Klara Petrović je nezavisna kustostica i TikTok kulinarska senzacija koja broji više od 100 tisuća pratitelja. Za sebe kaže da će napraviti što god je potrebno samo da se do kraja života bavi isključivo onime što ju zabavlja i čini se kako joj to uspješno polazi za rukom. Svojevremno je studirala i povijest umjetnosti te sudjelovala u brojnim umjetničkim projektima koji su i danas važan dio njezina identiteta.
Kuhanje voli oduvijek, a poseban joj je izazov osmisliti jelo od samo par namirnica kojima uskoro izlazi rok trajanja. Puno pažnje posvećuje i svom malom vrtu te svoj boravak na planeti nastoji činiti što održivijim. A ako ste i dalje skeptični oko TikTok društvene mreže, Klara je tu da vas razuvjeri i inspirira svojim kreativnim sadržajem!
Studirala si povijest umjetnosti i vrlo se rano primila „posla“. Koji su ti projekti bili najdraži?
– Prvi umjetnički festival koji sam imala priliku kurirati i organizirati uz Luju Šimunović i Stahla Stenslieja (NO), bio je Festival Ekstravagantna tijela: Ekstravagantna ljubav. Taj će festival uvijek imati posebno mjesto u mom srcu jer sam kroz njega naučila puno lekcija o organizaciji velikih manifestacija. Gledajući unazad, čini mi se da je najvažnije bilo očuvati dobrobit i živce svih članova organizacije, jasna i iskrena komunikacija te preuzimanje odgovornosti za svoje, a ponekad i tuđe greške. Tad nismo uspjeli sve to postići, ali mi je drago da sam danas spremnija za takve izazove.
Jedan od najdražih projekata mi je sigurno Kratki spoj koji sam uz Luju Šimunović osmislila i pokrenula unutar udruge Kontejner, a koji je doživio nekoliko uspješnih ciklusa. Kratki spoj zamišljen je kao mjesto susreta studenata različitih disciplina s ciljem promicanja interdisciplinarnosti u umjetničkoj praksi. Uspjele smo okupiti mlade mentore s četiri različita fakulteta (Odsjek za povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu, Biološki odsjek na PMF-u, FER i Akademija likovnih umjetnosti), kao i studente zainteresirane za praktičan rad.
Iz tog su projekta nastala i dva umjetnička rada?
– Tako je. Nastali su umjetnički radovi MI Stroj i Error 404. Osim toga, studenti koji su se upoznali u prvom ciklusu, odlučili su zajedno pokrenuti vlastite umjetničke projekte. U projektu je sudjelovao i Jurica Mlinarec, s kojim smo Luja i ja danas najbolji prijatelji te smo zajedno osnovali kolektiv KUĆĆA, a prvi zajednički projekt nam je kuriranje 36. Salona mladih pod temom Paraziti, u organizaciji HDLU-a!
Jedan od tvojih uspješnih projekata je Kulturflux. Možeš li nam objasniti o čemu se radi?
– Kulturflux je web portal koji smo osmislile i pokrenule Luja Šimunović i ja za vrijeme studija. Htjele smo stvoriti platformu za studente povijesti umjetnosti na koju će već za vrijeme studija moći objavljivati svoje osvrte i eseje, ali i upoznati kulturno-umjetničku scenu kroz intervjue s umjetnicima, profesorima, kustosima i ostalim kulturnim radnicima te steći naviku posjećivanja izložbi. Drago nam je da portal i dalje živi te da je uistinu omogućio studentima mlađih generacija da pokrenu vlastite projekte i umreže se s raznim međunarodnim studentskim organizacijama.
Sudjeluješ i u radu mnogih umjetničkih udruga s kojima organiziraš razne festivale. O kakvim je sve događanjima riječ?
– Radila sam na nekoliko velikih umjetničkih festivala u različitim ulogama. To su bili festivali Organ Vida te tri festivala udruge Kontejner. Umjetnički festival ogroman je posao koji podrazumijeva nekoliko međunarodnih izložbi i bogat popratni program, a mislim da je kao forma popularan u Zagrebu primarno zbog nedostatka prostora, ali i zbog loše financijske situacije u kulturi, a ti faktori ne dopuštaju kontinuirano bavljenje kustoskom praksom i istraživanjem te pretvaraju kustose i kulturne radnike u producente i administratore.
Festivali su način da se posvetimo onome što želimo raditi, ali s obzirom na veličinu programa, to često završi s potpunim mentalnim i fizičkim sagorijevanjem, donosi puno stresa i negativnih emocija, a s obzirom na to da se događaju jednom godišnje, publika nema priliku stvoriti snažnu povezanost s programima.
