Temeljna razlika između sociopata i narcisa je bitna, ali može biti iznenađujuće irelevantna u stvarnom svijetu: tamo gdje je sociopat lišen i savjesti i empatije, narcisu nedostaje samo „empatije“. Drugim riječima, sociopat ne može osjećati povezanost s drugima niti izravno percipirati tuđe emocije, dok narcisoidne osobe ne mogu percipirati tuđe osjećaje, ali na svoj način mogu stvoriti međuljudske odnose. Budući da imaju sposobnost vezivanja, narcisi doživljavaju emociju savjesti, ali ju obično ponište ignoriranjem tuđih osjećaja i potreba.
Kako znati je li riječ o sociopatiji ili narcisoidnom poremećaju?
Ledena hladnoća sociopatije velikim dijelom proizlazi iz urođenih nedostataka sposobnosti mozga da obrađuje emocije koje dolaze iz međuljudskih odnosa. Smatra se da nedostatak empatije u narcizmu proizlazi ponajprije iz manjka emocionalne povezanosti između malog djeteta i njegova primarnog skrbnika, koji također može biti nasilan i/ili narcisoidan. U tom je slučaju normalan razvoj područja mozga koji je uključen u razvoj empatije i suosjećanja poremećen disfunkcionalnim skrbnikom i njegovom nemogućnošću normalnog reagiranja na djetetove emocije.
U realnom životu, za razliku od kliničke, glavna uočljiva razlika između narcizma i sociopatije je razlika između ‘topline’, odnosno ‘hladnoće’, ponašanja. Drugim riječima, sociopat iskorištava druge ponašajući se hladno, proračunato, bez ikakvih emocija, ali i šarmantno. Narcisi, s druge strane, također iskorištavaju ljude, ali pomoću emocionalnog načina ponašanja koji proizlazi iz uvjerenja u njihovu superiornost i želju za neograničenim uspjehom, moći, sjajem, ljepotom, savršenim partnerom…
I sa sociopatima i s narcisoidnim osobama na početku veze obično postoji faza medenog mjeseca u kojoj se mogu činiti ‘predobrima da bi bili istiniti’. Veza sa sociopatom obično završava otkrivanjem nekog čina prevare koji je prevelik da bi se mogao zanemariti ili reinterpretirati. U tom trenutku, žrtva može pogledati sociopatu u oči i odjednom shvatiti koliko mu je pogled ‘grabežljiv’ ili ‘zastrašujuć’ i kako su mu oči odjednom postale oči neznanca.
Odnos s narcisom može biti još teži; žrtva može nastaviti, ponekad i godinama ili desetljećima, pokušati razgovarati s narcisom o njegovom narcisoidnom ponašanju, vikati i plakati, objašnjavati kako to što radi nije u redu. Na kraju, žrtva obično gubi poštovanje prema narcisu i počne ga doživljavati kao smiješnog, slabog i djetinjastog.
Primjer iz ‘stvarnog svijeta’
U međuljudskim situacijama, sociopatu bi bilo teže razlikovati od narcisa i normalne osobe, jer izgleda da i ‘normalna’ osoba i sociopat suosjećajno reagiraju na nevolje člana obitelji ili prijatelja. Drugim riječima, u mnogim situacijama u kojima bi narcis bio nezainteresiran, neodgovoran i čak iznerviran, sociopat će biti angažiran, često i šarmantan, što ga čini težim za razotkrivanje.
Zamislite ljubavni par kako za vrijeme zime hoda strmom i zaleđenom ulicom. On je promatra kako bi se uvjerio da se ne posklizne, a pritom i sam padne i slomi ruku. Suze mu počinju teći niz obraze te ju zamoli da ga odvede u bolnicu. Ona je narcisa i ruka joj nije slomljena, pa u svom kozmosu ne osjeća bol – samo iznerviranost. „To mi zapravo ne izgleda tako loše. Ustani i nastavi dalje, za koji trenutak će ti biti bolje“, odgovori. Tek nakon 10-minuta rasprave konačno zove taksi i vodi ga u hitnu, cijelo vrijeme prigovarajući kako je to potpuno nepotrebno.
Sada zamislite drugi par u sličnoj zamrznutoj ulici. Ovoga puta ona padne, slomi ruku i traži svog partnera da ju odvede u bolnici. No, on je, osim narcisa i sociopat i kaže: „O, moj Bože, jadno moje! Brzo te moramo odvesti na hitnu!“ Glumeći suosjećanje, odmah poziva taksi i nježno joj pomaže da uđe u njega. Kada stignu u bolnicu, pomaže joj da se prijavi i ostaje uz nju dok ne bude pozvana na pregled. Liječnik joj daje tabletu protiv bolova i malo namjesti ruku te se ona počinje osjećati malo bolje. Vraća se u čekaonicu, ali njega više nema. Uspijeva se vratiti kući i ne vidi ga četiri dana. Kada se napokon pojavi, pun je isprika i brige. Kaže da je, dok je bio u čekaonici, dobio poziv od sestre, koja je bila jako bolesna. Požurio je kod nje da joj pomogne i bio toliko uznemiren da ju je zaboravio nazvati.
U stvari, on je četiri dana proveo s drugom ženom, onom koja nije bila onesposobljena slomljenom rukom. Pomislio je kako je ta druga osoba bolja prilika za njega, i na novčanom i na emocionalnom planu, ali je brzo shvatio da nije, te se vratio ozlijeđenoj partnerici. Razlika je, opet, u ‘toplini’ ponašanja. Ova razlika – rudimentarna sposobnost povezivanja i ljubavi, nasuprot hladnom odsustvu – je razlog zašto se sociopatima teško može pomoći, a narcisima uglavnom može.
Sociopat će otići na terapiju samo ako mu je sudski naređeno ili iz nekog drugog motivirajućeg razloga – onog, koji, naravno, nema nikakve veze s potragom za psihološkom pomoći – i pobjeći što je prije moguće. Narcisi se, nasuprot tome, ponekad dobrovoljno podvrgavaju terapiji na kojoj i ostaju neko vrijeme – jer osjećaju stvarnu bol, obično zbog njima neobjašnjivog gubitka voljene osobe ili odnosa.
Pročitaj i ovo:
- 10 sigurnih znakova po kojima ćete prepoznati narcisa
- Daniella Kordić: Od narcisoidnih osoba možemo se zaštititi vlastitim osvješćivanjem
- Koji je ključ za uspostavljanje zdravih granica s roditeljima?
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life i uživaj u inspirativnim tekstovima koji mijenjaju perspektivu. Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life? Pročitaj ih online!
