Svi koji su ne tako davno s guštom listali i upijali savjete i informacije iz tinejdžerskih časopisa OK!-u, Teen i Modra lasta prepoznat će ime Marina Dimić Kepeski. Ova vrsna novinarka u dugogodišnjoj je karijeri radila i u raznim drugim medijima, poput tv emisije ‘Briljanteen’ i radijske emisije ‘Zbrda-zdola’.
Kao što i sama ističe, većinu svog radnog vijeka provela je stvarajući sadržaj za tinejdžere, što joj je pomoglo da ostane mlada barem duhom. No, prije pet godina napokon je ‘odrasla’, izašla iz novinarskih ‘voda’ i sa suprugom Nevenom Kepeski počela raditi u njihovoj privatnoj tvrtki Media Bar.
Izletjeti iz kaveza – u slobodu!
“Moj posao i moj užitak su – riječi. Nakon što sam diplomirala kroatistiku, najprije sam radila kao profesorica hrvatskog u srednjoj školi, a potom se upustila u novinarske vode. Gotovo dvadeset godina radila sam u jednoj od najvećih hrvatskih medijskih kuća. I to u jednom od njezinih najuspješnijih izdanja, u časopisu OK!, koji je godinama bio najprodavaniji mjesečnik u Hrvatskoj. I danas mi se zna dogoditi da mi mlade žene, sada na visokim pozicijama u svom poslu, kažu kako im je u tinejdžerskoj dobi OK! mnogo značio. Uvijek mi je to drago čuti, jer, eto, nismo samo ‘kvarili mladež’. I suprug Neven je radio u istoj medijskoj kući pa smo često zajedno maštali o tome da imamo ‘nešto svoje’. U jednom se trenutku stvorila kritična masa, došlo je do obostranog zasićenja – nas korporacijom i korporacije nama, pa nam se napokon ostvarila želja – zaživjela je naša mala, obiteljska tvrtka Media Bar. Nekada se čovjek jednostavno mora odvažiti i izletjeti iz kaveza u slobodu…”, objašnjava nam Marina.
Tako je i ona potvrdila mnoge uspješne primjere ljudi koji su na pragu 50-ih godina života okrenuli novi list u karijeri – mudriji i iskusniji te spremniji da konačno ‘imaju nešto svoje’. A to se, na koncu, najčešće pokaže i kao najbolji izbor.
O novim početcima…
“Svatko od nas je zamjenjiv na poslu, ali ne treba zaboraviti da je i posao zamjenjiv. ‘Samo idi, doć’ će drugi’, kažu korporacije, ali doći će i drugi poslodavci. Ili još bolje – možete postati poslodavac samome sebi. Kako imam iskustva u sva tri radna sustava: u državnoj službi (u školi), u velikoj privatnoj korporaciji i u maloj vlastitoj firmi, mogu reći da je ovo treće, ‘imati nešto svoje’, apsolutno najbolje! I najzahtjevnije. Kad se čovjek upušta u vlastiti posao, mora imati na umu da u njega neće ulagati samo svoje vrijeme i trud (kao u korporaciji) već i svoj novac, svoju imovinu. Zato treba pažljivo napraviti financijsku konstrukciju i – odvažiti se”, kaže nam.
Media Bar je zamišljena kao mala, privatna medijska kuća, u kojoj je izdavaštvo (MBBooks) najvažnija djelatnost. Njihova se tvrtka sastoji od Nevena, Marine i laptopa, što znači da oboje rade sve što treba. Ipak, Neven je prije svega zadužen za financije i marketing, a Marina za uredničke poslove i suradnju s autorima.
“Čitam rukopise koji nam stižu, uređujem i redigiram odabrane tekstove, radim korekturu prije tiskanja… Bilo mi je veliko zadovoljstvo raditi kao urednica knjiga Krešimira Mišaka, Anđe Marić, Arijane Čuline, Roberta Torrea, Sandre Silađev… Također, često s našim autorima idemo na gostovanja i obišli smo s njima gotovo cijelu Hrvatsku. Dakako, za dio poslovanja se oslanjamo na outsourcing, dakle na vanjske suradnike (u nedostatku boljeg hrvatskog termina)”, objašnjava nam.
Profesori književnosti – ludi za knjigama
Na pitanje kako si i zašto ona i suprug Neven došli baš na ideju o pokretanju svoje izdavačke kuće, te koje im je područje interesa i po čemu žele biti drugačiji na tržištu, naša sugovornica odgovara:
“I suprug i ja smo ludi za knjigama, oboje smo profesori književnosti i novinari s uredničkim iskustvom pa je bilo prirodno da krenemo u izdavački posao. Dosad smo bili okrenuti domaćim autorima i to, većinom, publicistici, a u budućnosti ćemo portfelj proširiti stranim autorima i beletristikom. Drukčiji smo, recimo, po tome što uočavamo određene aktualne teme i pišemo o njima. Tako su, recimo, nastale knjige ‘Tik-Tok Book’, ‘Teorije zavjere 21. stoljeća’ i ‘Industrija sreće’ autora Velimira Grgića. Usmjerili smo se i na biografsku i autobiografsku prozu, poput knjiga o Oliveru Dragojeviću i Arsenu Dediću autora Zlatka Galla te ‘Ceste do sna’ Mie Dimšić i ‘Moje revolucije u 365 dana’ Anđe Marić. Jako smo ponosni i na knjigu ‘Ima li života prije smrti?’ Roberta Torrea, koja nije samo bestseller, nego i pravi ‘longseller’. Teško nam je što nas je prerano napustio i zato smo, kao svojevrsnu počast, nedavno objavili knjigu ‘Robert Torre: Misli i slike’.”
