Proces globalizacije nije značajno utjecao na suvremene mirisne preferencije, tvrdi u svojoj knjizi Parfemi, njihova kulturalno-društvena uvjetovanost, doktorica humanističkih znanosti Beata Hofmann. Prenosim informacije o sklonostima društava u raznim krajevima svijeta određenim vrstama mirisnih kompozicija.
U Francuskoj, koju većina stručnjaka povezuje s najrafiniranijim, sjajno osmišljenim i odvažnim parfemima, žene su sklone držati se tradicije, cijene cvjetne i orijentalne mirise te nastoje parfeme koje nose prilagoditi vremenu i mjestu. To ne znači da “žongliraju” s raznim mirisima, nego da, prema prigodi, koriste lakše ili snažnije verzije iste kompozicije. Među Francuzima su popularne bogate i opojne kompozicije, a od novijih trendova su im drage tzv. “vodene”.
Mnogi Francuzi, za razliku od slike u ostalim europskim zemljama, cijene u muškim parfemima miris kave. Taj miris povezuju s relaksacijom i odmorom. Oni također češće biraju tople nego svježe ili drvenaste grupe mirisa, te poput svojih sunarodnjakinja rado posežu za izražajnim i prepoznatljivim kompozicijama. Iako istraživanje tržišta sugerira da je vjernost određenoj marki ili nekoj kompoziciji svojevrstan potrošački trend, primjećuje se i vidljiva sklonost da se mirisom iznenadi, skrene pažnja i naglasi svoja prisutnost.
U Engleskoj se mogu konstatirati drugačiji trendovi. Sklonost puritanizmu do danas utječe na mirisne preferencije Engleskinja. Prava britanska domorotkinja iznad svega cijeni prirodnost pa su joj draži delikatni mirisi ruže i lavande koji se vežu za tradiciju te drvenasti, suptilno puderasti ili ciparski mirisi koji ne dominiraju u okruženju.
Njemice u zrelim godinama su sklone teškim, orijentalnim notama, a mlađa ženska populacija rado bira proizvode njemačkih firmi. Na mirisne izbore Njemica
značajno utječu trajnost i jačina parfemske kompozicije. A mirisne preferencije njihovih sunarodnjaka odlikuje sklonost prema svježim mirisima, što se tumači kao rezultat višestoljetne tradicije korištenja herbalnih kolonjskih voda.
U Italiji se danas preferiraju voćne i cvjetne kompozicije sa snažnom, osvježavajućom notom. Uvjerenje Talijanki da citrusni mirisi podmlađuju utječe na naročitu popularnost takvih mirisa.
Iako dijele sličnu klimu s Italijom, u Španjolskoj slika mirisnih preferencija izgleda drugačije. Suvremena Španjolka kod izbora parfema rado poseže u mušku mirisnu garderobu. Često koristi mirise koji spadaju u herbalnu i korjenastu grupu, a zanimanje za cvjetne mirise je slabo. Španjolski muškarci, pak, preferiraju citrusne mirise.
U Rusiji se smatraju atraktivnima parfemi inspirirani poviješću. Cijenjene su note ruskog šampanjca, votke, korijandra i kumina, koje se povezuju s dinastijom Romanovih. Drugi trend je popularnost parfema Crvena Moskva (klasični parfem ciparskog koncepta, blago opor s notama bergamota, ruže, jasmina i ylanga smještenih u bazu korijena perunike i tonke; 1925.) koji je dugo bio simbol parfemske industrije Sovjetskog Saveza, a danas se smatra niche parfemom. Naime, korisnici neobičnih, kontroverznih kompozicija svojim izborom parfema ostvaruju pripadnost “mirisnoj kasti” i tako upotpunjuju svoj imidž i naglašavaju socijalni status.
Kad se radi o izboru parfema, stanovnici Sjedinjenih Američkih Država imaju definitivno različit ukus od europskog. Ankete su pokazale da mirisi koji u sebi imaju note dječjeg pudera djeluju umirujuće i da im je popularnost konstantna. Američka specijalnost je i sklonost mirisima koji se mogu opisati kao “miris opranog pamučnog rublja koje se suši na suncu i vjetru”.
