Simpatična i pristupačna Maria Florencia je zbog studija i želje za otkrivanjem vlastitih korijena, toplu Južnu Ameriku zamijenila Hrvatskom. Prvi je put kročila na zagrebačko tlo u najhladnijem tjednu veljače prije nekoliko godina. Iako je od šoka i promjene temperature gotovo ‘umrla’ od hladnoće, hrabro je prihvatila svoju novu pustolovinu i napravila najbolje od nje. Tako je upisala studij hrvatskog jezika i zablistala u zabavnom showu The Voice kao članica Massimovog tima. I premda ponekad osjeća nostalgiju prema domu kojeg je ostavila za sobom, sa sigurnošću može reći da živi sretnim i ispunjenim životom. U nastavku nam otkriva kako je to kada život koji poznaješ okreneš ‘naglavačke’ i počneš krojiti potpuno drukčiju sudbinu.
U Hrvatsku si stigla 2018., u najhladnijem tjednu te zime. Kako je izgledao prvi susret s Hrvatskom?
– Mislila sam da ću umrijeti od hladnoće (smijeh), sve je bilo bijelo i puno snijega. Nisam razumjela niti riječi hrvatskog jezika, ali Hrvatska me dočekala otvorenih ruku!
Jesi li se sada već pomalo navikla na hladnoću?
– Nisam još, ali sam kupila dobre jakne (smijeh).
Jesi li znala hrvatski kada si došla, a kako sada stojiš s jezikom?
– Znala sam par riječi, ali ne kako treba. Zadovoljna sam kako trenutno govorim hrvatski, a ljudi mi kažu govorim slatko kao malo dijete.
Koje ti hrvatske riječi predstavljaju najveći problem?
– Za sad ne mogu kako treba izgovoriti riječi koje imaju “č,ć,ž,đ, „b“ ili „v“. Teške su mi i deklinacije.
Tvoj je djed Ladislav između dva svjetska rata iz Jablanca kod Senja otišao u Argentinu – jesi li već posjetila djedovo rodno mjesto?
– Posjetila sam ga s obitelji. Jablanac je prekrasno i mirno selo, stanovnici su nam pokazali mjesto i crkvu te nas ponudili s rakijom i kolačima.
Jesi li uspjela proputovati Hrvatskom? Koji njeni dijelovi su te se najviše dojmili?
– Jesam, a najbolji dio Hrvatske mi je obala. Kad vidim more osjećam se kao kod kuće jer ljudi koji žive na Jadranu imaju istu energiju kao i mi Argentinci.
Kako su reagirali roditelji na vijest da seliš u Hrvatsku? Što si nekoć mislila o Hrvatskoj, a kako ti se čini danas kad u njoj živiš?
– Bili su sretni, pogotovo mama, jer sam se vratila u domovinu iz koje dolazi njezina obitelj. U početku mi je sve bilo drugačije, ali došla sam otvorena i pozitivna uma i malo po malo se počela navikavati na život ovdje.
Došla si kao stipendistica preko stipendije Croaticum na studij hrvatskog jezika na Filozofskom fakultetu. Namjeravaš li ostati nakon što završiš studij? Kakvi su ti planovi?
– Završila sam nakon par semestara i da, zasad planiram ostati. Kažem “zasad” jer znam da je umjetnički život u stalnom pokretu i da nikada ne pripadamo jednom mjestu.
Je li ti teško studirati na hrvatskom jeziku?
– Bilo mi je teško, ali sam baš zadovoljna jer ne mogu vjerovati koliko sam toga naučila. Zbog toga želim zahvaliti svojim učiteljima, prijateljima i dečku što su bili toliko strpljivi sa mnom.
Na što ti se bilo najteže priviknuti? Nedostaje li ti obitelj?
– Dolaziti na vrijeme! Trudim se to promijeniti jer skoro uvijek kasnim, ali ide na bolje (smijeh). Nedostaje mi obitelj, ali zahvaljujući internetu stalno smo u kontaktu.
Možeš li nam malo usporediti život u Argentini i u Hrvatskoj – u čemu su sličnosti, a u čemu najveće razlike?
