Moderan način života nas je doveo do poraznih statistika o pretilosti s kojom se suočava sve više mladih osoba. Sjedenje pred kompjutorom i TV-om s nezdravim grickalicama zamjenjuje boravak u prirodi, a problemi se s generacijama samo gomilaju. To vrlo dobro zna mr.sc. Iva Brozičević Dragičević, klinička i sportska psihologinja koja smatra da je edukacija najvažniji dio procesa prema zdravijem življenju. Upravo je zbog toga pokrenula Healthy Living by IBD, specijalizirane programe s ciljem pokretanja zdravog životnog stila kod svih dobnih skupina, među kojima je i Junior kamp za mršavljenje u Termama Selce.
Ponukana statistikama o pretilosti djece u Hrvatskoj i u svijetu, Iva je osmislila program u kojem sudjeluju djeca, ali i njihovi roditelji, koji su ključan dio procesa. U razgovoru nam je otkrila kako se uopće pronašla u svijetu mršavljenja, ali i što trebamo poduzeti kako bismo poboljšali kvalitetu života i maknuli se s vrha poražavajućih statistika.
Za početak, možete li nam reći nešto više o tome kako se (i zašto) jedna klinička psihologinja našla u svijetu mršavljenja i zdravoga života?
– Nakon studija i magisterija u Americi, odlučila sam vratiti u Selce jer su moji roditelji već nekoliko godina vodili svoju privatnu polikliniku za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju te su među prvim pacijentima bili nogometaši. Cijeli svoj životni vijek sam se bavila sportom te sam i kao studentica imala afiniteta prema sportu i zdravom načinu života, a za vrijeme studija radila sa sportašima te bila izabrana kao dio tima volontera Američkog Olimpijskog tima na ljetnoj Olimpijadi u Atlanti 1996. godine, što me je i uvelo u svijet sportske psihologije.
Međutim, moja majka prim. Vlasta Brozičević je na početku privatne prakse intenzivno radila na programu mršavljenja koji je bio sastavni dio fizikalne terapije. Ali kako su rezultati bili izvrsni počeli su ga koristiti i razni drugi klijenti i klijentice. S obzirom na to da je psihološka podrška iznimno bitna, obje smo prepoznale moj potencijal struke psihologije te sam nastavila dalje unaprjeđivati programe mršavljenja i zdravog stila života.
Naš um kontrolira sve sfere naših života, pa tako i ovaj. Kako ste ga vi ukomponirali u vaše programe mršavljenja?
– Da, kako u sportu tako i u svakodnevnom životu, naši stavovi i razmišljanja oblikuju način na koji vidimo svijet, a naš um isto tako igra ključnu ulogu i u održavanju tjelesne težine. Zdravi stil života je odraz mentalnog obrasca koji definira sva druga ponašanja, pa i potrebu za prekomjernom količinom hrane.
Razumijevanje i kontrola misli, emocija i ponašanja koja u konačnici dovode do zdravstvenih poteškoća i povećane tjelesne težine dio su mog poziva kao kliničke i sportske psihologije, a pomoći pojedincima da formiraju nove zdrave životne navike moja je misija. Eto, ja sam spojila struku s novim programom mršavljenja i zdravog načina života koji se pokazuju danas u vrhu potreba kako odraslih, tako i djece i mladih.
Već je odavno zazvonio crveni alarm kada je riječ o pretilosti i prekomjernoj težini, pogotovo kod mladih. Gdje se Hrvatska trenutno nalazi, kada je o ovoj temi riječ, u europskim, ali i u svjetskim razmjerima? Koliko mi je poznato, Hrvatska je svake godine pri vrhu ljestvice ‘najdebljih nacija’ Europe…
– U pravu ste. Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je pretilost pandemijom 21. stoljeća, a pretilost u djece je značajan uzrok preko 25 drugih dijagnoza, ali i smrtnosti. Ako je dijete u dobi do 9 godina pretilo, sigurno će postati pretila odrasla osoba. Nažalost, u Republici Hrvatskoj svako treće dijete je pretilo i prognoze nisu dobre. Ovaj podatak smješta nas u sam vrh zemalja iz europske regije Svjetske zdravstvene organizacije, Hrvatska je visoko među prvih 5 zemalja po pretilosti.
Prekomjerna tjelesna masa i debljina češće su jedino kod djece iz Španjolske, Grčke, Italije i Malte. U dječaka su prekomjerna tjelesna masa i debljina učestalije nego u djevojčica i tu se radi o jednakoj pojavi kao i kod odraslih, gdje su prekomjerna tjelesna masa i debljina također učestalije u muškaraca nego u žena.
