Dublin samo za vikend ili tjedan dana automobilom, uz jug, obalu i litice? Toliko vremena imam za Irsku, teška odluka. Obje me opcije zanimaju već dugo i nikako da „Emerald Island“ dođe na red. Ipak, izravan let iz Zagreba za Dublin dodatno me motivirao da iskoristim kraj lipnja i napokon posjetim Irsku na tjedan dana.
Nisam se puno pripremala. Željela sam da to bude spontano putovanje. Bez stresa da negdje točno moram stići i bez stresa da baš to mjesto moram vidjeti. I da, nema šanse da vidim sve te dvorce, pa ću morati odabrati jedan dio Irske. Čula sam za Ring of Kerry, rutu po poluotoku vrijednu viđenja i divljenja. Dio je to rute Wild Atlantic, koja slovi za jednu od najljepših cesta svijeta. Dragi i ja odlučujemo se za dvije rute uz more, kako bismo se uživo uvjerili koliko je taj Atlantik zaista opasan.
U Irskoj nas je vrijeme služilo savršeno, bio je to toplinski val koji Irci godinama nisu doživjeli. Kakva sreća! U Dublinu se nalazim s bratićem Petrom, koji je gore već 10 godina. Čim je došao u kratkim hlačama, podijelio je s nama oduševljenje – otkad je u Irskoj, samo je jednom obukao kratke hlače. Na brzinu ga ispitujem kakva mu je Irska, u jednoj rečenici. Odgovara mi da je to zemlja bez predrasuda, gdje možeš biti što želiš i živjeti kako želiš. Rijetko tko se vraća kući kad jednom okusi život u Irskoj, kaže. Bila je to prva i duga noć u savršenoj pratnji uz priču o drugoj strani Irske.
I ovo je Irska – sunčana i bez kiše! Foto: Rujana Lukač
Vožnja na „krivoj“ strani
Prvi dan je trajao i trajao… jer ovdje se smrači tek oko 22.30. Savršeno za obilazak i upoznavanje zemlje. Ako planiraš ići automobilom, iznenađenje ti ne gine jer volan je s druge strane i ima hrpa rotora. Na aerodromu sjedamo u naš Clio, s laganim strahom i ubrzanim otkucajima srca; ajme, ajme, hoćemo mi to moći, nije mi svejedno. Na staklu s moje strane čitam podsjetnik „keep left“ da nam neprestano bude na vidiku. Pritom mi iz glave ne izlazi nedavna vijest kako je neki turist imao frontalni sudar jer je zaboravio da vozi na suprotnoj strani. I poginuo. Užas!
Svjetionik Valentia, Foto: Rujana Lukač
Izlazak iz kruga aerodroma bio je stravičan. Stvarno, prvih nekoliko dana ne možeš, a da ne pomisliš kako će se netko, ili ti, zabiti u drugi automobil ili da ćeš pokupiti pješaka na zebri. Nezgodno i, moram reći, nije za svakoga. Kao vozačica, ne bih samo tako sjela za volan u Irskoj. Nakon nekoliko dana se navikneš, mi smo prošli ok, samo nas je pametnjakovićka u garaži sastrugala svojim autom, pa za brisač zataknula poruku napisanu sitnim slovima: „I’m sorry, I just scratched your car…“ plus nečitljiv broj telefona. Prekrasno! Ganjali smo je danima, prvo da se uopće javi, a onda da svoje podatke pošalje osiguranju. Uopće nije fora. Morala sam čak odglumiti dramu i prijetiti višim silama. Uspješno, na kraju.
Prava old Lady
U Dublinu smo bili kratko, ali za mene dovoljno da osjetim vibru grada, posjetimo jedan tipičan turistički pub i jedan koji posjećuju samo lokalci. Da gucnemo više taj Guinness, prošetamo uz rijeku, pojedemo gulaš u umaku od Guinnessa, za predjelo pečeni batat, i da sretnog lica odemo u naš bed and breakfast. Pred spavanje komentiram s dragim kako u Dublinu nismo vidjeli nijednog starijeg čovjeka. Samo mladi i oni od 30.
