrebe u maskama za lice, med donosi snažne antibakterijske, antioksidativne i protuupalne prednosti. Njegova snaga leži u njegovu sastavu – ovo tekuće zlato sastoji se prvenstveno od fruktoze i glukoze, ali i brojnih flavonoidnih polifenola, enzima, minerala, aminokiselina, vitamina i proteina.
Antibakterijska snaga meda
Medicinsko značenje meda dokumentirano je u najstarijim medicinskim tekstovima, a od davnih je vremena poznato da posjeduje antimikrobne osobine te pridonosi zalječenju rana. Stoga se med kao antibakterijsko sredstvo stoljećima koristilo i interno i eksterno – Egipćani su koristili med za očuvanje i mumificiranje tijela, a staklenke meda pronađene u grobnici faraona Tutankamona još uvijek su netaknute i u jestivom stanju.
Najpoznatije ljekovito svojstvo meda jest olakšavanje simptoma gripe i prehlade, ali med ujedno ubrzava zacjeljivanje rana i opekotina, olakšava oporavak od bolesti i inhibira rast mikroorganizama. Djeluje kao antiseptik, zbog čega su grčka, egipatska, indijska i kineska društva tisućljećima koristili med za liječenje bolesti, rana i ožiljaka. Ipak, ne preporučuje ga se davati djeci mlađoj od 12 mjeseci zbog opasnosti od razvoja botulizma.
I dok med ima sposobnost da interno inhibira rast bakterija, jedna studija iz časopisa Journal of Cosmetic Dermatology također navodi da upotreba meda može pridonijeti očuvanju mladenačkog izgleda kože te usporiti stvaranje bora.
Med kao antioksidant
Med je također cijenjen kao antioksidant zbog visoke razine polifenola. Polifenoli su biljni spojevi koji u tijelu pokazuju antioksidativna svojstva te štite stanice od oštećenja uzrokovanih oksidacijom – u izobilju se nalaze u medu, pogotovo u tamnijim vrstama meda koje imaju veći sadržaj fenola i snažniji antioksidacijski kapacitet. Epidemiološke studije također ukazuju da polifenoli mogu pridonijeti liječenju karcinoma i kardiovaskularnih bolesti.
Štoviše, ti isti antioksidanti pridonose smanjenju razine LDL kolesterola i sprečavaju nakupljanje kolesterola u krvnim žilama. Oksidacijski stres također je povezan sa sveprisutnom upalom u tijelu, iznutra i izvana, što je još jedno područje gdje se med pokazao korisnim – sve je to dovelo do studija koje snažno ukazuju na brojne koristi od uključivanja meda u redovitu prehranu.
Lijek protiv upale
Istodobno s antioksidacijskim potencijalom, fenoli prisutni u medu također pridonose smanjenju upale u tijelu. Upala je obrambeni odgovor stanica i tkiva te može biti akutna (kao što je oteklina nakon uboda insekta) ili kronična (poput natečenosti ili ukočenosti zglobova).
U tkivima organizma, bilo da je riječ o plućima (u slučaju astme ili kašlja) ili mozgu, med se pokazao učinkovitim u ublažavanju upale. Od olakšavanja upale dišnih putova i liječenja upaljenog grla do smanjenja neuroinflamacije te podrške u oporavku funkcije mozga i pamćenja, med pomaže ukrotiti kaos u tijelu izazvan oksidacijskim stresom i upalom. Naravno, ne želite se osloniti samo na med, ali dobro će vam doći „poškropljen“ nad zobenom kašom.
Pa, kako onda uzimati med?
Jesti ga na žlicu, dodati u čaj ili zobenu kašu, namazati na kruh preko maslaca – greške nema. Ujutro pomaže u čišćenju organizma, a predvečer u njegovu smirivanju. Ovisno o vrsti nektara iz koje se dobiva, postoje različite vrste meda koje se koriste kod različitih tegoba – tako se livadni (cvjetni) med preporučuje kod alergija i za jačanja imuniteta, kaduljin i lipov med olakšavaju prehladu i tegobe dišnih organa, kestenov med potiče cirkulaciju i smiruje probavne tegobe, a bagremov med pomaže kod tegoba dišnih organa i djeluje umirujuće.
Izvor: MindBodyGreen
Pročitaj i ovo:
• 10 stvari koje niste znali o medu i pčelama
• Pčelinji proizvodi – spas za suncem oštećenu kožu
• Apiterapija je dio prirodne medicine