Razišli smo se prije tri godine…Bila je to moja odluka, a on ju je bezuvjetno poštovao… Satima, danima i noćima sam plakala, ali ni u jednom trenu nisam požalila. Zahtjevan je to bio period, imala sam osjećaj da mi srce netko "kida". A u isto vrijeme bijah svjesna da sam svjesno donijela odluku…
Što je to što mi je nedostajalo? Pitanje je koje sam si često postavljala, a nerijetko i od okoline dobivala… Bio je brižan i pažljiv otac, otvoren, zabavan, volio me najviše na svijetu (i to mi pokazivao), prihvaćao moje promjene raspoloženja, moja traženja same sebe… Uostalom tražio se i on… A ja odgovor na to pitanje nisam imala… jer je izvana zaista bilo sve savršeno… I počela sam hopsati.
Hopsati je termin za čistiti prema Ho’oponopono metodi. Ho’oponopono u prijevodu znači "činiti ispravno" ili "ispraviti grešku" i naziv je za drevnu duhovnu tehniku s Havaja, namijenjenu rješavanju problema. Ho’oponopono je metoda koja nas uči i daje nam alate kako živjeti na najlakši način. Ujedno nam ti alati i jednostavna "načela" omogućavaju rješavanje onoga što mi smatramo "problemom" i to funkcionira na bilo kojem području života. U jednom trenutku Ho’oponopono nam postaje mnogo više od svega toga. Postaje nam način života. Bit Ho’oponopona jest da u svakom trenutku brišemo stare programe. Tako čistimo. Programi predstavljaju ponavljajuća uvjerenja/stara sjećanja koja nam se, poput trake, vrte u glavi. Jedan od alata jesu riječi hvala i volim te, čijim kontinuiranim ponavljanjem brišemo (čistimo) različite naše stare programe. I dozvoljavamo sebi da djelujemo iz čiste božanske Inspiracije.
Stiže odgovor… sloboda… "O Bože, koja li sloboda", mislim, "pa ti si Kristina najslobodnija osoba koju poznajem. Radiš posao koji voliš, putuješ, imaš auto, stan, kućnu pomoćnicu, muža koji je obiteljski čovjek. Imaš svu slobodu svijeta!", vrištalo je u mome umu i naravno još više jačalo emociju, vrlo razarajuću, kojoj je ime krivnja. Odmahnem rukom na taj odgovor i ponovno sebi stvorim sliku da nešto očito "ne štima" (ne znam što je to), ali idem dalje… Bol, nevjerica, šok i tuga vladaju mojim danima, ali ok, odluka je moja. Nakon 5 godina braka (u mom umu vezanosti), eto mene opet slobodna. Ni to mi nije pomoglo da otkrijem koja mi je to sloboda potrebna. Koliko je vremena potrebno, da bi se "oslobodila" prošlosti, da bi iscijelila tu ranu? Moj um hoće znati točno vrijeme, broj dana, mjeseci, godina, nešto opipljivo.
A tek nedavno shvatim da je to samo zamka… zamka kojom si nisam dozvolila ući u svoje srce, nisam dozvolila sebi emociju, koja je bila tu, koja je kucala dnevno na moja vrata, a ja bih ju svojim ponašanjem "gazila". I tako sam se dovela u situaciju da tek ili već nakon 2,5 godine od "fizičkog" rastanka, osvijestim da sam emotivno još "vezana", i to toliko da osjećam da mi je s njim "otkinut" i dio mene. I ostade praznina. Praznina koju tek sada nakon tri godine mogu vidjeti otvorenih očiju. I dok ovo pišem suze mi teku, ali ovoga puta radosnice, jer naučila sam najmanje tri važne lekcije. Upravo mi je ta "praznina" (neobični osjećaj olakšanja, oslobađanja mnogo pomiješanih emocija) pomogla da shvatim te tri lekcije.
