Koliko ste svjećica otpuhali na posljednjoj rođendanskoj torti? Taj broj zapravo ne znači mnogo jer, kad je riječ o godinama, razlikujemo dvije vrste dobi – kronološka dob i biološka dob. Kronološka dob možda se i poklapa s godinom rođenja koja piše na vašoj osobnoj iskaznici, ali biološka dob je mjera fiziološkog stanja u usporedbi s drugim osobama istog godišta.
Zbog toga i nije tako korisno razgovarati o kronološkoj dobi jer nam ne govori koliko je naše tijelo otporno. Drugim riječima, kronološka dob ima vrlo malo veze sa stvarnim fizičkim (blago)stanjem. Tako, primjerice, 50-godišnji pušač može imati kapacitet pluća 80-godišnjaka, odnosno „plućnu starost“ od 80 godina.
Više kretanja, manje godina
Međutim, nije samo aktivno upražnjavanje štetnih navika odgovorno za veću starost od kronološke dobi. Također – a možda čak i češće – radi se o neaktivnosti. Mnoge od stvari koje smatramo promjenama povezanim sa starenjem zapravo su povezane s aktivnošću ili neaktivnošću, a ne nužno s godinama. Tako je studija objavljena u časopisu Preventive Medicine pokazala da su markeri biološkog starenja (duže telomere u stanicama) kod osoba koje su se bavile sportom izgledali devet godina mlađe, za razliku od onih kod osoba koje žive sjedilačkim načinom života.
Ako su godine odgovorne samo za dio promjena, tada imamo još više razloga za okretanje zdravim životnim navikama. Iako su promjene povezane sa starenjem neizbježne, one se mogu „ublažiti“ vježbanjem, prehranom, kvalitetnim snom te regulacijom stresa. Pritom se biološka dob odražava ne samo na to kako naše tijelo funkcionira, nego i kako izgleda. („Dobro se drži za svoje godine“, zvuči poznato?)
Geni su važni, a životne navike još važnije
Sposobnost stanica da se pomlađuju, reagiraju na nastala oštećenja, ono je što nas drži „mladima”. Dobri geni pomažu, ali dobre navike pomažu još više. Geni nisu ti koji određuju našu sudbinu, a istraživanja pokazuju kako imamo ogromnu količinu kontrole nad izražavanjem naših genetskih osobina.
Iako se DNK kod s kojim smo rođeni ne mijenja tijekom cijelog našeg životnog vijeka, nova znanstvena istraživanja sada pokazuju da možemo promijeniti način na koji se taj kod ostvaruje. Naime, određeni čimbenici pridonose da neki geni postaju aktivniji, a drugi uspavani, nudeći stvarne prilike da utječemo na naše zdravlje i opću dobrobit, sposobnost sprečavanja bolesti i povećanja dugovječnosti.
Što prije počnemo, tim bolje. Rast kostiju je na svom vrhuncu tijekom djetinjstva i adolescencije, i oni koji treniraju i jedu zdravo tijekom svog života bit će snažniji u dobi od 70 ili 80 godina od onih koji su kasnije usvojili zdrave navike. Međutim, nikad nije prekasno da započnete jer mišići reagiraju u bilo kojoj dobi. Možete primijetiti pozitivne rezultate čak i ako počnete podizati utege u dobi od 80 godina.
Pročitaj i ovo:
• Doživjeti stotu: U kojim zemljama žive i što jedu stogodišnjaci?
• Devet koraka do sporijeg starenja
• Jogom do dugovječnosti