S jedne strane svjedočimo pravoj poplavi zdravih i ekoloških proizvoda na policama trgovina, a s druge strane imamo velik problem s pretilošću stanovništva. No, ono što još više čudi – Hrvatska spada u Mediteranske zemlje, a prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji – Mediteranska prehrana je najzdravija prehrana. Gdje je zapelo?
– Nema čarobnog štapića, kako to rado ponavljam. Puno elemenata je bitno kako bi se osoba pravilno hranila i time sprječavala dobivanje na tjelesnoj težini. Jedan od ključnih faktora je educiranost roditelja o pripremi zdravih obroka za svoje dijete, a i za ostale ukućane. Pravilan odabir i kombinacija namirnica su vrlo važni za zdravlje svih nas. Trgovine su pune raznih ponuda i mame na konzumaciju i onih namirnica koje mogu naštetiti zdravlju.
Međutim, dozvoljeni su mali „izleti“ i s takvim namirnicama, ako se svjesno nakon toga pridržavamo zdravih navika. Neće nastati velika niti trajna šteta. Mnogi trgovci su ujedno i svjesni problema pretilosti i nezdravih navika i vidimo sve više na policama mnoge proizvode koji spadaju u zdrave i korisne za zdravlje.
Možemo li to sve sami ili bismo se ipak trebali obratiti stručnjacima? Koliko su oni važni u cijelom tom procesu?
– Bitno je savjetovati se sa stručnjacima nutricionistima jer je svaka osoba drugačija i ima drugačije potrebe, a isto tako može imati i razne alergije pa čak i na onu „zdravu“ namirnicu. Zato, ako želimo kreirati svoj individualizirani stil zdravog života treba potražiti pomoć stručnjaka, jer samo tada će rezultati biti zadovoljavajući.
Naravno, mediteranska prehrana je jedna od najzdravijih jer se sačinjava od konzumacije ribe, povrća, maslinovog ulja, određenog voća, svega onoga što doprinosi zdravlju. Iako, ako se pretjera količinom i ova prehrana može imati negativan efekt. Bitna je umjerenost i dobro balansirana prehrana.
Kada malo bolje promotrimo podatke o prekomjernoj tjelesnoj masi, u kojem se dijelu Hrvatske češće pojavljuje?
– Pogledamo li učestalost prekomjerne tjelesne mase i debljine u djece s obzirom na podjelu Hrvatske na jadranski dio, kontinentalni dio i Grad Zagreb, vidimo kako je najmanje djece s prekomjernom tjelesnom masom i debljinom zabilježeno u Gradu Zagrebu. Najveći udio prekomjerne tjelesne mase i debljine, 42%, zabilježen je kod dječaka upravo iz jadranskog dijela Hrvatske koji svi smatramo kolijevkom mediteranske prehrane.
Upravo zato ovakav podatak može biti iznenađujuć s obzirom na to da se mediteranska prehrana često smatra jednom od najzdravijih, međutim, činjenica je da se način života na Mediteranu značajno izmijenio i potrebno je aktivno raditi na povratku tradicionalnog mediteranskog načina prehrane.
Zašto je to tako? Zbog stanja kućne blagajne, nemara ili nečeg trećeg?
– Istraživanja pokazuju da platežna moć, siromaštvo, pad standarda, užurbani život i manjak obrazovanja doveli su do toga da zemlje Mediterana poput Grčke, Španjolske ili Italije (te Hrvatske) više nisu dio tradicionalne mediteranske kulture, barem ne kada je u pitanju prehrana.
Svjetska zdravstvena organizacija kaže kako će prije prosječni Skandinavac jesti rajčicu, ribu i maslinovo ulje, dok će se djeca na jugu manje kretati, a u prehrani imati mnogo više gaziranih pića, šećera, grickalica i crvenog mesa. Tradicionalna mediteranska prehrana je iščeznula s Mediterana, posebno za mlađe generacije.
– Što po vama treba mijenjati? Odnos prema hrani u obitelji, školama, vrtićima…, uvesti više tjelesne aktivnosti u obrazovne ustanove, raditi na osvješćivanju djece o povezanosti prehrane i zdravlja…? Što mislite koji je pravi put i koje promjene treba uvesti na razini države i društva u cjelini?
