U četvrtak 24. ožujka u restoranu Spoon na drugom katu zagrebačkog Hypo centra održat će se 31. Business caffe, organizirano druženje malih poduzetnika i onih koji se zanimaju za poduzetništvo, a jedan od gostiju je i Ekrem Dupanović, vlasnik Media Marketing portala i autor novog Art & Business portala iz Sarajeva te inicijator i glavna snaga mnogih vrlo uspješnih projekata. Dupanović je bio dugogodišnji novinar, potom osnivač i vlasnik agencije za oglašavanje, dok danas, kako kaže, kroz svoja dva medija industriji vraća ono što mu je dala. Poznat je kao Chief Connecting Officer, što bi se slobodnim rječnikom moglo prevesti: Čovjek koji izgara na tome da povezuje stručnjake u oglašavanju u medijima i okuplja ih na projektima koji potiču izvrsnost u industriji.
Jedan od njegovih projekata bilo je i okupljanje Kanskih lavova – kreativaca oglašivačkih agencija iz regije koje su do sada osvajale nagrade na istoimenom najprestižnijem svjetskom festivalu oglašivačke industrije, koje je onda spojio sa 60-ak mladih stručnjaka koje su predložile same agencije, da bi mogli upijati iskustva. Iako je povezan sa svijetom medija i oglašavanja, kao sugovornik je možda najzanimljiviji zato što se uspijeva i odmaknuti sa strane, dovoljno da bude vrlo kritičan i bez dlake na jeziku.
Vrlo ste kritični prema ulozi medija u odnosu prema oglašivačima, ali i obrnuto – prema ulozi oglašivača i agencija prema medijima danas. Čini mi se da su još prije 10 do 15 godina mediji i oglašivači prilično dobro podržavali jedni druge – što se u međuvremenu promijenilo?
– U međuvremenu se promijenio čitav medijski business. Mediji su oslabili u kvalitetu, pojavilo se mnogo medija čiji vlasnici i osnivači nemaju pojma o medijskom poslu, zanima ih samo novac kojeg je sve manje, konkurencija je ogromna i tu nema fer igre. Politika je upetljala svoje prste, počela je ulagati u medije i sve je to zajedno stvorilo veliku konfuziju. Pojavio se internet koji je svakome omogućio da pokrene vlastiti medij bez imalo ulaganja.
S druge strane, agencije i oglašivači su, svjesni medijske konkurencije i svjesni činjenice da su mediji spremni na sve vrste ustupaka samo da bi se dočepali kakvog-takvog novca, počeli da dave medije tražeći sve veće i veće popuste. Počeli su da se formiraju medijski pulovi kako bi se okrupnjavali budžeti s kojima se onda od medija može uzeti više popusta. Tako agencije i oglašivači sijeku granu na kojoj sjede, uništavaju medijsku industriju i, ako ovako nastave, uskoro neće imati gdje oglašavati.
Koliko je na to utjecalo jačanje agencija koje posreduju između medija i oglašivača?
– Mnogo, agencije su, zapravo i pokrenule sav taj proces medijskih popusta i navikle na to oglašivače koji su postali nezajažljivi i svakim danom traže sve više i više. Danas agencija i oglašivač prvo istrguju medijske popuste, a kreativa im dođe kao nužno zlo, kao nešto što se mora dogoditi da bi se uzela medijska provizija. Često se događa da agencija kreativu daje besplatno, samo da bi se dočepala medijskog budžeta jer je tu novac.
U zlatno doba oglašavanja, agencije su radile za 17,65% od vrijednosti budžeta i ni cent više, ali ni manje. Nisu se petljale u medijske provizije, ovih 17,65% se odnosilo na kreativu. Nema te agencije koja danas uzima toliko za kreativu, a zarađuju više. Od čega? Od medijskih budžeta.
Koja je uloga agencija za oglašavanje i marketing, zašto su oni danas postali samo posrednik koji uzima najveći dio financijskog kolača, a relativno je malo onih koji su izrazito kreativni i bave se time da osmisle što kreativnije kampanje koje će „pogoditi“ publiku?