S godinama sam shvatila da ne želim raditi po tom cikličnom principu te sam s prijateljima Lujom Šimunović i Juricom Mlinarecom, osnovala Kolektiv KUĆĆA kako bismo otkrili nove formate koji su manji, ali korisniji u dugoročnom razvitku kako kulturno-umjetničke scene, tako i vlastitih kustoskih afiniteta i vještina.
No osim ljubavi prema umjetnosti i poslu freelance kustosice, razvila si i ljubav prema kuhanju. Kada se ona rodila?
– Uvijek sam voljela kuhati jer me zabavlja spojiti nekoliko namirnica i od toga napraviti nešto jestivo. Kroz tinejdžerske sam godine bila opsjednuta Japanom – nažalost, više kao konceptom koji nam je površno prezentiran kroz njihovu pop kulturu kroz medije nego išta drugo, ali ono što je ta ljubav donijela je i interes za japansku kuhinju i sastojke. Tad sam počela istraživati na koji bih način mogla rekreirati neka jela za koja je tad bilo prilično teško nabaviti namirnice. S vremenom sam proširila interes na kuhanje općenito i otkrila da obožavam kvasac i tijesto!
Kakva jela najviše voliš kuhati? Imaš li najdraži recept?
– Obožavam raditi kruh. Radim ga sa svojim kvascem koji je trenutno živ već dvije godine! To je za mene veliki uspjeh jer sam sve dosad ubila nemarom (smijeh).
Osim toga, uvijek imam punu špajzu svačega i iracionalan strah od propadanja hrane, pa mi je najdraži hobi zadati samoj sebi zadatak iskorištavanja što više namirnica koje već imam doma kako bih stvorila neko super jelo. Volim isprobavati nove začine jer se osjećam kao neka srednjovjekovna vještica, a to je neki stil života koji romantiziram.
Imaš li go-to jelo koje pripremaš kada nemaš inspiracije za kuhanjem?
– Najmanje inspiracije imam kad mi je pun frižider! Volim se praviti da sam na nekom kulinarskom natjecanju na kojem od tri preostale namirnice moram napraviti jelo. To mi je najzabavnije i najviše opuštajuće. Imam neki problem s previše izbora pa uvijek koristim one sastojke koji su najbliže svom roku trajanja ili ih već imam doma toliko dugo da se počnem osjećati krivo, ako ih ne koristim. Kao da sam ih izdala (smijeh)!
Na primjer, dvije vrećice rižinog brašna koje mi stoje na polici i gledaju me s prijezirom svaki put kad uđem u špajzu. Ili, na primjer, umaci kao što je liquid smoke koji sam kupila jednom za jedan recept i iskoristila pola žlice pa više nisam znala što bih s njim. Volim kad se to dogodi jer me natjera da istražim taj sastojak i saznam što sve s njim mogu – obožavam internet! Sve znanje svijeta nam je nadohvat ruke.
Koju namirnicu uvijek imaš u frižideru?
– Jaja i putar. Putra čak imam i smrznutog da se ne bi slučajno dogodilo da ga potrošim!
Na Instagramu brojiš više od 4 tisuća, a na TikToku impresivnih 100 tisuća pratitelja. Kada si krenula snimati sadržaj za društvene mreže? Što prikazuješ u svojim videima?
– Ja se nisam “ištekala” s interneta od osnovne škole. Tad smo svi imali blogove, pa LiveJournal, a kasnije MySpace, Tumblr, pa Facebook i tako dalje. Odrasla sam na tim virtualnim mjestima pa mi je dijeljenje sadržaja ondje vrlo prirodno. Instagram uglavnom koristim za pronalaženje umjetnika, galerija, kustosa, ali i memeova koji su inherentni dio internetske kulture.
TikTok je u Hrvatskoj još uvijek nepoznanica i ljudi ga odbijaju instalirati jer misle da je samo za djecu. Počela sam ondje stavljati recepte krajem 2020. godine i nakon prvog videa sam odmah dobila hrpu dopamina jer je video u kratkom roku prešao desetke tisuća pregleda. To mi je bio dovoljan razlog da nastavim dijeliti, ne znajući da će me kroz godinu dana gledati nekoliko punih stadiona ljudi!
Koliko ti treba da snimiš jedan video? Brineš li da je sve na svom mjestu ili se prepuštaš spontanosti?
