Kad nas povrijedi netko do koga nam je stalo, suočeni smo s dva izbora: prepustiti se bijesu i osvetničkim mislima ili oprostiti i nastaviti dalje. Premda može biti teško, opraštanje je zapravo najbolja odluka koju možete donijeti. Osobe koje mogu otpustiti bol i ostaviti neugodne osjećaje iza sebe žive kvalitetniji i sretniji život, jer umjesto gušenja u negativnim emocijama poput ljutnje, bijesa i samosažalijevanja, one biraju oslobađanje od boli i opraštanje osobi koja je odgovorna za tu istu bol.
Opraštanje može biti dugotrajan proces koji zahtijeva mnogo rada na sebi, a jaz između odluke da oprostite i konačnog mira kad to jednom učinite na prvu može izgledati nepremostiv. Iako ne postoji univerzalan recept za opraštanje, na tom putu ne morate biti sami – Škola opraštanja predstavlja niz praktičnih radionica podijeljenih u pet modula, svaki prilagođen jedinstvenoj situaciji koja zahtijeva naš oprost. Vodi je terapeutkinja i TV voditeljica Adela Franceković, koja nam je otkrila zašto je oprost uvijek bolja opcija od zadržavanja ljutnje i bijesa.
Pa za početak – zašto oprostiti?
– Opraštamo zapravo radi sebe. Mi nosimo teret i stalno se vraćamo u bolni događaj, a ne osoba koja nas je povrijedila.
Što nam može donijeti oprost, ili drugim riječima – koje su prednosti opraštanja?
– Oprost prvenstveno donosi olakšanje, razumijevanje cjelokupne situacije i nove pozitivne osjećaje, vraćamo vjeru u sebe jer mnoge povrijeđene osobe nose vjerovanje da su same krive za nešto i to ih jako izjeda, npr: da li sam mogla/mogao nešto učiniti da izbjegnem bolan događaj?
Što kada se, umjesto opraštanja, okrenemo suprotnom pristupu pa držimo sve u sebi i gutamo bijes – kakve mogu biti posljedice takve odluke?
– Zamjeranje i uskraćivanje oprosta su put u bolesti jer gubimo jako puno energije – za nas je taj događaj „živ“ sve dok ne oprostimo, bez obzira kada se dogodio. Kada pitamo osobu što nam zamjera, ona će vrlo „plastično“ opisati svoje osjećaje u vezi toga, detalja događaja se možda više i ne sjeća, ali osjećaja da. Zatim, teže donosimo odluke o novim počecima u odnosima, prečesto mijenjamo posao ili ga uopće ne mijenjamo zbog straha da će se ponoviti ružan događaj. Uz to počinjemo se i mijenjati na razini komunikacije, ili smo pretjerano svadljivi i ogorčeni na sve ili se povlačimo u sebe. To je samo nekoliko primjera.
Svi smo se našli u situaciji da nas oni najbliži ne razumiju, posebno članovi obitelji. Kako izgladiti duboke konflikte među članovima obitelji?
– Obitelj je jedna posebna veza, ja uvijek kažem da s njima imamo „linkove“, često nas povrijede na razini identiteta i mi nosimo vjerovanja da smo loši i nesposobni. Ovdje je jako bitno definirati sličnosti i razlike s članovima koji su nas povrijedili, a zatim prihvaćanje sličnosti. Ovaj dio je bitan zbog toga što mi često mrzimo sebe jer se podsjećamo na njih i ne vidimo da taj član obitelji ima jako dobre osobine, a mi upravo zbog tih osobina možemo biti cijenjeni i voljeni među prijateljima i kolegama.
Kako oprostiti kada nam netko nanese veliku nepravdu?