– Kreativna ideja je objektivno jedini proizvod kojeg agencija može ponuditi svom klijentu, njena jedina valuta, ali su agencije te koje najmanje cijene vlastitu kreativnost nudeći je ispod cijene. Kreativne ideje su uslov svih uslova za uspjeh bilo kojeg businessa, a njih imaju agencije i one se tako moraju početi ponašati. One moraju potpuno redefinisati odnos prema vlastitoj kreativnosti i početi je prodavati po stvarnoj cijeni.
Ovdje moramo uzeti u obzir i strah koji je zavladao oglašivačkom industrijom. Svi su u strahu. Agencije su u strahu da ne izgube klijenta i nemaju petlje da im ponude neobične, nesvakidašnje kreativne ideje. Klijenti su u strahu da ne izgube posao i traže klasiku, sve se odvija po sistemu „ne talasaj“. Mediji su u strahu da ne izgube oglašivače.
Kolike su obično provizije koje u oglašavanju uzimaju agencije? Postoji li u tome neravnoteža, mislite li da bi se to trebalo mijenjati?
– Teško je govoriti o provizijama jer one nisu jedini način vrednovanja agencijskog rada. O provizijama uglavnom govorimo kada je u pitanju zakup medijskog prostora. Te provizije se kod televizije, kao najjačeg medija, kreću i do 75% od cijena u zvaničnom cjenovniku.
Dugogodišnji ste novinar i poduzetnik u medijima – kako gledate na kvalitetu medijskog sadržaja koji danas prevladava? Nekada se govorilo da su oglasi tek nešto što se umetne u novine, danas često kažemo da su novine postale puki omot za oglase – koliko ima istine u tome?
– Medij je uvijek bio produkt dobre saradnje uredničkog i marketing tima. Oglas nije samo novac, on je informacija i to vrlo korisna informacija. Dok se na oglašavanje gledalo tako, medijska industrija je cvjetala, ljudi su čekali reklamne blokove na televiziji, umjesto što ih danas preskaču bježeći od njih.
Danas novine uglavnom jesu omot za oglase i to loš omot za loše oglase. Kvalitet medija, posebno štampanih, je ispod svakog nivoa, medijska industrija će se jednog dana stidjeti ovog dijela svoje povijesti. Sav je sadržaj ‘požutio’, što gore to bolje. Sve to zajedno ostavlja posljedice na mentalni sklop javnosti koja konzumira takve sadržaje. Vremenom će se početi javljati negativne posljedice plasiranja takvih sadržaja. Tada će biti kasno da se bilo šta spasi.
Dr. Edward De Bono, jedan od najvećih mislilaca danas, dvije je godine pokušavao uvjeriti Kofija Anana, glavnog tajnika UN, da Savjet bezbjednosti donese rezoluciju kojom će sve novine na svijetu obavezati da svakog dana objave barem jednu stranicu pozitivnih vijesti i nije uspio.
Nedostaju li vam ozbiljni komentari, analize, provjerene vijesti, ili ozbiljne teme u fokusu u odnosu na svojevrsnu histeriju koju u medijima imamo danas? Često se može čuti da tisak propada i da će njegovu ulogu preuzeti portali, odnosno internet, ili da ljudi danas nemaju novca da bi kupovali novine – slažete li se s time, ili je problem možda u tome što novine ne nude sadržaj koji bi ljudima bio poticajan i zanimljiv?
– Čitanje novina je navika. Onoga dana kada to prestane biti navika, nestat će i printanih medija. Novine su u strašnoj krizi sadržaja. Uzmite bilo koju novinu i od prve do zadnje strane (osim sporta) nećete naći niti jednu pozitivnu vijest. To jako negativno utiče na ljude, tolika količina negativnih informacija stvara kod čitalaca strah. Čovjek koji je u strahu ne troši i ne investira, što se negativno odražava na ekonomiju. Dakle mediji sami stvaraju atmosferu u kojoj je ekonomski boljitak gotovo nemoguć i time sužavaju svoj vlastiti prostor za prihode od oglašavanja. S druge strane, oglašivači ipak ulažu u takve medije radeći u korist vlastite štete – finansiraju medije koji im upropaštavaju posao.