– Ovisi o vrsti videa – ako se radi o plaćenom sadržaju, shvaćam to vrlo ozbiljno i ponekad sam nedostupna nekoliko dana jer često moram razviti neki recept koji je pristupačan svim uzrastima, zanimljiv i dobrog okusa. Snimanje mi uglavnom oduzme 5-6 sati, a montiranje često i više od 5 sati. Rijetko planiram video jer je hrana nepredvidljiva, pa se najbolji snimci dogode spontano!
Uživam svaki dan nešto snimiti i podijeliti pa ne brojim baš sate i minute, ali mislim da mi je jedan video dnevno definitivno maksimum s obzirom na ostale obaveze.
Koji ti je prvi video postao viralan? Kad si shvatila da se možeš nazvati TikTok influencericom?
– Iskreno, uvijek ću se nazivati nezavisnom kustosicom jer je to ono čime mi je dan ispunjen, a ne vidi se na videima. Nekako sam zahvalna na TikToku jer mi je dao nešto za raditi u trenutku kad sam izgubila posao u koji sam uložila skoro pet godina života i s kojim sam se poistovjećivala. Prirodno je osjećati se izgubljenim u takvoj situaciji, pa mi je rast pratitelja i pozitivnih komentara pokazao da ipak imam neku vještinu koja se razvijala nekako potiho, dok sam svjesno bila okupirana drugim stvarima, a koja je vrijedna osvješćivanja.
Koje su, po tebi, pozitivne, a koje negativne strane TikTok platforme? Umaraju li te katkad društvene mreže?
– Ne bih rekla da me umaraju jer nemam previše osoban odnos s njima pa isto tako mislim da mi je teško odrediti pozitivne i negativne strane jer mislim da su za svaku osobu drukčije, a ne bih se voljela staviti u poziciju dežurnog moralizatora. Meni su osobe koje dijele svoje uratke na TikToku pokazale vrlo vrijedne informacije, tutorijale, raznježile me i nasmijale.
Algoritam te stavlja u jedan mjehurić u kojem ti se čini da si okružen istomišljenicima pa je prelazak na “drugu stranu” još strašniji nego što bi inače bio, a taj prijelaz se, za mene, najčešće dogodi u komentarima. Ljudi se podemone kad znaju da neće biti odgovorni za svoje riječi pa im komentiranje pruža neko olakšanje od frustracija svakodnevnog života na račun nekoga tko se ohrabrio staviti video sebe online. Ne podržavam to, ali mislim da je inherentni dio društvenih mreža i da je takve komentare najbolje ignorirati, izbrisati ili blokirati!
S druge strane, online živimo u nekom svijetu reklama, a i sama sam u zadnje vrijeme postala jednom. Još uvijek procesuiram tu čudnovatu promjenu online identiteta jer sam primijetila da mi se dogodila neka disocijacija od mene koja se nalazi u videima i mene u fizičkom obliku.
Kako biraš koje ćeš recepte snimiti svojim pratiteljima? Voliš li više improvizirati ili slijediti recepte?
– Najviše volim improvizirati jer je to ono što radim svakodnevno! Mislim da je to i najzanimljivije jer sam i sama uvijek bila inspirirana ljudima koji objavljuju svoje spontane recepte. No kako bi došlo do improvizacije morala sam isprobati velik broj recepata kako bih stekla sigurnost za eksperimentiranje.
Kao što sam spomenula, volim si zadavati zadatke, posebno ako u frižideru imam namirnicu koja ima vrlo jasan rok trajanja. Zanimljivo mi je isprobati u kojem receptu je mogu iskoristiti kako bi dobila neki novi život.
Iz tvojih videa znamo da imaš i mali vrt u kojem uzgajaš hranu, kao i da s puno pažnje pristupaš pohrani voća i povrća da dulje traju. Kako si počela uzgajati hranu u vrtu?
– Imam sreće što živim u stanu koji ima veliko dvorište s vrtom. Vrt je nekad uzgajala jedna baka koja živi iznad nas, ali joj je postalo fizički naporno i prepustila je brigu nama. Sad samo uživa gledajući nas kako sadimo i daje nam puno savjeta oko sadnje i brige za biljke. Već dugo volim biljke kojima sam punila svoje životne prostore, ali kad sam shvatila koliko je zabavno uzgojiti neki plod od sjemena, cijele godine razmišljam o tome kako imati što više raznolikih vrsta biljaka u vrtu. Sjemenke posadim u tegle, odgojim ih do stadija sadnica i onda ih, kad vani zatopli, prebacujemo u vrt i gledamo kako rastu u veliku džunglu povrća!
