Vjerujem da ste i vi, baš kao i ja, znali zaviriti iza vrata stana u Zagrebu koja su za gledatelje RTL-ova realityja otvorili Dvornikovi. Njihova svakodnevica bila je zanimljiva i onima koji, poput mene, ne vole gledati sličan tip emisije. Ponekad su mi bili zanimljivi, ponekad su mi bili manje zanimljivi, ponekad sam se čudila Danijelinoj mirnoći u situacijama u kojima bi meni krenula para na uši, ali sam ih gledala. I to, priznajem, najviše zbog Dina, koji je bio najveći glazbeni genijalac ovih prostora, čovjek koji je uveo riječi funky i beat na hrvatsku glazbenu scenu i zauvijek je promijenio. Dino je bio kreativac, glazbeno desetljećima ispred svog vremena, pa me neizmjerno zanimalo što ga to potiče da sa svakim novim albumom radi sve bolju i bolju glazbu. No, unatoč njegovu golemom i neospornom talentu, tek sam kroz tu emisiju shvatila da Dino ima golemu sreću da uz njega stoji – Ona. Njegova ljubav i njegova supruga Danijela.
Danijela Dvornik danas je jedna od najpoznatijih baka u zemlji, njezina unučica Balie Dee upravo puni četiri mjeseca, a majka je blogerici i influencerici Elli, koja je nedavno pokrenula vlastitu liniju dizajnerskih kišobrana. No, kada sam joj predložila ovaj intervju, rekla sam joj da bih rado odnose s drugima – s Dinom, Ellom i Balie – stavila u drugi plan jer bih voljela da čitatelji, a na kraju i ja, upoznaju pravu Danijelu. Upornu, mudru, mirnu, kreativnu i iznimno pametnu ženu u najboljim godinama života koja je malo po malo postigla golemu promjenu na svim poljima svog života i koja trenutno živi najbolju verziju – sebe.
U posljednjih nekoliko mjeseci ne skidate osmijeh lica i pritom izgledate bolje nego ikad. U veljači ste otpuhali i 51. svjećicu na rođendanskoj torti – što su vam novoga donijele pedesete?
– Pa pedesete su za mene najbolje godine. Odbacila sam sve što mi je smetalo, što me činilo nesretnom, otpustila neke ljude iz svoga života, primila neke druge ljude u svoj život… Jednom riječju, ušla sam u pedesete s puno manje tereta na leđima. Ništa me sada ne može izbaciti iz takta tako lako, puno više ugađam sebi, ali i ljudima oko sebe, živim punim plućima. Zadovoljna sam i ponosna na sebe. Kad je čovjek zadovoljan sobom, automatski se to vidi na izgledu. Shvatila sam da je život krhka stvar i da ga često uzimamo zdravo za gotovo. Zato se trudim unositi dašak bajke u svakodnevni život, uživati u svakom trenutku u malim stvarima. Lijepe su pedesete. Ne treba ih se plašiti.
Kažu da s godinama dolazi i mudrost – što biste poručili mlađoj verziji sebe?
– Mudrost dolazi s godinama i mi kao ljudi učimo cijeli život. Ono što su mi ove godine donijele to je mirnoća, mirnoća u duši. Kad si miran u sebi, sve se lakše rješava. Kad sam bila mlađa, nisam imala tu mirnoću, ali to je normalno. Zato svojoj mlađoj verziji ne bih ništa savjetovala. Život je putovanje – usponi, padovi, glupe odluke, udaranje u zid, nekontroliranost, opterećivanje glupostima… Toliko toga moramo proći da bismo pronašli mirnoću. Bilo bi zaista bez veze vidjeti osobu od 25 godina s ovom mojom mudrošću ili mirnoćom…
Često objavljujete fotografije na kojima se vidi da ste vrlo aktivni – teretana, planinarenje i bicikl postali su vaša svakodnevica, što se očituje i na vašoj liniji. Koje ste sve promjene uveli u svoj život da biste došli do današnje forme?
– Sve promjene dolaze s razlogom. Puno sam godina provela ne misleći na sebe, fokus mi je bio na mnogim drugim stvarima i sebe sam svjesno zanemarila. I onda se dogodila suprugova smrt, proradili su neki okidači i ja sam htjela započeti proces sređivanja vlastite sebe – kako fizički, tako i mentalno.
Postavila sam pravila vježbanja, prehrane i napravila listu eliminacije iz života svega što me čini nesretnom. Išlo je sve polagano, trajalo je, ali sam na kraju sve ostvarila. Vježbam i dalje, volim vježbati, to mi daje osjećaj zadovoljstva. Prehranu balansiram, pokušavam jesti dobro, ali zdravo. Bolje se osjećam. Idem spavati najkasnije oko 23 sata, ujutro se ranije budim… Vikendima ne idem na „špice“, nego pohodim Sljeme, trudim se biti u prirodi, na zraku. Vodim dinamičan život bez stresova.