Za američke mirisne preferencije je također karakteristična sklonost bijelim cvjetovima (tj. parfemima u čijem sastavu ima mirisa cvijeta naranče, jasmina, gardenije, tuberoze, plumerije ili champace). Istraživanja tržišta parfema su pokazala da su mirisne preferencije Amerikanaca ipak bliže onima u Britaniji, nego preferencijama koje su dominantne u Francuskoj.
Stagnacija europske parfemske industrije je u 21. st. rezultirala dislokacijom u zemlje Južne Amerike, Istočne Europe i Azije, pa je sada dostupno i više podataka o mirisnim preferencijama u tim dijelovima svijeta.
Za Koreanke je konstatirano da vole cvjetne kompozicije, s posebnim akcentom na mirise kreirane za azijsko tržište.
Japanke danas najčešće posežu za efemernim i delikatnim mirisima jer žele pod svaku cijenu izbjeći sumnju prema kojoj žene koje se jako parfimiraju na taj način zapravo pokušavaju zamaskirati miris neoprane kože.
Iz rezultata istraživanja koje provodi industrija parfema se vidi da kod stanovnika Azije postoji tendencija porasta zanimanja za mirisne proizvode, kao i izrazita generacijska podjela među klijenticama kontinenta. Za pokoljenje majki je karakterističan ograničeni interes za parfeme i korištenje laganih kompozicija koje se referiraju na lokalnu kulturu. Mirisni ukus pokoljenja kćerki je vođen vrijednostima seksualne poželjnosti pa su one dobre konzumentice parfema koje industrija ciljano proizvodi za azijsko tržište.
U arapskom svijetu u kome je tradicija korištenja mirisnih supstancija prebogata, uloga parfema u svakodnevici je jako značajna. U tom svijetu je mirisna granica mehanizam kojim se određuje pristojna udaljenost. Parfemi zapadnoeuropskog tipa spadaju prije u privatnu nego u društvenu sferu.
Prevlađujući mirisni ukus u Australiji je podijeljen između tendencija koje vladaju u Francuskoj i onih karakterističnih za Sjedinjene Države Amerike, ali su i lokalne mirisne kompozicije izborile svoje mjesto na tržištu.
U ovakvom pregledu treba spomenuti da na izbor parfema definitivno utječu klimatski uvjeti. Na visokim temperaturama se mirisi osjećaju mnogo intenzivnije pa zato južnjaci češće posežu za lakim, svježim kompozicijama s voćnim notama, a sjevernjaci preferiraju intenzivnije mirise. U suhoj klimi se miris iz tijela teže širi u atmosferu, nego što je to slučaj u područjima u kojima vlada velika vlaga. Zbog toga su u podnebljima sa suhom klimom i nižim temperaturama cijenjeni snažni mirisi, a u podnebljima s velikom vlagom lagani cvjetni i šumski mirisi.
Osim toga, treba naglasiti da je odnos prema parfemima u Europi i Aziji različit. U Europi se parfemi smatraju proizvodom osobne potrošnje, oni su “magični” artikl pomoću koga se osoba koja ga koristi može izdvojiti iz okruženja. Neotkrivanje imena korištene kompozicije se dugo vremena smatralo dobrim ukusom, a i danas se u izvjesnoj mjeri zadržao stav da nije pristojno pitati koji parfem neka osoba nosi.
U Aziji pak zapadni parfemi slove kao modni proizvod široke potrošnje poput svih ostalih proizvoda na tržištu. Zahvaljujući mirisnoj kompoziciji koju nosi žena naglašava svoju sklonost obavezujućim trendovima, a činjenica da “svi mirišu jednako” ne samo da nije odbojna, nego korisnici podiže prestiž.
Izvor: Beata Hofmann, Perfumy, Uwarunkowania kulturowo-społeczne, Impuls, Kraków, 2013.
