Martinu sam uživo upoznala pretprošlog ljeta kada je u potrazi za rijetkim babinim zubom (Tribulus terrestris) došla na nekoliko dana na otok Unije, na kojemu od djetinjstva ljetujem s obitelji. Već pri silasku putnika s katamaranu, nije je bilo teško prepoznati.
Djelovala mi je kao šumska vila – kovrčava plava kosa, široki osmijeh, čvrsti stisak ruke, energija kojom zrači, jasno su sugerirali kako je Martina jedna od onih osoba koje ostavljaju snažan dojam kada ih prvi put upoznate. Babin zub nažalost nismo pronašle, ali slobodno mogu reći kako je trodnevnim druženjem započelo jedno lijepo prijateljstvo koje i danas traje.
U Rijeci, u svojoj Udruzi za fitoaromaterapiju, Martina drži savjetovanja, vodi tečajeve, radionice prirodne kozmetike i intenzive u prirodi, vodi grupe u prepoznavanje ljekovitog bilja, drži predavanja ili kako bi sama Martina rekla – živi svoj san. Budući je Martina jedan od organizatora humanitarne akcije Prirodom bez granica koja će se održati 07. i 08. 12. 2012., učinilo mi se to upravo idealnom prilikom za razgovor s ovom šumskom vilom.
Martina, za početak – kada bi trebala opisati sebe samo jednom rječju, koja bi to riječ bila?
– Definitivno: DINAMIČNA.
Poznata si fitoaromaterapeutkinja i travarka, držiš predavanja o ljekovitom bilju, pišeš kolumnu na Naturali. Naše će čitatelje sigurno zanimati kako si započela svoju fito karijeru? Reci, kako se jedna magistra ekonomije našla među ljekovitim biljem?
– Pa, ne znam da li bih to baš nazvala karijerom, ja jednostavno jako volim bilje, volim ljude, volim pričati i ne volim skrivati ništa tako da je sustav edukacija koji sam oformila došao prirodno, sam od sebe. Priča s ljekovitim biljem je počela dok sam bila još mala. Odrasla sam na rubu šume u prigradu Rijeke gdje sam bila u svakodnevnom kontaktu s biljem. Bake koje su živjele s biljem na selu u Slavoniji su mi govorile o bilju koje raste tamo, ali sam imala poteškoća dok nisam pohvatala i naučila o ovom našem, primorskom bilju. Ali, svakodnevni boravak u šumi, branje gljiva od malih nogu, branje bilja i šumskog voća jednostavno su me nepovratno zarazili za tu biljnu priču.
Jednom si mi spomenula da si već kao mlada osoba imala priliku isprobati djelotvornost prirodnog liječenja? O čemu se radilo?
– Da, s petnaest godina sam imala svoj prvi veliki test. Tijelo mi je snažno reagiralo na neki nepoznati alergen i bila sam prekrivena velikim ranama koje su jako svrbjele i nisu zarastale. Svakih par dana sam odlazila na hitnu po bolne injekcije koje bi me uspavale na 2 dana, a potom bi 2-3 dana živjela „podnošljivo“ i sve bi kretalo ispočetka jer, pogađate – rane nisu zarastale. Od svibnja do rujna sam bila cijela u zavojima i obilazila doktore koji svim mogućim testovima nisu uspjeli ništa dijagnosticirati. Na kraju su mi dijagnosticirali jaku alergiju na sunce i zabranili izlazak na sunce dok ima sunčeve svjetlosti. Koja glupost! Već mi je tada (a bilo je to prije dvadeset godina kada još nije bilo interneta i nikakvih mogućnosti drugačijeg informiranja) bilo jasno da ta priča ne drži vodu.
Već sam tada znala da Sunce ne može biti neprijatelj, ali nisam znala odakle krenuti, kojim tehnikama, kojim putevima… Jednom sam prilikom u čekaonici hitne sva u suzama pričala svoju priču nekoj bakici. Sijeda kosa, kosa u trajnoj, majušna. Ni dan danas ne znam da li je to bila realna osoba ili neki anđeo, u svakom slučaju bila je anđeo u mom životu. Pitala je da nisam možda alergična na konzervanse te savjetovala da jako pazim i točno zapisujem sve što jedem.