Ujutro nas Lady Anna ispraćuje iz svoje kuće. Doručak na pladnju ostavila nam je ispred vrata. Slatko od nje, nismo tražili. Ta Irkinja, koja se dugo bavi turizmom, kaže kako nikad nije imala nikoga iz Hrvatske. Izrazila je želju da dođe u našu zemlju, pa je pred sam odlazak izvadila kartu, onu staru kartu Europe, i tražila da joj označim što mora vidjeti. Odlazak se ipak odužio – bila je zahvalna što smo joj pokazali i ispričali sve što je htjela čuti (i mogla pogledati na internetu), jer ona je old Lady koja voli informacije iz prve ruke. I Lady ima mačku, golemu, bijelu mačku preko koje moraš pošteno zakoračiti misliš li izaći iz kuće. Kao iz filmova…
Limestone Lodge dražestan je B&B koji vodi jedna prava old Lady. Foto: Rujana Lukač
Impresivni klifovi Mohera
Siječemo Irsku zapadno i idemo put klifova Mohera, jedne od najljepših i najimpresivnijih znamenitosti Irske. Tko je gledao filmove o Harryju Potteru, možda ih se sjeti. U Irskoj je snimano mnogo filmova. Harry Potter, Hrabro srce, P. S. Volim te i Lassie te scena iz Zvjezdanih ratova na otoku Skellig Michael. Odmah ti postane jasno zašto su neka mjesta tolika inspiracija pa na kraju postanu filmska scenografija.
Klifovi Mohera, Foto: Rujana Lukač
Impresivno je stajati, hodati i slušati udare valova o litice, a možda biti i sretnik pa ugledati kojeg tupika (puffina). Riječ je o ptici koja je na gotovo svakoj slici s Islanda, a evo je i ovdje. Šetnjom ne prestajem fotografirati litice i sebe i litice i panoramu. To je tako kad si na takvome mjestu. Šetajući po stazi, odjednom me nešto gricne, pogledam, a na ruci mi bubamare, ne jedna nego 10, wow, odmah vadim mobitel da zabilježim tu sreću. Na vrhu uz litice čuju se udari valova, osjetiš snagu prirode i silu mora, dok pogled puca tamo u nedogled, put oceana. Daleko je Amerika. Ovdje neki od ljepote i divote na žalost izgube i život. Radi brda lajkova na FB-u ili Instagramu. Dokazi na nekoliko mjesta dostupni javnosti. Nedaleko od upozorenja je i spomenik onima koji su poginuli. Impresivno od ljepote i tužno od ljudske gluposti.
Pogled prema Atlantiku, Foto: Rujana Lukač
Polazište slavnog Titanika
Jedno od mjesta kojem sam se posebno veselila je i mali gradić Cobh na jugu iz kojeg je put Amerike davne 1912. godine krenuo Titanik. Posebno me zanimalo kako mjesto živi od cijele te priče. U Cobhu je i prekrasna katedrala s koje puca pogled baš na luku. U gradu su strme ulice, pune malih, sređenih butika, s puno stila i u različitim bojama, sve puno cvijeća, šarenog cvijeća koje daje poseban šarm.
Što se više približavate luci, tu je sve više punktova posvećeno Titaniku. Pa tako možete vidjeti originalni mol otkud je brod krenuo, sasvim identičnu zgradu gdje je bio ukrcaj, a danas je to, pogađate, kafić i restoran. Unutra po zidovima fotografije Titanika, neke zanimljivosti, među ostalima i prvi telegram poslan s broda te kobne noći 14/15. travnja 1912. godine. „We have struck iceberg, sinking fast, come assistance“, to je ta poznata rečenica iz telegrama.
S ovog je mola isplovio slavni Titanik. Foto: Rujana Lukač
Dok piješ tu kavu na šalici na kojoj piše „Titanik“, u grlu ti stoji knedla jer znaš da je netko odavde krenuo put boljeg života i na kraju izgubio život. Zamisliš se i onda odšećeš natrag do katedrale.
Svaki dvorac – atrakcija
Ako putujete s djecom, bit će im zanimljivo, jer Irska je prepuna dvoraca, a izvana i iznutra ti dvorci žive kroz priče, slike i interaktivne sadržaje. Svaki je atrakcija na svoj način. Kakvo jelo u dvorcu možete otkriti ako se odlučite na srednjovjekovnu večeru i kako su živjeli, na primjer, Vikinzi, možete čuti i doživjeti od vodiča koji je likom i pričom baš kao iz tog vremena.
Blarney Castle, Foto: Rujana Lukač
U jednom od glavnih dvoraca, Blarney Castleu, možete na vrhu naglavačke poljubiti kamen i dobiti dar elokventnosti. Taj kamen poljubilo je više od milijun ljudi, a da biste u tome uspjeli i vi, potrebno je nagnuti se unatrag uz pomoć asistenta. Nakon tog čina prosuđujete sami jeste li dobili dar ili niste. Muzej ispod pun je novinskih članaka o tome tko je sve poljubio kamen, koliko je ljudi doveo do poljupca čovjek koji im je pomogao da se nagnu, i sve dalje do teorija urote oko kamena. Inače, za poljubac kamena čeka se satima, doslovce. Pokraj dvorca nalazi se Poisson Garden, najneobičniji vrt, u kojem rastu ubojite biljke i one koje liječe. Vrlo zanimljivo za vidjeti i pročitati za što je bila (i još uvijek je) svaka biljka iz otrovnog vrta.