Ako žele preživjeti, printani mediji moraju tražiti nove poslovne modele. Sve što ćete sutra pročitati u dnevnim novinama, koje trebate platiti, danas već možete pročitati na portalima i to besplatno. Dnevne novine mogu egzistirati samo na analitičkim i istraživačkim tekstovima koji idu tragom aktuelnih vijesti. Ali to treba znati. Nema danas velikih kolumnista i novinara kakve smo imali prije 25 ili 30 godina. Nema velikih novinarskih imena. Pogledajte tko danas sve ima svoj talk show na TV ili radiju. U moje doba, radio sam na radiju od 1970. do 1985., dok dođeš do mikrofona i prođeš sve lektorske testove trebalo ti je najmanje godinu dana. Danas je situacija drugačija. Ideš odmah s recepcije kad se zaposliš u studio pred mikrofon. Užas.
Printani mediji, dakle, moraju tražiti nove poslovne modele. Najčitaniji austrijski dnevni list ima firmu za catering koja dostavlja doručke po kompanijama, i agenciju za prodaju avionskih karata. Na svojim stranama promovira te svoje usluge, a onda zaradu vraća u finansiranje lista. Svi će morati početi razmišljati na sličan način.
Danas je fokus većine agencija usmjeren na internetsko oglašavanje, pogotovo na društvenim mrežama. Kakva je kvaliteta tih oglasa, jesu li oglašivači dosad dobro iskoristili potencijale interneta? I što mislite o prikrivenom oglašavanju kojega na internetu često ima (lažni profili na Facebooku, na primjer, ili nepotpisani tekstovi o čudesnim proizvodima…)?
– Nije fokus agencija na internetskom oglašavanju, to je lažna slika koju su Google, Facebook i drugi tehnološki giganti stvarali godinama. Mi smo, sjećam se, na našem portalu prije četiri godine objavili vijest da je oglašavanje na internetu u Velikoj Britaniji preteklo oglašavanje na TV. To je bila laž koja je svjesno plasirana. Prije petnaestak dana smo objavili zvaničnu vijest britanskog udruženja medija da TV oglašavanje u Britaniji nikada nije bilo jače, a da je najveći oglašivač prošle godine bio Facebook sa 600 miliona eura. Prošle godine se Facebook pojavio prvi put sa svojim TV oglasom i odmah uložio najviše. Treći oglašivač po veličini je bio Google. To je prava istina.
Godinama su agencije bile u zabludi pa su osnivale posebne digitalne odjele, podizali zidove između online i offline sektora, osnivali posebne digitalne agencije. Svo to vrijeme ja sam tvrdio da je digital samo još jedan komunikacijski kanal i, kako bi rekao Davor Bruketa, nema online i offline oglašavanja, postoji samo efikasno oglašavanje. Zidovi medju agencijskim odjelima se ruše, sve se spaja u jedno, kreativne agencije ukidaju svoje digitalne agencije i pripajaju ih matici, digitalne agencije šire svoj business na integrirano komuniciranje. Stvari polako počinju dolaziti na svoje mjesto.
Inače, što se tiče digitalnog oglašavanja do sada, agencije su uglavnom klijentima prodavale tehnologiju, oni su to kupovali, a da nisu znali šta kupuju. Nema pravih kampanja. Možda ih se do sada u regiji dogodilo maksimum deset, ne više.
Vlasnik ste, izdavač i novinar jednoga od najčitanijih internetskih magazina posvećenih medijima i marketingu. Puno radite na promicanju izvrsnosti u branši te posebno edukaciji mladih ljudi – što vas motivira u tome i je li bilo teško profilirati se na taj način?
