Znate li odakle dolazi vaša tuna u konzervi? A čaj? Ili avokado? Globalna trgovina olakšala nam je dostupnost i kupovinu najrazličitijih stvari. No, naše potrošačke navike često uzrokuju prijetnje biološkoj raznolikosti, kao što su krčenje šuma, prekomjeran lov i izlovljavanje ribe, i to tisućama kilometara daleko, prenosi portal EcoWatch.
Naime, znanstvenici su sada mapirali kako potrošačke navike vodećih zemalja svijeta prijete ugroženim vrstama. Takve karte mogu biti korisne za pronalaženje najučinkovitijih načina zaštite kritičnih područja važnih za biološku raznolikost, navode istraživači u novoj studiji objavljenoj u Nature Ecology & Evolution. Mjere za zaštitu okoliša moraju uzeti u obzir ne samo točku utjecaja, već i potražnju potrošača koja u konačnici potpomaže održavanje industrija koje prijete ugroženim vrstama, upozoravaju autori studije.
Istraživači Daniel Moran s Norveškog sveučilišta za znanost i tehnologiju te Keiichiro Kanemoto sa Sveučilišta Shinshu u Japanu identificirali su 6 803 ugrožene vrste (vrste koje su navedene kao ranjive, ugrožene ili kritično ugrožene na IUCN-ovom crvenom popisu) i označili dobra koja pridonose različitim prijetnjama po te vrste. Zatim su tako imenovanu robu i sirovine pratili do njenih krajnjih korisnika u 187 zemalja koristeći globalni model trgovine.
Tako nastale karte ukazuju koje zemlje i koja dobra predstavljaju prijetnju okolišu i zaštiti vrsta na različitim lokacijama. Na primjer, mape pokazuju da roba koja se koristi u SAD-u i Europskoj uniji ugrožava morske vrste u jugoistočnoj Aziji, uglavnom zbog prekomjernog ribolova, zagađenja i akvakulture. Potražnja SAD-a također utječe na bioraznolikost karipske obale Kostarike i Nikaragve te na ušću Orinoka oko Trinidada i Tobaga. Utjecaji Europske unije protežu se na otoke oko Madagaskara – Réunion, Mauricijus i Sejšeli – te afričke zemlje poput Maroka, Etiopije i Zimbabvea. Slično tome, potrošnja u Japanu prijetnja je bioraznolikosti u jugoistočnoj Aziji i jugu Šri Lanke, koja je vezana uz proizvodnju i konzumaciju čaja, gume i ostalih sirovina koje putuju u Japan.
Foto: Moran i Kanemoto, Identifying species threat hotspots from global supply chains
Također, njihove su karte otkrile neke neočekivane veze. Na primjer, utjecaj američke konzumacije u Brazilu mnogo je veći u južnom Brazilu (u brazilskoj visoravni gdje je poljoprivreda i ispaša opsežnija) nego unutar amazonskog bazena, koji dobiva veći dio pozornosti kad je riječ o zaštiti okoliša. SAD također imaju velik utjecaj na biološku raznolikost južne Španjolske i Portugala zbog potražnje za ugroženim vrstama riba i ptica, što su zemlje koje se rijetko smatraju ugroženima.
Moran i Kanemoto ukazuju kako njihove karte mogu pomoći u povezivanju konzervatora, potrošača, tvrtki i vlada kako bi bolje organizirali akcije očuvanja okoliša i bioraznolikosti. Tvrtke, na primjer, mogu koristiti karte da vide gdje su nabavljene njihove sirovine te smanje negativan utjecaj na biološku raznolikost. Borci za očuvanje okoliša također mogu koristiti karte kako bi identificirali srednje i krajnje potrošače čija kupnja održava industrije koje prijete ugroženim vrstama.
Najveći je doprinos ovog istraživanja povezivanje uočenih ekoloških problema s gospodarskom aktivnošću. Kad se spoji utjecaj na okoliš s opskrbnim lancem, mnogi ljudi duž tog opskrbnog lanca, ne samo proizvođači, mogu sudjelovati u njegovom čišćenju i održivosti, zaključuje Moran.
