Komunikacija je ponekad nasilna. Možda te netko ne udari šakom, ali osjećaš se udareno. Kada je netko dobar prema nama to nas toliko iznenadi da se pitamo što nije u redu. Naučeni smo na verbalne “šamare”, nerazumijevanje jer to je nekome najbrži i najlakši put.
Razumijevanje ipak zahtijeva viši nivo na kojem mnogi nisu i to ne zbog manjka inteligencije nego zbog lijenosti i potrebe da svoje komplekse liječe jedući ljude, histerizirajući, prozivajući bez razloga i ne pokušavajući razumjeti. Ne znaju da verbalnim ispadima koji nisu argumentirani štete i sebi. Nasilje je uvijek greška i nikad ne može biti konstruktivno niti korisno.
Ljudi su postali prenervozni. Stvari se odrađuju i nema proaktivnosti i želje za interakcijom, bitno je da se stvar odradi. Tako je i s komunikacijom – samo da se odradi, iskomunicira, “izbifla” što se mora i da letimo dalje bez razumijevanja. Pritisak, stres i panika danas su nezaobilazan životni dodatak.
Sve to uvelike djeluje na komunikaciju koja vrlo često postane nasilna. Uglavnom se govori uvijek o fizičkom nasilju ali ono verbalno nasilje manje netko spominje premda štetno djeluje na ljude koji su mu izloženi.
A zapravo – kome je stalo do toga kako njihova komunikacija djeluje na ljude bilo da je riječ o prijateljstvu, ljubavi ili poslu? Ponekad se pitam jesu li ljudi svjesni KAKO komuniciraju? A ponekad jednostavno šutim i na taj način komuniciram.
Pod izgovorom nedostatka vremena, recesije, stresa i sličnih otegotnih okolnosti, na veliku žalost zaboravili smo komunicirati a na još veću žalost nismo zaboravili urlikati.
Prijateljstvo
Mnoga prijateljstva postoje ali bez dubinske komunikacijske veze. Neka prijateljstva su jednostavno stvorena da budu površna, platonska i bez grebanja ispod površine. Aispod površine često je najzanimljivije. Da ljudi više komuniciraju kvalitetno, upoznali bi toliko zanimljivosti u osobama koje smatraju prijateljima. Ako dopustimo da životni“kuršlus” pojede vrijeme za prijatelje što smo onda? Onda smo ubojice prijateljstva. Ponekad smo svi manje ili više takvi. Pa me jedna prijateljica Pjegica podsjeti na to… Prijatelji su bogatstvo i za njih vrijeme treba stvarati. Kvalitetnu komunikaciju ne može ni udaljenost od Zagreba do Filipina uništiti premda mi nedostaje moja prijateljica koja je daleko…
Posao
U poslu vrlo često dolazi do poremećaja (gruba, ali prikladna riječ) u komunikaciji. Što zbog preopterećenosti poslom, viška obaveza a manjka vremena koje je u recesiji još izraženije, ljudi ne ulažu u komunikacijske odnose. Stvari, zadaci se rješavaju po inerciji jer moraju biti obavljeni. Da bi radnik bio zadovoljan nužna je komunikacija posvećena upravo njemu, ne generička nego personalizirana, individualna. Ulaganjem u komunikaciju s radnikom povećava se i njegova posvećenost poslu i ostvarenju zacrtanih ciljeva. Zadovoljan radnik je dodatna vrijednost za tvrtku. Nezadovoljan radnik košta tvrku najviše.
Premda je komunikacija most kojim se gradi odnos dvije strane radnik-poslodavac, naivno pitam – ima li interesa za to u današnje vrijeme? Emotivna inteligencija umjesto da bude prednost, danas je mana jer za to i za ulaganje u ODNOS nema vremena. Bez obzira postoji li interes ili ne, nepokolebljivog sam mišljenja da je kvalitetna komunikacija prema kupcima, korisnicima, poslovnim partnerima ali i radnicima put do uspješnog poslovnog rezultata.
Ljubav
Ljubav treba zraka, prostora i vremena a komunikacija je opet i ovdje ključna. Komuniciramo riječima, tijelima. U samom početku toliko toga krene po zlu jer ljudi nekomuniciraju otvoreno bojeći se reakcije druge poznate ili polupoznate strane. Kako vrijeme prolazi, komunikacija se nadograđuje na te početne temelje za koje je bitno da su iskreni. Često se odnosi zahlade jer ljudi zaborave komunicirati. Zar je to toliko teško? Otvoriš usta, otvoriš srce i to je sve. Tako bi trebalo biti, na početku, u sredini i na kraju, u dobru i zlu, trajalo to mjesec, godinu ili vječnost – komunikacija nas zbližava a šutnja i neartikuliranje želja, snova, potreba ali i problema (često najbitnije) nas razdvaja.
A ljepše od zahlađenja je svakako zagrijavanje pogotovo u hladnom svijetu poput ovog punog loših vijesti. Možda nas ljubav spasi – ipak sam ja Pozitivka i vjerujem u to pa dijelim s vama tu pozitivnu misao i nadu.
Zašto je komunikacija početak i kraj?
Komunikacija je predmet mog privatnog interesa i promišljanja što dijelim s vama na blogu, a također je predmet mog profesionalnog zanimanja. Komunikacija je ključ odnosa, ključ veze bilo da je riječ o obiteljskoj, prijateljskoj,poslovnoj ili ljubavnoj domeni. Nedostatak tog “ljepila” odnosa uzrokuje problem, a da bi se problem riješio mora postojati volja s obje strane. Začuđujuće je zapravo koliko malo volje je potrebno a upravo to malo toliko nedostaje.
Loša komunikacija nagriza odnose i stvara spiralu negativnih utjecaja za sve u blizini i na kraju za društvo u cjelini. Unatoč tome što sve to znamo i što je sve to potpuno jasno, ne komuniciramo dobro, negdje nastane šum u komunikaciji i sve to zna eskalirati.
Koji su razlozi?
Jesmo li jednostavno sebični i lijeni komunicirati kvalitetno?
Ili je manjak vremena pojeo normalnu komunikaciju i međuljudske odnose?
Ili je manjak samo izgovor da ne uložimo trud?
Ili sve navedeno.
Rješenje, kao i uvijek, je vrlo jednostavno, za dobar i kvalitetan odnos nepohodno nam ipak treba: K-O-M-U-N-I-K-A-C-I-J-A – normalna, otvorena i nenasilna.
Je li to previše za očekivati u današnjem ludom svijetu?
Napisala:Dijana Karabašić