– Živjela sam skoro 10 godina u Buenos Airesu i to je grad koji ne spava i u kojem se većina društvenih događanja zbiva na ulici. U Zagrebu se isto to događa, ali do određenih večernjih sati. Mi Argentinci kažemo da Europa uvijek ima najbolje koncerte, da najpoznatiji umjetnici uvijek dolaze iz Europe. Europa je moderna, a Hrvatska je država koja nudi puno toga, pogotovo Zagreb.
Koje argentinsko, a koje hrvatsko jelo najviše voliš?
– U Argentini volim jesti meso meso, a u Hrvatskoj sve što se može kupiti u pekari. Volim i burek, sarmu, sir, pršut i domaću kuhinju. Sve mi je fino tu kod vas (smijeh).
Što misliš, jesu li Argentinci srdačniji i pristupačniji od Hrvata?
– Uvijek kažem da sve ovisi o osobi, a Hrvate smatram srdačnim ljudima koji su mi puno olakšali da se osjećam dobro i sretno ovdje.
Osjećaš li se sigurnije ovdje ili u Argentini? Naime, kažu da noćna šetnja Buenos Airesom može biti opasna…
– Nažalost, to je istina i ovdje se puno sigurnije osjećam. Iako se nikad nisam našla u nekoj opasnoj situaciji u Argentini, u noćnu šetnju nisam odlazila bez opreza.
U Voiceu si oduševila s glasom i nastupom. U kojem bi smjeru voljela da se dalje razvija tvoja pjevačka karijera?
– Hvala ti puno! Mislim da mi pjevači općenito sanjamo isti san, a taj je da se naši glasovi čuju, da pjevamo na pozornici, snimamo albume, budemo prepoznati i budemo dio svakodnevnog života ljudi.
Bila si u Massimovom timu. Kakav je Massimo bio kao mentor?
– Massimo ima iskustva u glazbi kao nitko drugi i bilo mi je ogromno zadovoljstvo biti djelom njegovog tima. Od njega i coach vokala Valerije Nikolovske i Peggyja Martinjaka sam zaista puno toga naučila.
Koje pjesme najviše voliš pjevati?
– Volim pjevati razne vrste, a pogotovo jazz, balade, R&B. Trenutno učim pjevati nove pjesme na hrvatskom.
Što ti u životu predstavlja glazba?
– Glazba nas povezuje, zaljubljuje i liječi. Glazba mi je sve jer tko može preživjeti bez nje?
Koje bi naše pjevače izdvojila, kao one koji su ti ‘pri srcu’? Koga voliš slušati kada se odmaraš i opuštaš?
– Bez sumnje, to je Oliver. Za opuštanje volim slušati klape, Vannu, Vinka Cocu, Petra Grašu, Jacquesa Houdeka, Damira Kedžu.
A kako izgleda tvoja play lista kada si u automobilu, negdje na putu? Ima li na njoj i argentinskih pjesama?
– Uff, da, ima i puno vrsta glazbe na engleskom, hrvatskom, španjolskom, ali i argentinskih pjesama. Kad slušam tango srce mi je blizu doma.
Za kraj, smatraš li se sretnom ženom? I što je, uopće, za tebe sreća?
– Apsolutno da. Sreća je za mene sve ono što radim srcem, ona može biti u malim ili velikim stvarima, u trenucima podijeljenim s onima koje volimo. Vjerujem da tamo gdje je ljubav – tu i je sreća.
Pročitaj i ovo:
- Anita Dujić: “Često sam se susretala s predrasudama i podcjenjivanjem, ali to me nikad nije puno pogađalo”
- Ivana Jelinčić Atkinson: Moj život u Čileu
- Ivana Kalogjera: ”Bolest mi je dala snagu za koju nisam ni mislila da je posjedujem”
Naturala Life br. 13
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life ili ga kupi na odabranim prodajnim mjestima i uživaj u sadržajima koji inspiriraju i mijenjaju perspektivu. Online izdanje čitaj besplatno na servisu Issuu.
Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life i Naturala Health? Pročitaj ih online!