1. Koliko je vremena potrebno?
Onoliko koliko je mome srcu, umu i duši potrebno da se iscijeli, a ja to u brojkama ne moram definirati. Važno je da sebe ne "tjeramo" na radost ako, primjerice, osjećamo tugu, nego da osvijestimo i prihvatimo tugu kao svoju emociju i da ju svojim tempom "očistimo". U suprotnom, stavljamo ju "pod tepih" i ona se najčešće izrazi kroz neku fizičku bol ili bolest. Zato, uzmite si vremena koliko vašem srcu treba, uz poduzimanje koraka koji vas nježno oslobađaju tuge… i onda u srce ulazi radost.
2. Koja je to sloboda koja mi nedostaje?
To je unutarnja sloboda, a njenim pronalaskom sve ostalo dolazi… Moja potraga još traje, ali sad znam da je to proces i da je vrijeme moj prijatelj. Sloboda dolazi iznutra. A slobodu nam " oduzimaju" stara uvjerenja, lažna obećanja, vlastita ograničenja i očekivanja.
Nabrojat ću neka od starih uvjerenja:
– život je težak, borba
– novac se zarađuje mukotrpnim radom
– za sreću je potrebno dvoje
– bitno je što će drugi reći
– stariji su uvijek u pravu
– sreću treba zaslužiti
– nepoznato je nesigurno
– zbog djece treba ostati u braku
– nije pristojno ljutiti se
Ima ih naravno još mnogo… A koja su vaša? Prepoznajete li se u nekima? Lažna obećanja su uglavnom obećanja koja dajemo sami sebi, izražavamo ih u budućem vremenu i bez donesene odluke. Ona blokiraju protok energije, a kada ih ne ispunimo, slijedi grižnja savjesti i osjećaj krivice.
Nabrojit ću samo neka:
– smršavjet ću
– od sutra ću prestati jesti slatko
– neću više razmišljati o prošlosti
– uživat ću u svakom trenutku
Ako donesemo stvarnu odluku na bilo koju od gore navedenih izjava, pretvorimo ju u sadašnji trenutak i svjesno krenemo u njenu provedbu. Tada ona postaje stvarni sadašnji trenutak i imamo stvarnu Slobodu djelovanja!
U nastavku još slijedi nekoliko primjera vlastitih ograničenja:
– jesam li dovoljno dobar/ra, lijep/a?
– nedovoljno znanje stranog jezika
– što će drugi reći
– nemam dovoljno novaca
– što ako
– premlad/prestar
– predebeo/premršav
– držati se istog mišljenja
Primjeri očekivanja:
– oni bi trebali znati da ja to zaslužujem
– obećao je
– zar još nisam smršavio/la
– biti miran u svakoj situaciji
– biti uvijek svima na raspolaganju
Ako se očekivanja ne ispune, slijedi razočaranje, ljutnja i bijes. Vezanost za uvjerenja, obećanja, vlastita ograničenja i očekivanja drži nas u okovima… I zato je važno dati sebi priliku da zavirimo u polje slobode, s ljubavlju, povjerenjem, bez straha, znajući da slijedi nepoznato (ali i sve ono što nam je danas poznato, nekad nam je bilo nepoznato). Skupimo hrabrost i krenimo put Slobode, slobode koja dolazi iznutra! Prvi korak je osvijestiti naša stara uvjerenja, lažna obećanja koja si dajemo, ograničenja kojih se držimo i očekivanja koja si postavljamo! Bez krivnje, bez samooptuživanja, znajući da smo radili najbolje što smo znali. Ali upravo sada, možemo izabrati drugačije! Naše tijelo,um i duša biti će nam zahvalni!
3. Volim i voljena sam
Sad znam da se više nikome ne moram dokazivati da bih zaslužila ljubav… Sada znam da volim i da sam voljena, jednostavno jer postojim!!
***
Poklonite sebi produženi vikend na moru te uz vrhunsko vodstvo otkrijte svoje najskrivenije potencijale i budite dio jedinstvene priče. Od 15. do 17. svibnja u Puli, Hotelu Park Plaza Histria, održat će se retreat na temu "Odnosi sa sobom …s novcem …s drugima". Više informacija potražite na stranici www.inspiracija.hr.