Danas je život odraslih, a i djece, potpuno drugačiji od onoga prije 20-tak godina. Puno se sjedi, kako na radnom mjestu, tako i djeca pred ekranima ili mobitelima. Manje se kreće, što stvara splet drugih nezdravih navika – među kojima je i povećan unos hrane.
Uvođenje obveze tjelesne aktivnosti može spriječiti porast bolesne djece, ali i odraslih. Razne kulture imaju povijesno tradiciju održavanja vitalnosti tijela vježbom. Može ih se vidjeti u parkovima, na radnim mjestima kako samo nekoliko minuta rade vježbe istezanja i druge koje im pomažu da nastave s radom ( ili učenjem) s većim elanom i boljom produktivnošću. Upravo na ovaj način pristupam kreiranju naših programa zdravog stila života, kako bi bili motivirajući i prihvatljivi svim dobnim grupama naših klijenata.
S druge strane, pogodne su razne kreativne radionice pripreme zdravih obroka u kojima sudjeluju roditelji s djecom. Tako sam kreirala i moj program Junior kamp, program za djecu i mlade s prekomjernom tjelesnom težinom. Vidim da je rado prihvaćen kako od odraslih tako i njihove djece. Provodim ga već treću godinu. Tako doprinosim edukaciji za promjenu loših navika u zdrave.
2018. godine ste pokrenuli Junior kamp za mršavljenje u Termama Selce. Koliko je u mršavljenju važan taj interdisciplinaran pristup?
– Radeći s odraslima 20 godina na rješavanju problema pretilosti, zaokupile su me porazne statistike o pretilosti djece u svijetu i Hrvatskoj. Tražila sam način kako kreirati program za djecu i mlade. Međutim, znala sam da u tom procesu trebaju sudjelovati i roditelji radi postizanja dugoročnih rezultata. Edukacijom roditelja ujedno se pomaže njihovoj djeci koja su puno puta preuzela obrazac prehrane svojih roditelja – koji su često također povećane tjelesne težine.
Pokazalo se da je ta odluka bila odlična, te da se istog trenutka kada dijete uđe u program formira tim podrške, a u kojem su roditelji od primarnog značenja. Rezultati se postižu upravo zahvaljujući timskom radu stručnjaka psihologa, nutricionista, liječnika specijalista, fizioterapeuta i kineziologa.
Koji stručnjaci stoje iza cijele ove priče? Predstavite nam svoj tim…
Interdisciplinarni tim čine nutricionistica dr.sc. Martina Linarić, dipl. ing., prim. prof. Mladen Peršić dr. med. pedijatar subspecijalista iz pedijatrijske gastroenterologije, hepatologije i prehrane., prim. mr.sc. Ivan Brozičević, dr. med.spec. interne medicine i kardiologije te tim specijalista fizijatara pod vodstvom prim. Vlaste Brozičević, dr.med spec. fizikalne medicine i rehabilitacije, reumatolog, dr. Smiljane Šupak, dr.med spec. fizikalne medicine i rehabilitacije, dr. Anamarija Čurlić, dr.med spec. fizikalne medicine i rehabilitacije, fizioterapeuti i kineziolozi Poliklinike Terme Selce. U tim se uključio i Boris Blažinić, prof. psihologije, kreator jedinstvenog programa procjene i razvoja osobnosti, psihološke podrške za još bolje rezultate.
Osim što ste na Svjetskom kongresu poduzetništva u Den Haagu odabrani kao jedina poduzetnica iz Hrvatske među brojnim kandidatima, bavljenje pretilošću vas je dovelo i do drugih zanimljivih projekata, kao što je i “Život na vagi”…
– Program Junior kamp sam predstavila na najvećem svjetskom kongresu poduzetništva GES u Den Haagu 2019. godine, odabrana kao jedina poduzetnica iz Hrvatske u selekciji među nekoliko tisuća kandidata iz mnogobrojnih zemalja. Organizatori kongresa su bili američka i nizozemska vlada. Nakon kongresa ugostio me i američki veleposlanik Robert Kohorst u Zagrebu.
Ujedno, bavljenje pretilošću, dovelo me i do sudjelovanja kao glavne psihologinje u RTL-ovom serijalu „Život na vagi“, u kojem sam se susrela s iznimnim mladim ljudima kojima smo pomogli promijeniti nezdravi u zdravi stil života. Teško, čak vrlo teško, ali ipak na kraju uspješno. Nastavljamo dalje, s novom grupom.