– Ja ima jedan problem sam sa sobom kojeg nikako ne mogu da riješim, a to je da ne pravim godišnji plan i toga se strogo držim. Napravim ja plan, ali kad sve podvučem na kraju godine ja sam realizirao samo 10% onoga što sam planirao, sve ostalo su bile neke sasvim nove stvari. Takav sam, kad mi nešto padne na pamet, ja odmah obustavim sve na čemu radim i posvetim se novoj stvari. Prijatelj, koji me dobro poznaje dugi niz godina, kazao mi je da nikada ni u čemu nisam bio tako konzistentan kao u izdavanju portala Media Marketinga, svakog dana evo već petu godinu objavljujemo nove sadržaje.
Ja cijeli radni vijek (skoro 46 godina) radim u medijima. Kao srednjoškolac sam četiri godine radio kao jutarnji raznosač izdanja kuće Oslobođenje, ne zbog novaca, imao sam dovoljno novca, već zato što sam volio da radim i to baš u medijima. Ustajao sam svakog jutra u 4 sata i žurio u štampariju da se nadišem mirisa svježe štampe. Godine 2003. sam imao vrlo uspješnu marketing agenciju, uživao sam u poslu i počeo razmišljati šta mi je sve taj posao dao u životu, a dao mi je sve. Družio sam se s kreativnim ljudima, četiri puta sam obletio zemaljsku kuglu poslovno, bio sam na stotine festivala i konferencija… i osjećao sam kako se bliži vrijeme kada bih trebao da zatvorim svoju priču u oglašavanju. Zaključio sam da bih trebao pokrenuti medij o oglašavanju, podržati mlade ljude i vratiti ovoj profesiji barem dio onoga što je ona meni dala. Pokrenuo sam mjesečni magazin Media Marketing koji je super izgledao, a imao je i dobar sadržaj. Odmah sam ukinuo agenciju kako bih izbjegao sukob interesa – agencija i medij ne idu zajedno, jer ako imate agencije i klijente pa normalno je da ćete klijentima gurati i oglase u svom mediju. I napravio sam sebi problem. Nema autora koji znaju pisati o oglašavanju, kreativci bi sve, ali nemoj samo da pišu, agencije koje se bave komuniciranjem nisu htjele da se oglašavaju.
Nakon par godina podigao sam Media Marketing na regionalni nivo, postali smo magazin regionalne industrije oglašavanja. Tako smo izgubili i ono malo oglasa što smo imali iz Bosne jer nema regionalnih budžeta, nismo imali kome prodati oglas. Agencije su i dalje izbjegavale oglašavanje (iako od njega žive), a o medijima da i ne govorim. Oni samo kukaju kako nemaju para. Prije pet godina sam pokrenuo portal koji je ubrzo postao najrelevantniji medij oglašivačke industrije Adriatic regije. Od 1. decembra prošle godine portal ide i na engleskom jeziku u realnom vremenu, a nakon 22 dana pokrenuo sam i portal Art & Business koji se bavi sponzorstvom u kulturi i umjetnosti. I on ide na engleskom jeziku. Uvođenje engleskog jezika nam je značajno podiglo posjećenost, rastemo iz dana u dan. Svi nas vole, svi nas hvale, ali kad im tražimo informacije kao da im vadimo zdrav zub. Hajde nekako su agencije počele oglašavati, ali za ovih pet godina samo su nam u dva ili tri slučaja zakupili prostor za svoje klijente. Podcjenjuju sami sebe kao ciljnu grupu i ne nude nas kao medij u media planovima za svoje klijente.
Ali, ja i dalje uživam u ovom poslu i sretan sam da ga radim. Šezdeset i šest mi je godina, radim u prosjeku 12 sati dnevno i svo vrijeme uživam. Ne bih ni za kakve pare radio ništa drugo. Vrlo često odbijam konsultantske poslove za dobar honorar jer bi mi to uzelo previše vremena i ne bih imao dovoljno vremena za portal.
Vi ste i glavni urednik internetskog magazina Art & Business, puno radite i na povezivanju poslovne zajednice i kulturnih projekata – koja je uloga umjetnosti u oglašavanju? Kakav je odaziv poslovnog svijeta za poticanje kulturnih projekata, ili sponzorstva? Koliko u toj priči mogu dobiti neki mali projekti, mladi i nerazvikani umjetnici…?