Zapisivanjem svega što stavljam u usta zaključila sam da sam zasigurno alergična na konzervanse. Tada sam mogla slobodno raditi kao hodajući detektor za konzervanse. Izbacila sam iz prehrane sve što je bilo u bilo kojem obliku konzerve, teglice, tetrapaka ili prerađeno (pogotovo mesne prerađevine), ali zbog preosjetljivosti reagirala sam i na svu dimljenu i hranu iz salamura. Tek prelaskom na svježe kuhano povrće i svježe kuhano meso stanje mi se jako popravilo i to bez silnih tableta i svakodnevnih kortikosteroidnih krema. U nekom momentu, stanje mi se dosta popravilo, ali sam još uvijek znala odreagirati na – nešto. Dugo mi je trebalo dok nisam shvatila da su to konzervansi iz kozmetike.
Foto: Nena Pavelić
U to vrijeme, iako si ti još uvijek vrlo mlada osoba, nitko nije isticao kako i kozmetika može naštetiti, a koliko mi je poznato, alternative komercijalnoj kozmetici u obliku organske, na našem tržištu tada nije bilo.
– Upravo tako! Prije 20 godina o tome se nije pričalo, nije se znalo! Tada sam počela izrađivati svoju prvu prirodnu kozmetiku i ona je bila strašna! Osim što nije bilo informacija o njenoj izradi nije bilo nigdje niti za kupiti sirovine. Bez obzira što je ta kozmetika bila očajno masna, svakojakih mirisa i vrlo nepraktična, uspjela mi je pomoći da lokalno podignem imunitet moje jadne kože. Ono osnovno što sam radila su bile ogromne količine čajeva mjesecima koje sam sama brala u šumi i miješala i tako čistila jetru i dizala imunitet.
Godine su prošle, a ja sam duboko uronila u svijet ljekovitog bilja i odmakla se od okoline od koje nisam mogla išta novo naučiti. Zanimalo zašto baš ta-i-ta biljka tako djeluje na to-i-to. i u proljeće 2007. sam saznala za Centar Cedrus i mog učitelja Stribora Markovića. Te sam jeseni upisala edukacije za fitoaromaterapeuta i završila je uspješno u generaciji 2007/2008. U Cedrusu sam dobila odgovor koji sam tražila – odgovor na pitanje „zašto“. Tamo sam se i nepovratno zaljubila u francusku aromaterapiju koja je bila moj jedini izbor aromaterapije jer i ona odgovara na pitanje „zašto“.
Živiš u Rijeci, na gotovo idealnom mjestu za jednog travara-fitoaromaterapeuta jer su ti u blizini i Gorski Kotar, otoci prepuni ljekovitog bilja, a odlaziš i na Velebit. Često tvoje čitatelje u sezoni branja na Facebooku dočeka obavijest: na branju sam, nema me nekoliko dana. Kako izgledaju ta tebi uobičajena, a većini naših čitatelja ipak egzotična izbivanja? Gdje spavaš, što jedeš?
– Hm..pa moja izbivanja su prilično jednostavna, a ja uživam u njima. Najčešće sam od travnja do listopada u berbama. Berem bilje, kopam korijenje, sakupljam sjemenje. I da, slažem se, Gorski kotar je raj na zemlji, pogotovo za nas Riječane – odem ujutro a navečer se vratim i već stavljam bilje na sušenje. Usred ljeta se bilje osuši jako brzo, a dok se jedno suši drugo sjeckam.
