Odlučio sam još malo racionalizirati prehranu i, u kombinaciji s vlastitim vrtom, ušparati koju kunu uzgojem voća i povrća i kupovinom istog bez posrednika u obliku trgovačkih lanaca. Da bi se bilo što od toga isplatilo, hranu treba moći sačuvati na duži period, pa je nabavka škrinje za zamrzavanje bila sama po sebi razumljiv i očigledan korak.
Poučen stotinama članaka u raznim medijima na tu temu, odlučio sam se za škrinju A+ energetske učinkovitosti, vjerujući da je razlika u cijeni između B ili A klase i A+ ili A++ klase opravdana bitno manjom potrošnjom.
Sve dok nisam izmjerio koliko takva škrinja stvarno troši i shvatio da sve ono što je napisano na famoznoj naljepnici o energetskoj učinkovitosti nije istina. Što je najgluplje, to i piše na samoj naljepnici.
Ali, da krenem ispočetka.
Jednostavna matematika
Odluka o tome koju škrinju kupiti i nije bila toliko teška kako sam mislio. Ustanovio sam da "špajza" u kojoj ju kanim držati ima vrata širine 60 cm i da je to ujedno maksimalna širina škrinje koju ću uspjeti ubaciti unutra bez rušenja zidova.
Škrinja je A+ po energetskoj učinkovitosti, pa joj je i cijena A+. Teoretski bi se ta razlika u cijeni trebala isplatiti zbog manje potrošnje. Tako nas bar uvjeravaju. Dakle, matematika bi trebala biti vrlo jednostavna. Ukupni trošak bi bio "cijena škrinje + potrošnja u slijedećih, recimo, 10 godina".
U mom slučaju, to bi bilo 2600 kn + (2500 kWh x prosječna cijena kWh unutar 24 sata). Prosječna cijena kWh unutar 24 sata je 0,726917 pa tako ispadne 2600 kn + 1817,30 kn =4417,30 kn.
Kada se to podijeli s brojem dana unutar 10 godina, dobije se 1,2 kn ukupnih troškova dnevno.
Za sada je sve u redu. Dnevni trošak od 1,2 kune kroz slijedećih 10 godina ispada otprilike 36 kuna mjesečno, od čega je 0,70 kn cijena škrinje, a 0,50 je cijena struje koju će škrinja potrošiti.
Neugodno iznenađenje
Kada sam konačno kupio škrinju, proučio uputstva, ostavio ju da odstoji 24 sata, provjerio da li vrata dihtaju (nisu dihatala), pozvao servis da zadihtaju vrata (sad dihtaju tako da rade podtlak u škrinji), raspitao se kako je optimalno podesiti termostat, uključio brzo hlađenje na 24 sata (prema uputstvima), spojio mjerač snage…
E, tu me dočekalo iznenađenje. Neugodno. Škrinja troši točno duplo više od onoga što piše na famoznoj naljepnici o energetskoj učinkovitosti!
Umjesto deklariranih 250 kWh godišnje (0,69 kWh dnevno), škrinja je prvih tjedan dana mjerenja (da ne bi bilo da je samo jedno mjerenje) trošila 1,4 kWh dnevno.
Hej, duplo više! Pogađate, pošizio sam. Stvarno sam se jako zainteresirao tko tu koga, kako i zašto j…
Kao da je sve namjerno naopačke
Pa sam odlučio malo istražiti stvar. Ne bi trebalo biti tako jako komplicirano izračunati energetsku učinkovitost uređaja čiji je jedini zadatak hlađenje namirnica i održavanje temperature, zar ne?
Krivo. Problem je sve samo ne jednostavan. Kao da je sve namjerno postavljeno naopačke. Izračunavanje i pravilnik su prekomjerno zakomplicirani, a istovremeno je ostavljeno na volju proizvođača da napiše što god želi.
Sama kampanja, koja traje već drugo desetljeće i bogato je financirana iz fondova EU, stvara namjerno potpuno krivu percepciju o učinkovitosti uređaja. Stvar dodatno pogoršava Jevonsov paradoks, kao i sveopća zelena histerija koja vlada.
Što, kako i zašto ne valja s cijelim tim sustavom – pokazat ću podrobnije na vlastitom primjeru u idućim nastavcima.