– Problem sponzorstva u kulturi i umjetnosti je u tome što ni oni koji traže, ne znaju kako zatražiti, niti oni koji daju znaju kako dati novac za sponzorstvo. Umjetnici i umjetničke organizacije te organizatori kulturnih i umjetničkih događaja nastoje uglavnom sponzorima prodati svoju potrebu za novcem. To što vama treba novac da realizirate svoju ideju ne zanima nikoga. Sponzora zanima ono šta vi njemu nudite za novac koji očekujete od njega. I onda se sve svodi na logotip u programu, na plakatu, na web stranici. To nije to. Morate imati ideju, morate imati priču koju prodajete sponzoru, morate razmišljati i o njegovom, a ne samo o svom interesu.
S druge strane, sponzor koji očekuje da će sponzorstvo, kao i oglašavanje, povećati prodaju njegovih proizvoda i usluga, pravi veliku grešku. Sponzorstvo u kulturi i umjetnosti ne prodaje, ono bogati život ljudi, čini ih sretnijim i zadovoljnijim, pa samim tim i boljim potrošačima.
Što se tiče malih i nerazvikanih umjetnika, oni bi trebali biti glavni cilj svakog sponzora, samo ih treba prepoznati. Ulaziti u saradnju s njima dok su još neafirmirani, jer ako ‘kupujete’ afirmisanog umjetnika on je skup. Ako ste bili s njim i uz njega u vremenu kad nije bio zvijezda, on zna to cijeniti i imate ga pod povoljnim uslovima svo vrijeme. Charles Saatchi, jedan od dvojice čuvene braće Saatchi, godinama je kupovao djela savremene umjetnosti od potpuno anonimnih autora za bagatelan novac. Onda ih je dobro ispromovirao, stvorio od njih velike zvijezde savremene umjetnosti i prodao njihove radove za stostruko veći novac od onoga što je uložio.
Agencije ne žele da se bave sponzorstvom i ja danas ne znam nijednu kreativnu agenciju u regiji koja svojim klijentima nudi sponzorstvo u kulturi i umjetnosti, pa čak ni u sportu. One samo vole povremeno dizajnirati neki plakat ili uraditi neki dobar spot za kulturu i umjetnost i to uglavnom rade pro bono, za svoju dušu. Zašto? Pa valjda zato što kad nekome nešto radiš džabe onda taj nema pravo da te sputava, imaju punu slobodu i rade sjajne stvari. Budućnost PR-a je u sponzorstvu, tu agencije mogu praviti najbolje priče. Znam to iz vlastitog iskustva jer sam do sada realizirao na desetine vrlo uspješnih sponzorskih projekata. Ali agencije to ne razumiju. Kada smo pokrenuli prije gotovo tri mjeseca Art&Business i počeli slati newsletter, prve su se s mailinga skinule tri i to tri najveće PR agencije u regiji. Ne zanima ih. Ne prate trendove i ne znaju u kom smjeru ide njihova struka.
Početkom ožujka ste u Sarajevu organizirali dolazak „Kanskih Lavova“ – regionalnih dobitnika najviših priznanja u svijetu oglašavanja i marketinga. Koji su najjači igrači u regiji trenutno i što su oni donijeli svijetu oglašavanja i marketinga? Postoji li dobra baza za razvoj branše u dobrom smjeru?
– I te kako imamo dobre agencije i sjajnu bazu za razvoj businessa i u inozemstvu.
Event Kanski lavovi u Sarajevu smo organizirali da bismo promovirali kreativnost u oglašavanju. Pozvali smo u goste šest kreativnih direktora koji su do sada osvojili lava u Cannesu na najvećem svjetskom festivalu kreativnosti u oglašavanju. Iz Londona nam je došao i Rob Dembitz, direktor razvoja festivala Cannes Lions. Bilo je fantastično.