Na Velebit idem često, i jako ga volim. Odem na četiri, pet dana, berem bilje, imam razrađene načine sušenja, sušim ga na licu mjesta jer ubrano ne može stajati bez zraka dulje od 2 dana. U principu biram mjesta gdje nema ljudi jer kada sam u prirodi najviše volim biti sama ili tek s nekoliko odabranih ljudi. Spavam u vrećama, u skloništima ili brvnarama, bitno je da je neki krov nad glavom. Jedem jednostavno, ponesem slanine, soli, kruha, grožđica, krumpire, nešto povrća, od toga se uvijek može napraviti ukusan obrok pogotovo ako se kombinira s varivom od samoniklog jestivog bilja i desertom od šumskog voća.
Mene bi osobno najviše plašile divlje životinje – kako se s njima snalaziš?
– (smijeh) Pa ja nisam do sada imala nikakvih neugodnih iskustava s divljim životinjama. Zaista! Obično imam neko zvonce obješeno za pasom u nadi da tako neću prepasti kakvog medvjeda. S otrovnim zmijama nisam do sad na Velebitu imala nikakvih neugodnih iskustava, više sam poskoka vidjela u okolici Rijeke. Mislim da je bitno poštivati njihov prostor, kada ulazite u nečiju kuću pozvonite ili pokucate, tako i njima treba najaviti svoj dolazak i one će se maknuti. Naravno da mi nije drago vidjeti zmije, pogotovo otrovnice i naravno da ih se bojim, ali što će imati jedan poskok od toga da me ugrize? Ili jedan medvjed da me napadne? Od mene oni neće imati ništa, niti sam miš niti sam med u košnici. Ako se ne najavim mogu ih prepasti i izazvati napad a tome sam opet sama kriva.
Koliko je Naturali poznato, ti si jedina osoba u Hrvatskoj koja organizira kompakt intenzivne fitoterapeutske edukacije gdje se polaznici ne samo uče o ljekovitom bilju već i imaju priliku proživjeti nekoliko dana bez struje, vode?
– Da, tako je. Želja mi je i ideja da se kroz bivanje u prirodi osjeti ljepota i jednostavnost prirode. Kada je čovjek par dana negdje tako u šumi nakon toga je nepovratno inficiran virusom „šumitisom“, za to se teško može naći protuotrov! (smijeh). Osim toga na licu mjesta se bere ljekovito bilje, kopa korijenje koje se odmah prerađuje u preparate masti, kreme, tinkture, uljne macerate, suši se bilje, rade mješavine. Čim se maknete desetak metara s livade polaznici se bacaju u praksu, uče se osnove i praktična primjena u najljepšoj mogućoj učionici. Bez struje je gušt, navečer se priča i večera uz svijeće i ide rano spavati, rano se diže. Bez vode se isto može, pogotovo ako je u blizini kakav izvor ili se ponese dovoljno vode za tih par dana.
Djeluješ preko Udruge za fitoaromaterapiju Studio Martina&Natura u koju se veliki broj ljudi obraća za savjetovanja. Možeš nam reći kod kojih se tegoba fitoterapija pokazala uspješnijom od konvencionalne medicine.
– A joj, kako ja pričam s puno ljudi i često me ljudi traže savjetovanja spektar je širok. Evo, recimo fitoterapija je vrlo djelotvorna kod problema s hemoroidima, zatvorom, a u zadnje vrijeme mi se javlja jako puno žena zbog genitalnih i hormonalnih tegoba. Uz to, traže me savjete za razne dermalne probleme, seboreju, razne upale unutar tijela i sl.
Foto: Nena Pavelić
Često za sebe kažeš kako si fitoaromaterapeutkinja – travarka. Možeš li našim čitateljima objasniti razliku između travarstva i fitoaromaterapije?
– Naravno. Po meni je travarstvo nepravedno stigmatiziran naziv koji bi se trebao ponovo vratiti u upotrebu. Ono označava izučavanje ljekovitih svojstava biljaka u svrhu prevencije i očuvanja zdravlja, a temelji se na tradicionalnoj upotrebi ljekovitog bilja koje je kroz tisućljeća dokazalo svoju konkretnu i uporabnu vrijednost. Travarstvo je vještina koja pomaže ljudima preko kemijskog djelovanja ljekovitog bilja, ali i njegovog energetskog djelovanja. Danas kada se pokret duhovnosti ponovo zakovitlao nije sramota reći da se oko nečega/nekoga osjeća pozitivna vibra,ili da nam netko ful zrači negativno – to je osnova tog principa.
