Iz porodice eukaliptusa dolazi nam drvo Eukaliptus dives (Eucalyptus dives), nižeg rasta (6 do 15 m) u usporedbi s drugim vrstama eukaliptusa, autohtono nastanjen u šumovitom području jugoistočne Australije. Listovi su ovalno-jajoliki, sjajne voštane zeleno-plave boje, a nose niz spremišta u kojima se skriva eterično ulje ove biljke.
U periodu cvatnje (od rujna do prosinca) pojavljuju se nježni bijeli cvjetovi u skupinama od deset i više u jednom cvatu. Destilacijom vodenom parom listova dobiva se eterično ulje bogato piperitonom. To je uobičajeni kemotip ovog eteričnog ulja. Postoji i kemotip cineol koji je vrlo rijedak, i iz praktičnih razloga nebitan, budući da je glavni izvor cineola ipak vrsta Eukaliptus globulus.
Miris eteričnog ulja podsjeća na paprenu metvicu radi prisustva piperitona. U velikim količinama eterično se ulje destilira upravo radi sadržaja piperitona koji se potom sintetski mijenja u mentol i koristi u prehrambenoj industriji. Najveće komercijalne plantaže smještene su u Južnoj Africi.
U aromaterapiji primjenjuje se isključivo lokalno – putem inhalacija i na koži. Ulje je izvrstan mukolitik, razbija sluz u dišnim putovima i olakšava iskašljavanje. Kod dišnih tegoba primjenjuje se u inhalaciji ili putem difuzera za dezinfekciju zraka u prostorijama. Primijenjeno na koži u obliku uljnih mješavina ili u sastavu krema i maski za lice, eterično ulje eukaliptusa dives regulira lučenje masnoća pa se koristi kod osoba koje imaju problema sa seborejom, seboroičnim dermatitisom, aknama i općenito za njegu masne kože.
Radi sadržaja piperitona ulje je neurotoksično pa se ne smije uzimati oralnim putem.
Napisao:
Valter Ajman, dr.med.
fitoaromaterapeut
Studio Aromedica