Iako su danas mediji puni dobrih savjeta o zdravlju te nam se čini da se na zdravlje polaže kao nikada prije u povijesti, statistike demantiraju da je zapadna civilizacija ujedno i zdrava civilizacija. Ako pogledamo statistike na svjetskoj razini, čak 15-37 % odraslih osoba ima povišeni krvni tlak, s time da se u dobi od 60 godina ti postoci penju do čak 50 %. Učestalost pojave dijabetesa posljednjih je desetljeća jako porasla i danas iznosi čak 5-10 %, a posebno je zabrinjavajuće što dijabetes podiže rizik za ishemijske bolesti srca, moždani udar i perifernu vaskularnu bolest.
Danas u svijetu živi 600 milijuna ljudi s hipertenzijom i 150 milijuna s dijabetesom tip 2, a gotovo identičan broj ima intoleranciju glukoze što također povećava rizik za bolesti srca i krvnih žila. S druge strane, epidemiološke studije provedene u Europi i SAD-u pokazuju da je prevalencija celijakije približno 1 % opće populacije, a prevalencija alergija na hranu u ukupnoj populaciji prisutna je 1-3 % među odraslim osobama i 4-6 % među djecom.
Budući da je prehrana bila oduvijek u fokusu interesa svakog turista, a posebice onih turista koji se moraju pridržavati određenih prehrambenih preporuka, primijenjeni je nutricionizam u zdravstvenom turizmu tek započeo zauzimati svoj zamah, a hoteli i lječilišta se nerijetko odlučuju na certificiranje kako bi svojim gostima pružili i dodatnu garanciju sigurnosti u prehrani.
Stoga smo s porazgovarali s Alenkom Brozinom, dr. med., koja je diplomirala na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, Hrvatska, a potom položila specijalistički ispit iz interne medicine. Bavi se proučavanjem utjecaja prehrane na ljudski organizam i zdravlje, a završila je brojnu stranu i domaću poslijediplomsku edukaciju iz dijetoterapije, kliničke prehrane, sportske medicine i sportske kardiologije.
Ima li dijetoterapija danas primjenu u turizmu?
– Naravno. Posebne potrebe u prehrani su zapravo dio dijetoterapije, odnosno liječenja pravilnom prehranom. Tako se npr. osobe oboljele od šećerne bolesti moraju pridržavati posebnih prehrambenih smjernica kako bi regulirale vrijednosti šećera u krvi, odnosno držale svoju bolest pod kontrolom. Isto tako se i kardiološki pacijenti moraju pridržavati određenih smjernica. I to je samo jedan mali dio bolesti koji se može liječiti pravilnom prehranom.
Često izdvajate celijakiju kao jedinstveni primjer bolesti kod koje putovanje predstavlja pravi „pothvat“?
– Istina je. Celijakija je jedinstveni primjer bolesti čiji je jedini lijek striktna bezglutenska prehrana koje se oboljeli mora pridržavati cijeli život. U slučaju celijakije sve izgleda jako jednostavno, ali nije tako. Gluten se dodaje u većinu proizvoda, a također prijeti velika opasnost od popratne kontaminacije glutenom onih prehrambenih namirnica koje ga inače ne sadrže.
Osoba koja boluje od ove bolesti, u pravilu, uvijek dobro promisli o izboru destinacije i bira hotele i lječilišta u kojima su sve njene prehrambene navike zadovoljene i gdje će se osjećati sigurno. To je, sasvim sigurno, dobra prilika hotelima za razmotriti svoje poslovne planove i razmotriti dijetoterapiju kao dio svoje buduće ponude.
Spomenuli ste osjećaj sigurnosti. Koliko je on presudan prilikom planiranja putovanja?
– Takve osobe ponekad imaju osjećaj da su najsigurnije u svom domu i svojoj kuhinji. No, ponekad se zadesi putovanje na nepoznatu lokaciju, poslovno ili privatno. I tu nastaje problem jer tek rijetki hoteli imaju certifikaciju. Određeni hoteli imaju danas “allergy friendly” certificate kao što je npr. ECARF certifikat (European Centre for Allergy Research Foundation) koji omogućuje uvid u alergene te ponudu prehrane baziranu na prisustvu/odsustvu najčešćih alergena (“nut free”, “gluten free”, “lactose free”, “vegan”). Ima i dobrih primjera na lokalnoj razini jer su se pojavili i neki drugi certifikati koji jamče sigurnost prehrane, izrađeni prema europskim standardima, poput hrvatskog Healthy Meal Standarda.
Što mislite, je li došlo vrijeme da se i stručnjaci nutricionisti pozabave gastro ponudom hotela? Trebaju li takvi hoteli imati svog nutricionistu koji bi mogao osmisliti individualne menije prema potrebi gosta?
– Apsolutno se slažem. Nutricionist je upravo ona osoba koja bi bila osnovna poveznica između gosta s posebnim prehrambenim potrebama i hotelske kuhinje. Hoteli koji se žele profilirati na području zdravstvenog turizma, morali bi pružiti uslugu savjeta nutricionista prema potrebama gosta, raditi na edukaciji svog osoblja i nadgledati sprovođenje certificiranih standarda.
Možete li navesti neke primjere?
– U Hrvatskoj danas postoje hoteli s ECARF certifikatom poput Vitality hotela Punta u Velom Lošinju, potom je tu Apollonia Beach Resort & Spa na Kreti, Hotel do Sado Business & Nature u Setúbalu, Portugal; Tirler – Dolomites Living Hotel, Alpe di Siusi u Italiji, Nana Beach Hotel na Kreti i drugi. Općenito, ako gledamo hotele koji su dobili ovaj certifikat – najveći broj njih se nalazi u Grčkoj i Portugalu. Mislim da su to dobri primjeri koje bismo trebali slijediti, kako u nutricionističkom, tako i u turističkom smislu.
