Gotovo sve promjene koje treningom nastojimo izazvati u tijelu nastaju kao posljedica zahtjeva koje stavljamo pred njegova tri energetska sustava. Tijelo je savršeni stroj i za optimalan ga rezultat treba razumjeti na biokemijskom koliko i na fizičkom nivou. Procesi u tijelu su nedjeljivi i čine zatvoreni krug.
Aerobni i dva anaerobna sustava koja pokreću te procese rade kao trostruki motor, uvijek su aktivni i njihovo se djelovanje isprepleće na niz složenih načina. I gledanje televizije aerobna je aktivnost, tijelo stvara i odstranjuje mliječnu kiselinu i kada ne treniramo. Ipak, za planirano gubljenje potkožnog masnog tkiva fizička je aktivnost izuzetno važna.
Jedno od raširenih uvjerenja jest da je sam trening izdržljivosti (endurance) dovoljan za smanjenje potkožnog masnog tkiva. No to je samo djelomično točno. Tajna uspješnog smanjenja potkožnog masnog tkiva je u odabiru adekvatne aktivnosti i izazivanja svih energetskih sustava.
Računica za sagorijevanje potkožnog masnog tkiva vrlo je jednostavna: unos kilokalorija mora biti manji od energetske potrošnje tijela, a samo sagorijevanje ovisi o adekvatnoj opskrbi tijela kisikom. Tijelo se opskrbljuje energijom iz ugljikohidrata, masti i proteina. Temeljno gorivo tijela su visokoenergetske molekule adenozin-trifosfata (ATP). Uloga aerobnog i dva anaerobna sustava je da u nizu kemijskih procesa koji započinju glikolizom, kidanjem molekula glukoze uz prisustvo kisika (aerobni) ili bez kisika (anaerobni), proizvedu potrebne količine ATP-a.
Aerobno znači uz prisutnost kisika. Anaerobno znači bez prisutnosti kisika. Kad se govori o tjelesnoj aktivnosti (vježbanju), ti se pojmovi odnose na to koji od triju glavnih energetskih procesa – trenutačna energija, kratkotrajna ili dugotrajna energija – služi kao glavni izvor energije pri određenoj aktivnosti.
Sustav trenutačne energije ne koristi se kisikom za razgradnju adenozin-trifosfata (ATP-a) ili nadomještanje ATP-a pomoću kreatin-fosfata (KF), tako da je on anaeroban. Sustav dugotrajne energije koristi se kisikom za kemijske procese kojima proizvodi ATP tako da je on aeroban. Sustav kratkotrajne energije može iskorištavati glikogen uz prisutnost kisika ili bez njega. Ako se koristi kisikom, sporiji je i aeroban.
Tijekom većine aktivnosti naše tijelo kombinira upotrebu tih triju energetskih sustava, ovisno o intenzitetu i trajanju aktivnosti. Primjerice, nogometaš se može oslanjati na svoj aerobni sustav za vrijeme trčanja, ali se prebacuje na sustav trenutačne energije za brze eksplozivne pokrete, ili na sustav kratkotrajne energije za intenzivno jednominutno trčanje. Prilikom nekih aktivnosti jedan od triju sustava prevladava. Trčanje na druge pruge je aerobna aktivnost te je stoga sustav dugotrajne energije dominantan – osim kod završnog sprinta – dok se pri igranju golfa energija za zamah dobiva iz anaerobnog sustava trenutačne energije.
Aerobne aktivnosti jesu aktivnosti u ravnoteži, što znači da udišete onoliko kisika koliko vam treba za proizvodnju ATP-a. Ako intenzitet aktivnosti poraste iznad te razine, dolazi do prebacivanja na anaerobni sustav, i brzo se pojavljuje umor. Ljudi koji imaju dobro razvijen kardiovaskularni i dišni sustav, kao trkači na duge pruge ili skijaši, mogu dugo zadržati visoki intenzitet aktivnosti zbog povećane sposobnosti iskorištavanja kisika, stoga kažemo da imaju veliki aerobni kapacitet.