Vitamin D je vitamin topljiv u mastima i može se steći ili unosom ili izloženošću suncu. Ovaj je vitamin zapravo srodan supstancama sličnim hormonima-steroidnim alkoholima, a u organizmu je potreban za zdravlje kostiju, živčanog sustava i normalnog rada srca. Novija istraživanja govore i o protektivnoj ulozi ovog vitaminu koji nas štiti od velikog broja teških bolesti.
Prema nekim procjenama čak 52% stanovnika Europe pati od manjka vitamina D, dok se u nekim zemljama procjenjuje da taj broj premašuje i 75%. Danas fenomen nedostatka vitamina D vidimo posvuda u svijetu, posebice u razvijenim zemljama koje se nalaze sjevernije, ali ni područja s velikom količinom sunca nisu izuzetak. Podaci prikupljeni od NHANES, USA (Nutritional Health and Nutrition Examination Survey) pokazali su je da 9% (7,6 milijuna ) djece u USA deficitarno s vitaminom D. Jedno drugo istraživanje, također u SAD-u, pokazuje još alarmantnije stanje utvrdivši da je u 7 od 10 djece utvrđena smanjena koncentracija vitamina D (Kumar 2009)- pretpostavlja se da je za ovakvu sliku zaslužan nedovoljan boravak na otvorenom, i upotreba sredstava za sunčanje.
Prema nekim istraživanjima čak i kod stanovništvo nekih vrlo sunčanih zemalja ( npr. Indija, Libanon) 80% stanovništva pati od snižene razine vitamina D. Razlozi za ovakvu situaciju su najvjerojatnije pokrivenost velikog dijela kože odjećom, pigmentacija kože i smanjene aktivnosti na otvorenom. Nedostatak vitamina D postaje globalni zdravstveni problem, pogotovo u svjetlu otkrivanja nekih donedavno nepoznatih protektivnih uloga vitamina D vezanih za pojavnost multiple skleroze, nekih oblika raka, srčanih oboljenja itd.
Postoji više vrsta vitamina D, a za čovjeka su najvažniji vitamini D2 i D3. Vitamin D2 je poznat kao kalciferol ili ergokalciferol koji se dobiva iz provitamina ergosterola u biljkama. Vitamin D3 , kolekalciferol , se dobiva iz provitamina 7-dehidrokolesterola koji se nalazi u koži te koji se djelovanjem sunčevog odnosno ultraljubičastog zračenja pretvara u vitamin D3. Ovakav vitamin D je biološki inertan i mora proći dvije reakcije hidroksilacije (u jetri i bubrezima) da bi se aktivirao. Njegove aktivne forme su kalcidiol i kalcitriol.
Vitamin D pomaže apsorpciju kalcija iz crijeva i razgradnju i ugradnju fosfora, što je potrebno za oblikovanje kostiju. Vitamin D je potreban za normalan rast djece, jer bez njega kosti i zubi ne kalcificiraju pravilno. Pomanjkanje vitamina D dovodi do neodgovarajuće apsorpcije kalcija iz crijevnog trakta i zadržavanja fosfora u bubregu, što dovodi do loše mineralizacije koštanih struktura. Kao izravni rezultat manjka vitamin D može se u djece razviti rahitis tj. nepravilan rast i omekšavanje kostiju, što dovodi do iskrivljenja udova, otečenih zglobova i deformacije prsnog koša.
Odrasli mogu oboljeti od slične bolesti koja se zove osteomalacija – gubitka kalcija iz kostiju pa kosti postanu mekane, slabe i lomljive, što je popraćeno bolovima i gubitkom težine. Vitamin D je vrijedan i u održavanju stabilnosti živčanog sustava, normalne akcije srca i normalnog zgrušavanja krvi, jer su sva ta djelovanja u svezi s dopremom i korištenjem kalcija i fosfora.
Postoje još mnoga blagotvorna djelovanja vitamina D, čiji mehanizmi nisu još do kraja rasvijetljeni. Navesti ćemo neke najzanimljivije:
– može smanjiti rizik od multiple skleroze
– može smanjiti učestalost i jačinu simptoma astme
– utvrđeno je da smanjuje rizik pojavnosti reumatoidnog artritisa kod žena
– istraživanja su pokazala da ljudi s adekvatnim nivoom vitamina D imaju značajno manji rizik razvoja karcinoma , od ljudi s nižim razinama ovog vitamina, kao i bolju prognozu ako se karcinom ipak razvije
Velike doze vitamin D – hipervitaminoza D, može izazvati patološke promjene u tijelu. Prekomjerne količine mogu uzrokovati visoku razinu kalcija i fosfora u krvi i prekomjerno izlučivanje kalcija mokraćom; to dovodi do kalcifikacije mekih tkiva i stijenki krvnih žila, što je hiperkalcemija. Preporučene dnevne doze (RDA) vitamina D uzete hranom variraju u zavisnosti od dobi, stanjima kao trudnoća ili laktacija te se kreću od 400 IU (Internatioal Units) do 800 IU dnevno za osobe starije od 70 godina. Ove količine zadovoljavaju potrebe praktično svih zdravih ljudi koji su malo ili nikako izloženi ultraljubičastim zrakama. Iste se doze (400-600 IU) preporučuju i za djecu, pod uvjetom da je istodobno uzimanje kalcija primjereno.
Namirnice u kojima nalazimo vitamin D su riba (pogotovo losos, skuša, srdela, tuna), riblje ulje,žumance jajeta, punomasni mliječni proizvodi i mlijeko obogaćeno vitaminom D. Vitamin D se najbolje iskorištava kad se uzima zajedno s vitaminom A i tu se preporučuje riblje-jetreno ulje kao najbolji prirodni izvor vitamina A i D. Drugi način zadovoljavanja potrebe za vitaminom D je izloženost suncu, odnosno sunčevim UVB zrakama. UV zrake prodiru kroz kožu i pretvaraju 7-dehidrokolesterol koji se nalazi u koži u vitamin D3. Godišnje doba, doba dana, oblaci, smog , količina melanina u koži i kreme za zaštitu od sunca su faktori koji utječu na stupanj izloženosti UV zrakama i sintezu vitamina D. Tako npr. osobe s tamnijom kožom, koje imaju više melanina u koži, sintetiziraju, kod iste izloženosti suncu, manju količinu vitamina D od osoba svijetle puti.
Važno je napomenuti da sredstva za zaštitu od sunca sa SPF 8 i višim, skoro potpuno blokiraju sintezu vitamina D u koži. Iako American Medical Association (AMA 2008) preporučuje 10 minuta izlaganja direktnom suncu, bez sredstava za zaštitu nekoliko puta tjedno; vrlo je nezahvalno davati upute i ne postoje generalne preporuke za izlaganje sunčevim zrakama radi sinteze dovoljne dnevne količine vitamina D, budući da je izloženost UV zrakama jedan od faktora rizika koji utječe na pojavu melanoma i ostalih oblika raka kože, čiji broj je nažalost u porastu u svjetskim razmjerima kao i kod nas. Također ne postoje studije koje bi odredile da li se može provesti inducirana UVB sinteza vitamina D, bez povećanja rizika od raka kože.
Uz nepostojanje sigurnih preporuka za izlaganju suncu, relativno malom izboru namirnica koje mogu osigurati dostatnu količinu vitamina D, dolazimo do potrebe povremene nadopune prehrane ovim vitaminom, pogotovo kod skupina koje ih pojačano trebaju. Naravno, uz oprez, jer preveliki unos ovog nutrijenta, kao i većine drugih, može također biti štetan za zdravlje.