Svaka biljka, ali i mjesto na kojemu je ubrana, ima određenu vibraciju i zavisno od nje će biti pogodnija za upotrebu kod određenog disbalansa zdravlja. Travarstvo također pažnju posvećuje energetskom uzroku disbalansa. Fitoaromaterapija je više striktno kemijski određena grana tretiranja s ljekovitim biljem i biljnim iscrpinama . Fitoaromaterapiju zanima psihosomatika, ali u tretiranju ide s puno većim i jačim dozama na kraći rok (udarne terapije), dok će travarstvo ići nježnije i dugoročnije da se tijelo, psiha i duša uspiju same posložiti s obzirom na uzrok problema a biljka je tu kao bitan oslonac i potpora. Fitoaromaterapije će koristiti i eterična ulja kao dio tretmana nekog disbalansa tijela dok tradicionalno travarstvo to neće. Veliki doprinos fitoaromaterapije je u praćenju modernih znanstvenih istraživanja pogotovo vezanih uz interakcije ljekovitog bilja i lijekova. Ja tu stojim nekako na sredini i čini mi se to kao dobra kombinacija.
Važno je, i to često naglašavaš, i energetsko djelovanje divljeg ljekovitog bilja – možeš nam reći nešto više o tome?
– Baš sam nedavno govorila o tome na festivalu samoniklog bilja u Rijeci. Ukratko samoniklo bilje je živa energija Stvoritelja – biljka borac. Trebala je preživjeti sve nedaće, izboriti se za gram zemlje na prepunoj livadi, uhvatiti kap rose za žeđ, probiti se između sveg onog drugog bilja oko nje, onog koje isto utječe na njen kemijski i energetski sastav, da uhvati koju zraku sunca. Takva je biljka strepila da je ne pojede jedan od brojnih insekata i živi svoj život punokrvno, prkosno i čisto. Biljka koju ćete nabaviti u ljekarnama je uzgojena u pravilnom razmaku na plantažama monokulture, okopavana, zalijevana, gnojena, prskana protiv insekata i njeno veliko tijelo je 10-20-30 puta manje vrijedno nego tijelo divlje biljke. Biljka u monokulturi je brana najčešće mašinski gdje čovjek kojemu je to posao odrađuje da bude što prije gotov jer žuri na drugo polje.
Bilje se suši u velikim sušarama na struju koja opet energetski osakaćuju biljku i onda prelaze velike razdaljine da često doputuju iz drugih zemalja u Hrvatsku u naše ljekarne. Ali, kada hodate kroz prirodu i tražite divlju biljku cijela duša vam se obraduje kada ju napokon nađete i to se prelije ne nju, da biste ju ubrali trebate kleknuti pred nju i sagnuti se pred njom, sa zahvalnošću rukama skupljate svaki njen listić u travi i kada ju stavite sušiti pomno pazite da vam ne naleti vjetar da otpuhne koji njen komadić jer je svaki jako vrijedan.
Divlje bilje je grjehota samo jednom preliti vodom i samo jednom iskoristiti za čaj, to se treba napraviti bar 3-4 puta, ono čaj i kada je vrlo slab okus energetski prenosi informaciju o njegovoj ljekovitosti i ozdravlja skoro isto kao prvi preljev. Divlje bilje je kao divlji vuk koji živi s čoporom i trči šumom, a monoplantažno uzgojeno bilje, ako se ne radi o organskom, već o konvencionalnom uzgoju, je vuk kojega u neboderu na 18. katu pokušavaju preodgojiti u psa – eto to je razlika djelovanja na ovako jako karikiran način.
Martina, što misliš – koliko nas je civilizacija odvojila od prirode i ima li uopće nade u ponovno vraćanje balansa?