Upravo kroz Junior kamp i kasnije „Život na vagi“, svjedočim koliko je multidisciplinarni rad bitan kod ljudi koje treba izvesti iz tunela pretilosti u normalan život.
Prošlih smo mjeseci imali lockdown zbog korone. Djeca su imala online nastavu, premalo su se kretala, unosila povećani unos kalorija iz čiste dosade… Kako navesti djecu da biraju zdravije namirnice i maknu se od junk fooda kada i mi odrasli često hranom zatomljujemo emocije?
– Kao što sam već ranije istaknula, životne navike i stav prema hrani uče se u obitelji od najranije dobi. Hrana je sastavni dio našega života i stoga je zdrav odnos prema prehrani od vitalne važnosti, a osjećaji koji vas tjeraju da jedete i kad zapravo niste gladni mogu biti vrlo kompleksni i duboki.
Nemojmo zaboraviti da je i pandemija COVID unijela dozu opasnosti od pretilosti i kod onih koji se s tim problemom još nisu susreli. Svaki bi roditelj trebao početi od sebe i za svoju obitelj stvarati i usvajati zdrave prehrambene i životne navike, a djeci umjesto slatkiša i fast fooda ponuditi brojne zdravije alternative, koje nisu nužno ni skupe ni komplicirane, već samo zahtijevaju malo našeg vremena i truda.
Hrana jest i trebala bi biti gorivo za tijelo, a ne alat za suočavanje s osjećajima, iako to često nije tako. Potrebno je osvijestiti činjenicu da nam hrana ne smije predstavljati primarni izvor zadovoljstva u životu, utjehu ili bijeg od problema koji se nameću u različitim fazama života. Pandemija COVIDA ima široki utjecaj na razne aspekte života što ne bi bilo dobro zanemariti, jer dugoročno mogu izaći na površinu neka stanja koja neće biti lako riješiti u kratkom roku. Prevencija i edukacija su uvijek korisne kako bi šteta bila čim manja.
Prije samo nekoliko dana objavljen je jedan post Jacquesa Houdeka o odnosu naše zajednice prema pretilim osobama. I mislim da je u pravu – nitko se neće ismijavati s osobom koja puši ili onom koja pije previše alkohola, ali ‘debeli’ su često meta za ismijavanje, barem u našem društvu. S jedne se strane bore s prekomjernim kilogramima, vlastitim emocijama, a s druge sa stigmatizacijom društva. Kako komentirate to Jacquesovo obraćanje putem medija?
– Stigmatiziranje, ismijavanje i osuđivanje drugih, osobito onih koji su na neki način drugačiji, jedan je od najvećih problema našeg društva u cjelini. Istina je da naše društvo puno puta nije tolerantno, što dodatno stigmatizira osobu koja već pati radi svog problema. Neki to lakše podnose, dok drugi imaju velikih emocionalnih poteškoća pa i suicidnih namjera. Bez obzira na to radi li se o djetetu, mladoj osobi ili starijoj, u vrtiću, školi ili poduzeću, odnos prema pretiloj osobi treba biti korektan i podupirući kako bi osoba pokrenula promjenu.
I tu se ponovno moramo vratiti na temu roditeljstva, odgoja i činjenicu da puno toga djeca nauče upravo u obitelji. Naravno da kako djeca rastu, utjecaji društva i vršnjaka su sve veći, ali ako sami roditelji ne pružaju pozitivan primjer djetetu o prihvaćanju svakog pojedinca neovisno o njegovom fizičkom izgledu, seksualnoj orijentaciji ili materijalnom statusu, djeca već od najranije dobi uče stigmatizirati i osuđivati one koji su drugačiji, a to je nažalost bio slučaj upravo u ovom konkretnom primjeru na koji se Jacques Houdek referirao. Zato je i uključivanje roditelja u program Junior kamp primjer koliko je bitno da se bliža okolina uključi u podršku.
Jacques je sada odrasla osoba, poznata, može doprijeti do javnosti. Međutim, mene zanima kako se možemo boriti protiv stigmatizacije nekog dječaka ili djevojčice u sedmom ili osmom razredu osnovne škole jer to su rane koje ostaju za cijeli život. Kako ih spriječiti i liječiti?
– Dječja dob je najranjivija i to treba imati na umu. Kao što sam već prije naglasila, jedino edukacijom i od najranije dobi učenjem djece da prihvaćaju i ne osuđuju one drugačije jer je svatko od nas poseban i jedinstven. Ta odgovornost je na nama odraslima, počevši od obitelji pa kroz obrazovni sustav, a i mediji mogu tome pridonijeti prenoseći priče i primjere iz stvarnog života, kao što je to slučaj s Jacquesom. Mislim da je rad s roditeljima presudan u promjeni.