Prije sam živjela pored placa na Kvaternikovom trgu pa sam se mogla svaki dan spustiti i kupiti što god trebam. Otkad sam se preselila, ne mogu tako često samo skoknuti do placa pa mi je važno da povrće i voće koje kupim traje dulje od par dana. Načini spremanja povrća su jako važni kako bismo što manje bacali hranu i zbog toga uvijek dijelim takve savjete na profilu.
Ekologija i održivost su ti vrlo važni. Imaš li koji održivi trik za naše čitatelje ili savjet kako da i sami krenu više pažnje posvećivati našoj planeti?
– Koliko god su mi važni, ne mogu pobjeći od činjenice da sam odrasla i živim u sustavu koji podržava bacanje i čestu kupovinu. Šoping nam je postao hobi i osjećamo neku prazninu kad nekoliko dana ne kupimo ništa. Jedini trik koji me održava mentalno stabilnom je da se ne krivim za stanje svijeta i pokušavam živjeti onoliko održivo koliko mi uvjeti dopuštaju.
Volim kupovati second hand odjeću i stvari, trudim se brinuti za ono što posjedujem kako bi što dulje trajalo i volim koristiti svaki jestivi komad hrane koji u tom trenutku imam.
Osim ljubavi prema hrani, primjetan je i tvoj zanimljiv modni stil. Vrlo je jednostavan, ali i elegantan. Kako bi ga ti opisala? Otkuda crpiš inspiraciju za outfite? Gdje najviše voliš kupovati odjeću?
– Iskreno, ni sama zapravo ne znam kako graditi neki stil. Kupujem ono što mi se sviđa i nadam se najboljem (smijeh)! Volim odjeću koja je udobna, koja ima zanimljive teksture, printeve i koja će trajati. Još od srednje škole čistim ormar u stilu Kondo metode. Tad sam prodavala višak na buvljacima, a kasnije donirala sve dok mi pandemija to više nije dopuštala.
Došlo je s vremenom do toga da sam postala stravično izbirljiva pa od isprobanih 100 komada odjeće kupim jedan ili dva. Najdraže mi je otići u second hand i pronaći neki nevjerojatan komad odjeće za malo novaca! Kupila sam nedavno i šivaću mašinu da je prestanem krasti mami pa bih se voljela vratiti tom hobiju.
Što radiš kad ne radiš, kuhaš, snimaš…? Koji ti hobiji „pune dušu“?
– Možda jedan hobi koji ne spominjem često, a radim ga svakodnevno je joga. Nisam nikad išla u neki studio već sam sve učila sama kroz YouTube pa ne bih rekla da sam neki znalac, ali uživam u tome i trudim se uklopiti barem pola sata u svoju svakodnevnu rutinu.
Sve što radim, radim jer me veseli i želim to raditi, pa ne diferenciram puno između slobodnog i ne-slobodnog vremena, ali uglavnom kad padne mrak isključim mozak i prištekam se na neku igricu pa nekoliko sati uživam u tom svijetu.
I za kraj, imaš li neke zanimljive projekte/planove u najavi u skorijoj budućnosti?
– Naravno! KUĆĆA kolektiv kurira ovogodišnji 36. Salon mladih koji se otvara u travnju u Meštrovićevom paviljonu, a tema je “Paraziti”. Na izložbi će izlagati više od 30 mladih hrvatskih i međunarodnih umjetnika s čijim će se radom publika moći bolje upoznati i kroz niz popratnih programa koje pripremamo.
Osim toga, veselimo se urediti naš prostor na Trešnjevci, gdje ćemo održati svoj prvi rezidencijalni program Radna soba, za koji otvoren poziv za umjetnike izlazi 31. siječnja. Umjetničko istraživanje koje nastane na rezidenciji bit će predstavljeno u Zagrebu i Vodnjanu (Galerija Apoteka).
Pročitaj i ovo:
- Ivana Granić Vican: “Unikatan nakit ‘Soul of Nature’ i svijeće ‘Svicha’ plod su ljubavi, vremena i truda”
- Ivana Pavić: “Kada nešto iskreno želiš i uložiš sav svoj trud, nema mjesta za neuspjeh“
- Rene Krasnić Velicki: “Zlatarnice Karat ne nude samo proizvode nego i putovanje kroz svijet nakita”
Naturala Life br. 14
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life ili ga kupi na odabranim prodajnim mjestima i uživaj u sadržajima koji inspiriraju i mijenjaju perspektivu. Online izdanje čitaj besplatno na servisu Issuu.
Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life i Naturala Health? Pročitaj ih online!