Teško mi je nabrajati najbolje igrače u regiji jer se bojim da ću nekoga ispustiti. Ali evo, uz sav rizik koji ću preuzeti da pomenem iz Slovenije Pristop, Lunu, Publicis i Formitas, iz Hrvatske Bruketa & Žinić OM, Imago, BBDO, Drap, iz Srbije McCann, New Moment, Communis, Publicis, Leo Burnett, Saatchi&Saatchi, iz Bosne i Hercegovine su agencije Fabrika i Communis, iz Makedonije McCann, New Moment, Publicis… ima ih još sigurno i sve su one spremne za najjaču konkurenciju na međunarodnom tržištu. Polako se otvaraju prema svijetu. B&Ž OM ima vrlo uspješne agencije u Azerbajdžanu, Imago razmišlja o Dubaiju, New Moment Beograd je upravo završio kampanju za velikog klijenta u New Yorku koji ih je angažovao jer je pročitao da su osvojili tri lava u Cannesu.
Sasvim slučajno se dogodilo da smo 1.12.2015 krenuli s portalom i na engleskom jeziku. Za to nitko nije znao niti smo to najavljivali. Željeli smo jednostavno da svijetu promoviramo kreativnost Adriatic regije. Dvije sedmice nakon toga Davor Bruketa je izabran za predsjednika HURA-e i odmah sam s njim napravio intervju. U jednom od odgovora rekao da je njegov strateški cilj da HURA omogući hrvatskim agencijama izlazak na svjetsko tržište, prije svega u SAD, Aziju i Evropu. Tri dana nakon toga radio sam intervju sa Žarkom Sakanom, predsjednikom New Momenta koji je kazao da mu je san da balkanska kreativnost eksplodira u svijetu i pokori ga. Tvrdi da mi za to imamo sve uvjete i ja se slažem s njim. Par dana nakon toga, Sašo Pešev, direktor New Moment Skoplje je rekao da je za makedonske agencije Makedonija mala i da se moraju širiti na Balkan i dalje po svijetu. Dakle, mi smo pokretanjem portala na engleskom jeziku išli u korak sa razmišlajme lidera ove industrije.
Slijedeći korak, po mom mišljenju je da se počnu udruživati. Skupo je otvarati agenciju vani i vrlo rizično. Ali ako dvije-tri agencije udruže kapital to postaje realno. Pravi igrači na ovom tržištu moraju početi razmišljati izvan okvrira. Moraju sjesti i dogovoriti se kako da idu na vanjska tržišta, to je pravi izlaz za velike agencije. U regiji one nemaju klijente koji im mogu omogućiti velike kampanje i koji su spremni platiti velike kreativne ideje. Na međunarodnom tržištu, koliko god da ponude svoje usluge ispod vrijednosti tamošnjih tržišta, dobit će pet do deset puta više od ovoga što ovdje dobijaju.
Kako Vam izgleda ta scena u Hrvatskoj? Postoje li još neke agencije i stručnjaci koje ste zamijetili, kreira li Hrvatska možda neke zanimljive trendove u ovom razdoblju?
– Srbija je, po obimu, jače tržište od Hrvatske, ali je hrvatsko tržište najorganizovanije. Naravno, Hrvatska ima dobre agencije, vrhunske kreativce, ima sve što joj je potrebno osim više klijenata i to velikih klijenata. Imaju to i druge zemlje u regionu, ali nijedna nema ono što ima Hrvatska, a to je HURA, koja je najbolje organizovala tržište, utvrdila najbolja pravila i insistira na njihovom provođenju. Velika sreća hrvatske industrije je u tome što su njeni lideri prepoznali značaj samoregulacije. Kad vidim koliko se, recimo, Davor Bruketa, Damir Ciglar, Slaven Fischer, Mari Fraculj, Anđela Buljan Šiber i drugi ‘veliki’ ljudi hrvatskog oglašavanja posvećuju HURA-i, imam osjećaj da oni nemaju ništa pametnije da rade, da im je dosadno pa su se prihvatili HURA-e. Nije tako. Imaju oni posla preko glave, ali razumiju značaj, prepoznaju interes razvoja udruženja i zato se snažno angažuju. Potpuno je suprotan slučaj u Srbiji. Oni imaju svoj UEPS kojeg vode anonimci i koji gotovo ništa ne radi. Sve dok glavni igrači (Srđan Šaper, Miša Lukić, Ivan Stanković, Žarko Sakan i još jedno ili dvoje) ne sjednu za sto i ne dogovore kako treba da izgleda srpsko udruženje oglašivačke industrije i ne posvete mu se, od razvoja organizovanog tržišta nema ništa.