Međutim, kako se još uvijek pretilost ne prepoznaje kao bolest i odgađa se razgovor sa stručnjacima, posebice sa psihologom, to bi trebalo mijenjati. Obrazovne ustanove bi mogle imati značajniju ulogu u edukaciji djece o potrebi poštivanja drugih osoba, ali i davanju podrške onima koji na bilo koji način odudaraju od drugih. Nije to samo debljina, to mogu biti i neka druga stanja ili hendikepi.
Ako se ne reagira na vrijeme, zaista posljedice ostaju sve do odrasle dobi, kada je puno teže postići promjenu. Ono što svakako svi možemo učiniti je podržati stigmatizirane pojedince i tako im pokazati da nisu sami, i dati primjer pozitivnog ponašanja drugima, a osobito našoj djeci.
Prema vašem iskustvu kliničke psihologinje, koje nas to emocije najčešće vode do hladnjaka i odgovorne su za emocionalno prejedanje?
– Američka psihijatrica dr. Doreen Virtue vrlo je jednostavno rekla “Svi gledaju u trbuh, a problem je u glavi!“ I to je istina, pod uvjetom da ste inače zdravi, uzroci debljanja sliče santi leda. Vrh koji se vidi spada u svjesni dio, a sve ostalo nalazi se ispod površine vode, odnosno u podsvijesti. Velik je spektar emocija koje mogu dovesti do debljanja kao što su nedostatak samopouzdanja i samopoštovanja, tjeskoba, ljutnja, razočaranje u voljenu osobu, dugotrajna dosada, strah od neuspjeha, ljubomora, krivnja itd.
Kod kojih se osoba najčešće javlja emocionalno prejedanje? Izuzimaju li se iz toga osobe koje nemaju problema s težinom?
– Emocionalno se prejedanje javlja kod osoba kojima hrana predstavlja utjehu i takvo je posezanje za hranom ponekad i nesvjesno te tako sprječava osobu da spozna kako učinkovito riješiti određeni emocionalni problem.
Naše emocije imaju veliku moć nad hranom koju jedemo. Utvrđeno je da je veza između emocija i hrane jača kod pretilih ljudi nego kod osoba koje nemaju problema s težinom. Pretpostavlja se da naše emocije nisu krivac za problem prekomjerne težine, problem je način na koji se nosimo s emocijama.
Što je najvažnije što moramo napraviti na putu do promjene? Kako možemo poboljšati svoj odnos prema hrani i više ne upasti u zamku?
– Ako želimo nešto promijeniti moramo promijeniti odnos sa samim sobom. Umjesto da karakteriziramo hranu na dobro i lošu, ukusnu i zdravu, moramo krenuti u potragu unutar sebe. Ako postanemo iskreni i prestanemo se lagati da smo sretni takvi kakvi jesmo, moramo se upitati:
Što ja to zapravo hranim? Za čim ja žudim? Pitanje naizgled vrlo jednostavno. To pitanje rijetko postavljamo jedni drugima, a još manje sebi. Važno je da shvatimo što se to krije u našoj potrebi kada u sebe unosimo hranu koja nije prijatelj našem tijelu. Hranimo emocije koje smo duboko zakopali u sebe.
No, i stres je svakako čimbenik na koji valja obratiti pažnju. A čini mi se da danas nema nikoga tko nije pod stresom…
– Stresne situacije su svakako jedan od razloga zbog kojeg ljudi u hrani traže utjehu. Iako je u današnjem modernom svijetu stres kao takav nemoguće izbjeći, ono što je ipak pod našom kontrolom je način na koji reagiramo i doživljavamo stresne situacije i kako se s njima nosimo. Ponekad čak i pozitivni životni događaji poput vjenčanja ili rođenja djeteta uzrokuju stres, te je on kao takav pozitivan za napredak i razvoj osobe, ali kada pređe granicu zdravog, stres uzrokuje mnoge zdravstvene poteškoće koje ostavljaju trag kako na psihi čovjeka tako i na fizičkom tijelu.
Najlakše je posegnuti za hranom, koja stvara trenutačnu ugodu, ali ako se to počne ponavljati ubrzo se nađemo u začaranom krugu iz kojega ne možemo izaći. Prepoznati stres na vrijeme je kritično, jer stres može dovesti do burn outa, ali i do težih posljedica pa čak ponekad i do smrtnosti od posljedica izazvanih stresom.