– Opraštanje je proces i odluka – prvo moramo maknuti osjećaj da smo mi krivi za tu nepravdu, shvatiti da nismo mogli ništa promijeniti, a zatim sagledati stvari iz pozicije te osobe da vidimo što je bilo njoj u glavi. Iznenađujuće je koliko ljudi koji su nam nanijeli nepravdu toga u tom trenutku nisu bili svjesni, a većina njih kada to spozna ima nevjerojatan osjećaj grižnje savjesti. Zatim trebamo osvijestiti što bi mi toj osobi rekli ili učinili – čim to kažemo, već se oslobađamo teških osjećaja jer vraćamo osobnu moć, pa se dogodi da kroz kratko vrijeme počnemo živjeti svoj život.
Postoje li stvari koje su neoprostive? Što se događa ako ne možemo oprostiti?
– Sve situacije se čine neoprostive na početku, zato počinjemo imati probleme na raznim razinama koji nas tjeraju da tu doslovce užarenu kuglu boli maknemo iz sebe. Opraštamo kada se osjetimo sigurnim da se to više neće dogoditi. Moje je mišljenje da svaka osoba donosi odluku je li nešto neoprostivo ili nije, tu ja ne mogu dati ispravan odgovor. Moja je uloga da pokažem benefite slobode kada oprostimo, kada padne ta maska lica boli i osoba se oslobodi straha.
Je li lakše oprostiti drugima ili oprostiti sebi?
– Podjednako je teško i može biti povezano, zato postoje specifični moduli Škole opraštanja – kada se oslobodimo težine bola koju nam je nanijela druga osoba ujedno se oslobodimo i tereta zamjeranja sebi.
Što ako smo mi pogriješili – kako zatražiti oprost?
– Jedan od načina je doći ili napisati pismo toj osobi, obrazložiti joj zašto smo to napravili, zamoliti da nam oprosti i ne vezati se na odgovor te osobe. Kada tražimo oprost, bitno je da mi shvatimo kako i gdje smo pogriješili, a ne odmah očekivati da će to osoba prihvatiti, kako se ne bi vratili u ponovni krug zamjeranja.
Iako je lako donijeti odluku o oprostu, ponekad ju je teško sprovesti u djelo – zato je tu Škola opraštanja. Kako je došlo do nastanka te ideje? Postoji li neko osobno iskustvo koje vas je na to potaknulo?
– Škola opraštanja je i moja životna priča, u mojoj obitelji je zamjeranje bilo nešto normalno, kao i fraza „Oprostila, ali ne i zaboravila“. Godinama sam živjela s takvim „postavkama“ u glavi. Pamtila sam sve povrede i ružne riječi ljudi oko sebe, baš sam jako zamjerala ljudima. Onda sam počela shvaćati da imam sve manje prijatelja, da se jako zatvaram u sebe i da ne biram adekvatne partnere za sebe. Prijelomni trenutak je bio kad je mama zadnjih mjeseci prije smrti rekla da si nikada ne može oprostiti što mi je učinila dok sam bila mala – iskreno, ja nemam pojma ni dan danas na što je ona mislila, a nju je ta misao proganjala do smrti. Moja mama je umrla od raka, jednako kao i baka i prabaka, tata od infarkta, a djed od moždanog udara. Kada sam sve to shvatila, vidjela sam da je krajnje vrijeme za buđenje i počela sam raditi na sebi, a isto usađujem i svom sinu jer sam primijetila da je i on počeo preuzimati obrasce zamjeranja u životu. Tako je kroz taj rad došlo do kreiranja Škole opraštanja.
Škola opraštanja broji pet modula – kome je sve namijenjena?
– Škola je namijenjena svima, bez obzira na dob i uvjerenja, nema limita. Kroz zabavne radionice i u potpunoj diskreciji rješavamo temu po temu (kako oprostiti drugima, kako oprostiti sebi, kako ostvariti mir u obitelji, kako ostvariti svoje snove i kako postati puni samopouzdanja). Time dolazimo do otpuštanja negativnih emocija i slobode, a to je disanje punim plućima.