Kako se motivirate za odlazak na trening? Je li vam ponekad teško natjerati se, jer ja znam po sebi kako mi, pogotovo zimi, nedostaje motivacije.
– Ima dana kad mi se ne da, iskreno, najradije bih ostala u krevetu, ali onda nešto proradi u mojoj savjesti, obučem se i krenem… Bitno je stići do auta, onda je već 80 posto odrađeno, a osjećaj poslije treninga je tako poticajan.
Čini se da volite i kuhati, a da ste u tome više nego spretni, gledatelji su mogli vidjeti u Celebrity Masterchefu 2015. godine. Na svom blogu često dijelite recepte, a spremate i kuharicu – što će se u njoj sve naći?
– Ta kuharica nikako da ugleda svjetlo dana, ali hoće. Problem je što jednostavno nemam vremena, jednostavno ne stignem koliko god ja planirala, planovi su da se sruše… Uvijek nešto uleti neplanirano i skrene mi fokus. Takva sam… Pravi Vodenjak. Ali bit će… Plan mi je napraviti kuharicu koja će biti drukčija od svih drugih dosadnih kuharica. Moja će kuharica imati priču i recepte za različite prigode i životne faze, misao vodilja bila mi je da napravim kuharicu za svoju kćer, pa će je tako svatko moći darovati svojoj kćeri.
Divna ideja, s velikim bih zadovoljstvom jednu takvu kuharicu poklonila svojoj. A kad smo već kod kuhanja – koji vam je omiljeni zdravi obrok?
– Svi su mi obroci dragi, uopće ne mogu izdvojiti neki najdraži, ja stalno istražujem.
Imate li onda omiljeni self-care-ritual? Kako se opuštate? Što činite za sebe?
– Preko tjedna nemam puno vremena za opuštanje, ali već petkom počne moja faza opuštanja, a to znači da navlačim pidžamu, palim svjećice, mirise, natočim si neko fino piće, pustim laganu glazbu… Uživam u tim svojim ritualima, priuštim si masažu, ponekad i wellness… Nedjelja je uvijek isplanirana za kupku, pilinge, maske, čitanje knjiga i trosjed.
Započeli ste nedavno i vlastiti brend suvenira ReebaWish. Odakle ideja, kako se sve to pokrenulo? Kakvo značenje za vas imaju te ribice?
– Oduvijek sam bila kreativna, ali nisam se nigdje dugo zadržavala, jednostavno bi mi dosadilo. No, kamenčići su mi bili pred kućom i uvijek sam htjela nešto raditi od autentičnog prirodnog materijala, pa se nekako dogodilo, iz dosade. Mislila sam da će i to kratko potrajati, ali me obuzelo. Uživila sam se u crtanje.
Pritom je to toliko relaksirajuće da nevjerojatno uživam. Te su moje ribice moja sreća i zadovoljstvo i to se vidi, ljudi su to prepoznali i tako je krenulo: prvo jedna galerija pa druga… Malo po malo, zabavljala sam se i razrađivala sve detalje, danas moram odbijati galerije jer ne stignem proizvesti koliko su te moje ribice tražene. Ne opterećujem se time, ne želim masovnu proizvodnju, želim raditi sa zadovoljstvom. Ribice imaju poruku sreće i želje, da je sve moguće ako dovoljno želiš.
Kreativnost je zajednički nazivnik za sve članove vaše obitelji. Nedavno je i vaša kći Ella predstavila liniju kišobrana inspiriranu očevim stihovima…
– Ella je oduvijek bila kreativka i ima jako puno ideja, pa je tako došla i suradnja s Hrvatskim kišobranom koji su izradili te lijepe kišobrane… Uvijek mi je lijepo što se Dino uvijek nađe u našim idejama, njegujemo njegov lik i djelo.
Postali ste i baka… Svi obično pitaju majke kako su se snašle u novoj ulozi, ali nas zanima kako ste se vi snašli u ulozi bake?
– Snašla sam se odlično, ništa nisam zaboravila. Balie mi je još jedna velika sreća i ljubav u životu, nemam riječi kojima bih opisala to stanje. Biti baka je predivan osjećaj, odmah se sjetim moje pokojne bake koja mi je bila ‘druga mama’, moje rame za plakanje, moja najbolja prijateljica… Želim biti takva baka svojoj unučici. Trenutno mnogo vremena provodim s Balie i trudim se ne propustiti ništa jer jako brzo rastu, zato mi sve u životu sada trpi, ali nadoknadit ćemo.
Što je još pred vama? Koje to još neostvarene želje čekaju svoje ostvarenje?
– Nezahvalano je raditi planove, ali moramo imati neke želje i snove. Čeka me pisanje kuharice, čekaju me moje ribice i širenje njihova asortimana, čeka me unutarnje uređenje kuće na Braču, što me jako veseli. Velika mi je želja kupiti mali maslinik pa sagraditi jednu malu kućicu u masliniku ili, kako bi moje ReebaWish rekle: potrebno je dovoljno željeti i sve se može ostvariti.