Svi povremeno zaboravimo sitnice, ali ono što nas često šokira jest spoznaja da čak i naša najdublja, emocionalno nabijena sjećanja – ona iz djetinjstva, važni životni trenuci, pa čak i događaji koje smo spremni zakleti se da su se dogodili – mogu biti netočna.
Ovaj fenomen naziva se lažno sjećanje. Riječ je o pojavi u kojoj se sjećamo nečega što se nikada nije dogodilo ili pak pamtimo stvarni događaj, ali na iskrivljen i netočan način. I dok naš mozak stvara osjećaj sigurnosti u to “što znamo”, istina je da nas može itekako prevariti.
U nastavku otkrivamo kako nastaju lažna sjećanja, zašto su tako uvjerljiva – i što to govori o nama samima.
Jesu li lažna sjećanja normalna pojava ili nešto ozbiljnije?
Lažna sjećanja nisu nužno razlog za zabrinutost. Često se javljaju u svakodnevici: tako se, primjerice, možete uvjeriti da ste zaključali ulazna vrata, iako to niste zapravo učinili. S druge strane, lažna sjećanja mogu biti daleko ozbiljnija pa se tako ljudi pogrešno sjećaju detalja nesreće koje su doživjeli ili zločina kojem su svjedočili.
Štoviše, lažna sjećanja jedan su od vodećih uzroka nepravednih sudskih presuda upravo zato što očevici zaista vjeruju da su sumnjivca vidjeli na mjestu zločina, iako to nije slučaj. Nisu u potpunosti isto kao obične greške u pamćenju jer uključuju izvjesnu razinu sigurnosti u točnost i valjanost sjećanja.
Zapravo, nerijetko se događa da su ljudi toliko čvrsto uvjereni u ono čega se “sjećaju” da ih je nemoguće razuvjeriti i dokazati im suprotno, čak i kad se njihova navodna sjećanja kose sa zakonima zdravog razuma.
Uzroci nastanka lažnih sjećanja
Ljudska je percepcija daleko od savršenstva. Nekad nam se priviđaju stvari koje nisu utemeljene u stvarnosti, a povremeno nam promakne nešto očito što nam se nalazi “pred nosom”. Lažna sjećanja nerijetko nastaju zato što smo pogrešno ili nepotpuno percipirali informaciju u samom trenutku njenog primitka. U tom slučaju mozak popunjava praznine stvaranjem “sjećanja” koja se zapravo nisu ni dogodila. Osim toga, na oblikovanje novog sjećanja mogu negativno utjecati čimbenici poput postojećeg znanja i drugih sjećanja, ali i dezinformacije.
Znanstvenici su dokazali da je lažna sjećanja moguće izazvati pomoću sugestije te da tako nastala sjećanja s protokom vremena mogu postati jača i sve živopisnija. Osim toga, sjećanja mogu postati iskrivljena te se izmijeniti kako bi uključila nove informacije i iskustva. Što više vremena prođe od nekog događaja, to smo podložniji opasnosti da izobličimo sjećanje na njega.
Uloga (negativnih) emocija
Ako ispitamo ljude da opišu iskustvo neposredno nakon što su ga doživjeli te se još živo sjećaju detalja, teže ćemo utjecati na njih, no ako ih ispitamo nakon što je prošlo više vremena, lakše ih je zavarati i navesti na pogrešan put tako što im podmetnemo dezinformacije.
Još jedan od glavnih “krivaca” za stvaranje lažnih sjećanja su jake emocije, posebice one negativne. Iako nam se nekad upravo zbog njih određena iskustva urežu u pamćenje, u dugim slučajevima emocije dovode do stvaranja nevjerodostojnih sjećanja.
Pročitaj i ovo:
- 6 loših navika koje postupno uništavaju vaš mozak – je li vrijeme da ih se riješite?
- 3 dokazane metode za poboljšanje fokusa i koncentracije (koje nemaju veze s kavom)
- Drijemanje nije gubitak vremena – već tajno oružje za zdravlje mozga