Očekujemo Vas na Business caffeu u Zagrebu, 24. ožujka. Tema je „Imati petlju“ – što za Vas znači ta sintagma i što biste pod tim naslovom poručili mladim ljudima koji ulaze u svijet oglašavanja i medija? Danas prevladava agresivan, napadački pristup u marketingu, puštanje poruka na prilično neobičan način (na primjer tako da se objavljuju kao novinarski tekstovi, koje potpisuje novinar, bez oznake da je riječ o oglasu, ili da proizvode promiču poznate osobe, također bez informacije da je riječ o oglasu) i slično – čini mi se da je znak odvažnosti oduprijeti se takvim trendovima?
– Imati petlju znači upravo to – imati petlju. Danas nitko nema petlju, svi su u strahu, govorio sam već o tome. Moja poruka mladim ljudima bi bila da zasuču rukave, da ne čekaju da im se daju bolji uslovi i da ih sami stvaraju. Da se bore za svoje ideje do zadnje kapi krvi. Budućnost ove industrije je na mladim ljudima. Mi smo prošle godine prepoznali 57 mladih lidera budućnosti i kreirali smo projekat The Young Leaders for Tomorrow. Objavili smo intervjue sa svima njima, 57 radnih dana dan za danom smo pravili i objavljivali intervjue, predstavljali smo mlade lidere. Svi su oni već osvajali nagrade, rade na najodgovornijim pozicijama u svojim agencijama, mladi su lideri u pravom smislu te riječi. Onda smo od 26. do 29. oktobra u banatskom selu Mokrin (Vojvodina) organizovali za njih event Lideri s liderima. Doveli smo šest ‘velikih’ lidera koji su im govorili o svom poslovnom putu i kako su uspjeli. Bilo je nevjerovatno inspirativno, fantastično. Mladi lideri su bili prezadovoljni. Nastavljamo sarađivati s njima i pomagati im u njihovom poslovnom razvoju.
Koji ste dobar oglas – kreativan i poticajan – u zadnje vrijeme zamijetili? Što mora imati dobar oglas da bi vas osvojio i privukao Vam pažnju?
– Ovo je teže pitanje od svih prethodnih 12. Teško zato što smo protekla dva-tri mjeseca objavili desetak relevantnih rang lista najboljih oglasa iz prošle godine iz regije i svijeta, još uvijek sam pod utiskom oglasa koje sam gledao dok smo žirirali Epicu u Berlinu, sad smo na Kanskim lavovima u Sarajevu gledali jednosatnu prezentaciju najboljih radova s prošlogodišnjeg kanskog festivala. Sve je to stvorilo takvu buku u mojoj glavi da kad me sad pitate šta bih izdvojio – ne znam. Ali evo, osvrnut ću se na regiju i na prošlu godinu. Dvije kampanje su na mene ostavile najveći utisak: Vremenski trezor Zagrebačke banke, kampanja koju je uradila agencija Bruketa&Žinić (ja bih je proglasio kampanjom decenije) i kampanja Drama u Taksiju koju je agencija McCann Beograd uradila za Jugoslovensko dramsko pozorište.
Dobar oglas da bi privukao ne samo moju nego bilo čiju pažnju mora zadovoljiti tri glavna kriterija: da ima dobru ideju, dobru priču i vrhunsku egzekuciju.
Dođi na Business Cafe 24. ožujka 2016. i poslušaj Ekrema Dupanovića, kao i druge goste, uživo. Više o Business Cafeu – pronađi na linku.