Čini li vam se da su se neki ljudi pomirili sa svojom debljinom u stilu: ja sam takav/takva i ništa me neće promijeniti. Što biste im poručili?
– Za početak moramo biti iskreni prema sebi, ako imamo problem s pretjeranom tjelesnom težinom, moramo si prestati lagati da smo sretni takvi kakvi jesmo. Deklarativno, takvih osoba ima mnogo. Ali, kada pokrenem iskreni razgovor polako se slojevi tope i na kraju se pojavi krhka osoba, nezadovoljna izgledom osoba, željna promjene i sebe u ogledalu prema svojim tajnim snovima.
To je najvažniji trenutak istine, kada je moguće pokrenuti sve resurse osobe na putu do promjene, bez odustajanja unatoč poteškoćama na putu. U razgovoru s mojim klijentima uvijek im ističem da upravo upoznavajući svoje emocije možemo konačno otkriti koje potrebe se nalaze ispod njih i što stvarno želimo od života. Ja sam im prijatelj i osoba od povjerenja.
U posljednje su vrijeme u modi i XXL modeli koji su napravili svojevrsnu protutežu XS modelima na modnim pistama i u editorijalima. Radi se o dvije strane spektra, a niti jedni niti drugi modeli nemaju tjelesnu masu koja bi se mogla okarakterizirati zdravom. Kako komentirate te trendove u modnoj industriji i što mislite što ti trendovi poručuju našim djevojčicama?
– Sigurno je da niti jedna krajnost nije dobra, pa tako ni promoviranje prekomjerne težine s ciljem kako bi se napravilo kontrast dosadašnjem trendu medijskog prikazivanja zdravog ženskog tijela kao onog izrazito mršavog. Smatram da ni jedna ni druga opcija ne šalju mladim ženama dobru poruku. Ono što one trebaju čuti jest da je svako žensko tijelo lijepo i jedinstveno takvo kakvo je, i da se i one same takvima trebaju prihvaćati, ali istovremeno i da je održavanje normalne tjelesne težine, koja nije ni premala ni prekomjerna, ključno za zdrav i ispunjen život u odrasloj dobi.
Dakle, koji bi bili prvi koraci povratka u ravnotežu kada jednom vaga pokaže ono što ne želimo vidjeti niti s poluotvorenim očima?
– Prvi korak je donošenje odluka. Ljudi često misle da je gubitak kilograma težak proces koji iziskuje odricanje, gladovanje i iscrpno vježbanje. Zapravo, potrebna je samo jedna odluka, a to je promjena životnih navika. Zvuči vrlo jednostavno. Koju god metodu mršavljenja odaberete, ona mora biti ugodna i prihvatljiva da biste je se pridržavali dulji period, a idealno bi bilo da je individualno prilagođena.
Zato postoje programi kao što je naš program Healthy Living by IBD programi mršavljenja koji je individualno prilagođen i vodi ga interdisciplinarni tim stručnjaka. Radimo i na online verziji koja će trajati 12 mjeseci. Osobno u dijete ne vjerujem jer su kratka vijeka, važno je hraniti se pravilno i raditi na sebi.
Koje su to male promjene koje nas u konačnici mogu brže dovesti do željenih rezultata?
– Potrebno je fokusirati se na promjene načina življenja, čak i na one najmanje promjene, kao što su izbjegavanje kave sa šlagom, priprema doručka, a ne odlazak u pekaru ili odlazak na posao pješice ili biciklom. Takve male promjene neće drastično smanjiti kilograme u kratkom roku, ali vas mogu potaknuti na zdraviji način življenja te postupniji i trajniji gubitak kilograma.
>> Više informacija pronađite Healthy Living by IBD programima pronađite na web stranici, Facebooku ili Instagramu.
Pročitaj i ovo:
- Dominik Milolož i Elvis Kajtazović: “Krenuli smo iz garaže, a danas je Tvornica zdrave hrane sinonim za kvalitetu i povoljne cijene”
- Mirela Ilenić: “Napravili smo inovaciju u njezi kože, a ime joj je Gesha”
- Petra Kurtela: “Low tox način života mi je jedna od najboljih odluka ikad”
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life i uživaj u inspirativnim tekstovima koji mijenjaju perspektivu. Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life i Naturala Health? Pročitaj ih online!
