Matija Jerman ima osam i pol godina, završio je drugi razred OŠ „Ksavera Šandora Đalskog“ u Donjoj Zelini. Voli med i ostale pčelinje proizvode, ali ne onako kako to vole njegovi vršnjaci; otvoriti teglicu meda i zagrabiti žlicom… On zna kako nastaje med, i proizvodi svoj med, sa svojim pčelama, i kaže da mu je njegov med najslađi. S jednakim užitkom radi s pčelama i konzumira svoj med uz naglasak da to želi raditi i kada odraste.
Kada sam ga pitala koliko dugo se bavi pčelama tj. pčelarstvom, njegov odgovor bio je dječje iskren i zanimljiv; nije točno siguran bavi li se pčelarstvom pune dvije ili možda čak i tri godine! Pitala sam i kada se je prvi put susreo s pčelama, na što je sa zadovoljstvom odgovorio: "Pa još kada sam bio mali jer moj tata je imao pčele." Na pitanje je li se tada bojao pčela dobila sam pomalo neočekivan odgovor: „Ma nisam, čim sam ugledao pčele, znao sam da ih se ne bojim“.
A što sve zna raditi s pčelama? Tu je čitav niz odgovora: a jedan od njih je i „čuvam pčele“. Molim ga da mi objasni kako čuva pčele; rekao je da se o rojevima pčela treba brinuti i da zapravo hrani rojeve svaki dan. Zna otopiti i vosak, uvoštiti okvir, bere šaš za dimilicu, pomaže kod vrcanja meda, raspoznaje trutove; radilice i maticu … Matija je vrijedan kao pčela te uz oca koji se bavi pčelarstvom, a ujedno je i član Gradske pčelarske službe, sudjeluje u volonterskim intervencijama uklanjanja pčela, osa i stršljena. Tako zapravo brine o pčelama te mi je sada jasan početak priče o „čuvanju“ pčela.
Matija volonterski, uz oca Dražena koji je član UP „Pčelinjak“, sudjeluje u akcijama dobrih ljudi – pčelara volontera u Gradskoj pčelarskoj službi koja osim o sugrađanima evidentno brine i o podmlatku svojih članova. Oni su puni altruizma za svoje sugrađane pa izlaskom na teren uklone roj i premjeste ga u pčelinjak; i tako Matija brine i o svojim sugrađanima i o pčelama.
Bila sam prisutna na jednoj od intervencija GPS-a u svome susjedstvu (uklanjanje pčelinjih zajednica) i kada sam vidjela Matiju kako pomaže nisam mogla vjerovati da je dječak od tek 8 godina. Miran, vrijedan i poslušan, dobar i pristojan pomaže odraslim članovima. Nema on niti straha od uboda; kaže da ga ubod normalno boli, ali da je već naučio. Voli pomagati ocu i s pčelama, ali izlazi i na intervencije kada su u pitanju i stršljeni i ose. Pitam ga kakvo je iskustvo s njima? Kaže da je najteže raditi sa stršljenima; ali kada se uklone oni „glavni“ tj. stražari da je onda puno lakše.
Pitala sam koja mu je bila prva intervencija na kojoj je pomagao – očekivala sam odgovor pčele, ali poznavajući Matiju ipak je bolje da provjerim. I ne bih bila u pravu; prvi su bili stršljeni. Ali kaže da je znao što treba raditi. Do sada je Matija pomagao na oko 20 ili 30 intervencija, nije točno siguran – najviše je bilo s pčelama, ali pomagao je i kod intervencija na ose, bumbare i stršljene.
Kada mu u razred u školi uleti pčela, on je spremi u teglicu koja je uvijek pri ruci i odnese doma u svoj pčelinjak, jer Matija voli svako živo biće. Ima uz svojih 12 košnica pčela još i zamorca, ježa, mačku, pse… Bila mi je čast upoznati Matiju tog neizmjerno pametnog i veselog dječaka punog ljubavi prema pčelama; a vjerojatno ne mogu niti zamisliti koliko mogu i moraju biti ponosni njegovi roditelji koji imaju tako pametno i dobro dijete.
Mnogim čitateljima vjerojatno je još uvijek nepoznat pojam Gradske pčelarske službe (GPS) pa da pojasnimo. Pčelarsko dežurstvo je osnovano radi uklanjanja rojeva pčela te legla stršljena i osa s područja grada Zagreba. U suradnji s drugim službama (služba 112, policija, vatrogasci, komunalne službe, deratizacija i sl.), a uz financijsku potporu Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo grada Zagreba, pčelari uklanjaju pčele, ose i stršljene iz grada, a građani imaju servis na kojeg se mogu osloniti u slučaju kada im pčele i stršljeni predstavljaju opasnost po zdravlje.
Pčelari ovu uslugu svojim sugrađanima pružaju volonterski. Naravno, riječ je o odraslim pčelarima, ali postoje i iznimke. Tako je Matija Jerman najmlađi (vjerujem da će uskoro biti punopravni) član pčelarskog dežurstva. Ima samo 8 i pol godina, a na intervenciji na kojoj sam bila prisutna, od ostalih članova ekipe razlikovao se samo po visini i godinama. Što se samog posla tiče; razlike nije bilo.
Bez imalo straha ili poštede pomagao je i kroz svaki njegov potez vidjelo se koliko uživa u tome što radi. Vidjela sam i kada ga je ubola pčela, nije bilo nimalo panike ili straha, uklonio je žalac s čela i nastavio raditi s jednakim elanom. Stvarno je Matija dječak kojega je zadovoljstvo poznavati i biti u njegovom društvu. Drugi nešto „stariji“ dječak koji također sudjeluje u akcijama volontera je i Nikola Leka. On ima 12 godina i pomaže svojoj mami i u radu s pčelama, i u intervencijama dok se njegov stariji brat Bruno više bavi pčelama i pomaže u pčelinjaku.
Zanimljivo je to Pčelarsko dežurstvo; odnosi među članovima Pčelarskog dežurstva temelje se na prijateljstvu, međusobnom poštovanju, utvrđenom hijerarhijskom ustroju, uzajamnoj i solidarnoj pomoći, strpljivosti, međusobnom poštivanju, stručnoj pomoći i suradnji, iskrenosti te međusobnom povjerenju i dostojanstvu. Iz godine u godinu pozitivni pomaci rada jasno su vidljivi, prepoznati i nagrađeni; pa je tako prošle godine (2013) Plaketa Grada Zagreba svečano uručena UP „Pčelinjak“.
Priznanje je dobila udruga „Pčelinjak" jer se u njoj „koncentrirala" jezgra ove akcije zagrebačkih pčelara. Udruga „Pčelinjak" organizira i vodi projekt, ali sudjelovanje i učešće kolega iz drugih pčelarskih udruga je iz godine u godinu sve značajnije. Udruga „Pčelinjak“ brine i o podmlatku u GPS-u što se vidi i iz podrške roditelja volontera koji na intervencije dolaze sa svojom djecom. To su djeca koja će u sebi održati onu humanu crtu empatije koja se razvija upravo takvim načinom života i rada. Članice GPS-a potpuno punopravne su i žene. I zato je ponekad zanimljivo iz prve ruke čuti priče s terena; kada primjerice žena dođe sama na intervenciju, a zbunjeni ljudi pitaju: „A gdje Vam je kolega?“, „Pa ne možete Vi to sami“, "Ma nemojte Vi, zovite kolegu…"
Detaljnije o gradskim pčelama i GPS-u možete pročitati na www.pcelinjak.hr.
Gordana Hegić, mag.ing.agr.