O, da! Ima, itekako ima! Treba samo redovito krenuti provoditi vrijeme u prirodi. Sami, u tišini, ili u društvu i u tišini i vrlo se polako kretati. To je odličan recept, na primjer tri puta tjedno po dva sata. To je ujedno i odluka o promjeni stila života.
Izdvoji svojih top 5 biljaka i top 5 eteričnih ulja
– Od biljaka: vrkuta, dimnjača, vrisak, majčina dušica, kantarion, a od eteričnih: eterična ulja crvene mandarine, ravensare, tanacetum,limunski eukaliptus, prava lavanda.
Spomenuli smo kompakt intenzive u prirodi, reci, koje su još vrste edukacije dostupne polaznicima u Udruzi za fitoaromaterapiju?
– Radim različite vrste edukacija. Kako sam zaista dugo i duboko u tome nije mi problem napraviti neki novi koncept ako imam vremena. Sada mi je na obuci treća generacija mojih velikih edukacija kod koje nakon pet mjeseci teorije slijede tereni. Na „Edukacije iz travarstva i fitoaromaterapije“ se uvijek prijavi puno ljudi, ali uzimam male grupe do maksimalno 10-12 ljudi, a od ove godine imam i putničku grupu vikendom za učenike koji putuju (Zagreb, Pula). Osim toga radim redovito radionice izrade prirodne kozmetike, sada sam odvojila zasebno i izradu zubnih pasti jer me srce boli kada vidim kako se ljudi svakodnevno truju. Moram spomenuti kako je prije par dana jedna grupa završila mali dvomjesečni tečaj koji sam osmislila za članove Planinarskog društva Kamenjak iz Rijeke čiji sam član, i tako… stalno je neka akcija.
Za nekoliko dana će u Rijeci započeti humanitarna akcija Prirodom bez granica – ti si jedan od organizatora. Kakav odaziv građana očekujete?
– Tako je, prijatelj Boris Pavelić i ja smo članovi Pustolovne udruge Banina iz Kastva te smo se pokrenuli i organizirali jednu humanitarnu akciju koja će se održati 7. i 8.12. u Rijeci. Ja sam imala na umu neka javna predavanja o bilju, a Boris stalno obožava stijene i penjanje pa smo uletjeli u pustolovinu u kojoj ćemo promoviranjem suživota s prirodom i ljubavi prema prirodi ponukati ljude da čine prirodno, a to je pomažu nezbrinutoj djeci. Cijeli prihod od donacija ide ravnomjerno raspoređen na Dom za djecu Ivana Brlić Mažuranić (Lovran) i udruzi Kolajna ljubavi (izgradila sirotište u Tanzaniji).
U tu svrhu organizirali smo 7.12. abseil (spuštanje s alpinističkom užadi) s Robne Kuće Korzo s 4. tog kata u kojemu se mogu okušati svi zainteresirani građani i za to dati donaciju. Nadam se da će me dečki pustiti da se spustim par puta jer je osjećaj neopisivo dobar! Naravno suorganizator cijelog događaja je Hrvatska gorska služba spašavanja koja će spuštati ljude i brinuti o sigurnosti.
Sutradan, 8.12. u dvoranama Udruge Auris od 13,00-20,00 održati će se niz predavanja sa zaista zanimljivim predavačima Anton Rudan (šumski kuhar) govoriti će o samoniklom jestivom bilju, Aleksandra Ožanić o Bachovim kapima, ja o ljekovitom bilju i eteričnim uljima za jačanje imuniteta, Silvija Kolor Fodor o biovrtu, Ivan Lesinger o ljekovitom bilju, Spomenka Marković o sirovoj hrani i Bernarda Orehovec o biodinamici. Tijekom predavanja biti organizirana i razmjena starih sorti sjemenja i zaista mislim da će svatko naći nešto zanimljivo za sebe da posluša i nauči nešto ili se samo podružiti.
Pozivam sve čitatelje da se odazovu u što većem broju!