Foto: Rujana Lukač
Batat i Guinness posvuda
Uz rutu Wild Atlantic mnogi su gradići i mjesta za odmor, pa tako i jelo. Uhvati li vas glad, pubova je posvuda. Od hrane birate hoćete li npr. janjeći gulaš, goveđi gulaš u Guinnessu ili poznati fish and chips, ribu i krumpiriće. Iznenadili su me i slatkim krumpirom batatom, koji poslužuju i u salatama, kao grickalice, ali i sa strane, kao prilog uz ribu i meso. Za kraj se možete zasladiti ukusnom tortom od sira i Baileysa.
Foto: Rujana Lukač
Piva je i previše na odabir, gotovo da svaki grad ima ono još jedno novo pivo koje još nismo vidjeli, a ni kušali. Padne li vam tlak, idealna za dizanje je irska kava: topla kava, viski i šećer, a na vrhu tekući šlag. Jako, jako!
Irci su vrlo ljubazni domaćini. Gdje god smo noćili, a to je svaki dan bilo drugdje, njihova je usluga, ali i smještaj, iznad razine. Kod traženja smještaja imate poveći izbor jer ovdje turizam nije od jučer. Možete birati od hostela, hotela i guesthousea do poznatih B&B-ja (Bed and breakfast). Ako na jednome mjestu planirate ostati dulje, možete i svoju nekretninu zamijeniti s Ircima i boraviti besplatno kod njih putem portala Home Exchange. Zamjenom doma, na primjer, vikendice na moru ili stana koji je prazan kad vas nema, za tjedan dana možete uštedjeti i više od 500 eura. Koristeći ovu ili neku drugu platformu za zamjenu, svakako ćete uštedjeti i doživjeti drukčije iskustvo jer boravite u nečijem domu.
Cijela je Irska prepuna ovakvih šarenih gradića kao što je Doolin. Foto: Rujana Lukač
Noćenje ovdje u prosjeku iznosi 70 eura za dvoje, u rangu tri zvjezdice. U Irskoj su većinom na raspolaganju B&B-ju, što znači da služe noćenje i doručak. Oko turizma se brinu svi. I mladi i stari. Pazi se ovdje na detalje, od uređenja kuća do gradova. Gradovi su prepuni prekrasnog šarenog cvijeća koje kao da teče iz vaza i posuda po mostovima, ulazima, pa čak i ispred toaleta, koji se nigdje ne plaća. Parkinga je posvuda, nitko ne trubi, malo je nervoznih, ma samo opušteno. Mogli bismo štošta od njih naučiti.
Poznati crveno-bijeli pub Kngihtstown Coffee Shop & Bistro, Foto: Rujana Lukač
Lekcije irskog turizma
Irci su sve svoje legende, priče pa i istinite događaje (kao to da je Charlie Chaplin uživao šetajući se po plaži gradića Watervillea) vrlo dobro iskoristili za promociju i kao turističke atrakciju. U Irskoj se 2014. godine snimao i dio trilogije Zvjezdanih ratova, i to na poznatim otocima Skellig, 12 kilometara udaljenima od obale. Skellig Michael (Mihovilova stijena) poznat je i kao Veliki Skellig. Još u VII. stoljeću osnovan je gelski samostan, središte irskih monaha više od šest stoljeća. Samostan se nalazi na vrhu, na visini od 230 metara, a do njega vas vodi gotovo 700 stepenica, što ga čini jednim od najnepristupačnijih samostana u Europi i dovoljno drukčijim da još jednom posluži za filmski set.
Često mi, nakon što se vratim kući s neke destinacije, bude krivo što propuštamo toliko priča i potencijala, što ne znamo ispričati, zapakirati i prodati priču. Irska me oduševila, iznad mojih očekivanja i zaslužuje peticu za ljepotu i uslužnost. Tih tjedan dana doživljaja samo je djelić ove čudesne zemlje.
I da, nije istina da je uvijek ružno vrijeme i da pada kiša. Sunce i plus 30 pratili su nas svaki dan. Tijekom našeg posjeta nije bilo ni kapi kiše. Vrijeme je bitan faktor, može ti zakomplicirati putovanje, ali nama je Irska bila idealna.
Pročitaj i ovo:
• Island: Bajkovit otok glečera, gejzira i vilenjaka
• Ko Samui: Raj se nalazi u Tajlandskom zaljevu