Vrsta: Acorus calamus, Acoraceae
Hrvatski naziv: iđirot
DIO BILJKE KOJI SE KORISTI: Podanak
SASTAV: Amini (metilamin, dimetilamin, trimetilamin, kolin), hlapljiva ulja (β-asaron), tanini, gorke tvari, akorišna i palmitinska kiselina, smola, sluzi, škrob i šećeri.
UPOTREBA: U fitoterapiji kod akutne i kronične dispepsije, gastritisa i gastričkog ulkusa, crijevnih kolika i anoreksije.
DOZIRANJE: 1-3 g suhog podanka 3 puta dnevno kao infuz. 1-3 mL tekućeg ekstrakta (1:1 u 60% alkoholu) 3 puta dnevno. 2-4 mL tinkture (1:5 u 60% alkoholu) 3 puta dnevno.
FARMAKOLOŠKO DJELOVANJE: Istraživanja na životinjama pokazala su da ulje iđirota ima spazmolitičko, antiulkusno, sedativno, antikonvulzivno, antiaritmično, hipotenzivno, slabo antifungalno, lokalno anestetičko, antibakterijsko i insekticidno djelovanje. Također, pokazalo se da inhibira aktivnost monoaminooksidaza i smanjuje razinu serotonina i noradrenalina u mozgu. Nema dokumentiranih kliničkih istraživanja.
NUSPOJAVE: Iđirotovo ulje pokazalo je značajnu toksičnost u provedenim životinjskim istraživanjima. Prijavljene nuspojave su depresija rasta, jetrene i srčane nepravilnosti, izljevi u tjelesnim šupljinama, povećana smrtnost, maligni duodenalni tumori, genotoksičnost. Za ljude se smatra da ulje nije iritirajuće, senzitizirajuće ni fototoksično, ali prijavljeni su dermatitis i eritrem pri upotrebi kupki koje sadrže ulje iđirota kod osjetljivih pojedinaca.
KONTRAINDIKACIJE: Pošto je β-asaron iz ulja toksičan, za fitoterapiju se preporučuje korijen s eliminiranim β-asaronom ili s njegovim smanjenim udjelom. Ne preporučuje se upotreba nerazrijeđenog ulja. U hrani udio β-asarona ne bi smio prelaziti 0.1 mg/kg. Iako nema dokumentiranih interakcija potreban je oprez kod lijekova sa sličnim ili suprotnim učinkom od iđirota. Zbog toksičnosti, upotreba u trudnoći i laktaciji je kontraindicirana.