Marinine preporuke za obavezno čitanje
Marini su knjige uvijek bile ‘toplo utočište i ključ koji otvara neke skrivene ladice u njezinu umu i srcu’. Velika je obožavateljica žanra autofikcije, posebno suvremenih francuskih autora poput Frederica Beigbedera, Michela Houellebecqa, Virginie Despentes…
Obožava i poljsku nobelovku Olgu Tokarczuk i svakome bih preporučila da pročita barem jednu njezinu knjigu, za početak možda djelo ‘Bjeguni’. Od domaćih autora najdraži su joj Kristian Novak i Damir Karakaš pa za one koji slučajno još nisu pročitali Novakov roman ‘Črna mati zemla’ i Karakašev ‘Sjećanje šume’, savjetuje da to naprave što prije, jer to su hrvatski klasici u nastajanju. Od pisaca iz susjedstva preporučuje Svetislava Basaru i knjigu ‘Smrtni ishod atletskih povreda’ Milice Vučković.
Kako velik broj istraživanja zadnjih godina ističe činjenicu da Hrvati ‘jako malo čitaju‘, zanimalo nas je kako Marina gleda na razloge takve porazne statistike. Istraživanja, također, govore i kako Hrvati premalo kupuju knjige pa u toj situaciji nijednoj izdavačkoj kući, a posebno onim privatnim, manjim, nije izgledno uspješno poslovanje. Ili…?
“Mislim da Hrvati ne čitaju malo, ali, ipak, ne čitaju dovoljno. Knjige radije posuđuju u knjižnicama, a kad ih kupuju, češće to čine zato da bi ih nekome darovali, ne za sebe. Svatko procjenjuju na što je važnije potrošiti novac – na nešto ‘uporabno’, ‘korisno’ ili na nešto ‘bez čega se može’. Kad procjenjujete, sjetite se riječi Tina Ujevića: ‘Knjiga nije hrana, ali je poslastica.’ Isto tako, moramo biti svjesni da je naš jezik vrlo malen, da ga govori tek oko četiri milijuna ljudi na svijetu i da ako ni mi sami ne podržavamo našu književnost, onda stvarno postajemo potpuno nebitni”, upozorava Marina.
U ovoj godini stiže hit knjiga Stanleya Tuccija
Statistikama usprkos ili možda baš u inat, Marina i Neven ove godine imaju velike planove sa svojom izdavačkom kućom.
“Posebno se veselim što ćemo uskoro objaviti svjetski bestseller Stanleya Tuccija ‘Okus – moj život kroz hranu’. Stanley Tucci, legendarni glumac iz filma ‘Vrag nosi Pradu’ i autor genijalne kulinarske emisije ‘Searching for Italy’, napisao je predivnu knjigu o svojoj ljubavi prema hrani i ljubavi prema životu vrijednom življenja. To je više od obične autobiografije i više od obične kuharice, doista nešto sasvim posebno“, s ponosom nam objašnjava naša sugovornica.
Na koncu, zamolili smo Marinu i da nam preporuči neke klasike ‘koje bi svatko trebao pročitati za života’. Sa smijehom nam je odgovorila:
“Znam da će sad mnogi zakolutati očima, ali ono što je propisano kao školska lektira – to su klasici u pravom smislu riječi. To je temelj bez kojeg se ništa ne može graditi. Bilo koji posao kasnije odabrali, srednjoškolci jednostavno moraju pročitati ‘Zločin i kaznu’, ‘Proces’, ‘Gospodu Glembajeve’… Pa neka im iz tih djela u glavi ostane samo jedna rečenica, jedna misao, jedan lik – dovoljno je. Već će biti drukčiji, bolji ljudi. I starijima preporučujem da ponovno pročitaju djela iz školske lektire. Naravno, neka ne propuste i klasike u nastajanju. Zar nije genijalno da živimo u istom vremenu kao i ‘budući klasici’ poput Olge Tokarczuk, Knausgaarda, Franzena, Elene Ferrante, Murakamija…?”
Poseban hobi – kolaži ženskih figura u kombinaciji sa cvijećem
Kao svestrana osoba širokog područja interesa Marina se posljednjih godina okrenula i likovnoj umjetnosti odnosno posebnoj vrsti kreativnosti – njezina su ‘mala umjetnička djela’ fotografije nastale u kombinaciji s cvijećem – i već imaju veliki broj fanova.
“Kad se želim odmoriti od riječi, onda se opuštam slikama (iako se kaže da slike govore tisuću riječi). To nisu slike ni fotografije u klasičnom smislu, već kolaži. Jednostavne crteže ženskih figura uglavnom kombiniram s fotografijama cvijeća i tkanina u pokretu, a katkad i s pravim cvijećem. Tako spajam svoju ljubav prema cvijeću i modi – očito sam ‘pravo žensko’, što mogu, tako je – kako je. Kreacije su se svidjele mojih prijateljicama, pa sam počela izrađivati šalice i kalendare s tim motivima. Planiram izrađivati i majice. Ako se ljudima svide, možda od hobija sve ovo postane i nešto više!”, zaključuje Marina.
A mi uopće ne sumnjamo da će i u ovoj ‘profesiji’ biti podjednako uspješna kao i u svim dosadašnjim!
Pročitaj i ovo:
- Čitanje: 5 načina na koje čitanje pridonosi vašem kognitivnom zdravlju
- A zašto ove godine ne biste pokrenuli svoj književni klub?
- Dinko Glad: “Najdraže mi je obnoviti bicikle koji su bili na pragu reciklažnog dvorišta!”
