Svaka od nas nosi boginju u sebi, no nerijetko se skriva iza drugog arhetipa, začahurena ispod slojeva nesigurnosti, očaja, srama, krivnje, komformiteta i odbacivanja izvornosti nauštrb prihvaćanja društvenih normi i pravila „lijepog ponašanja“. Na putu do Boginje stoji Babuška, ona koja je utrnula božansku ženstvenost tako što je zanijekala sebe…
Ciklus knjiga o boginji i babuški autorice Daniele Uzelac ponovo pokušava prokrčiti put do Boginje, pretvarajući to u pustolovinu otkrivanja vlastitog jastva te kreiranja nove sebe. Ova nekadašnja novinarka i stručna savjetnica na sastavnici Sveučilišta u Rijeci, od 2013. godine uređuje Facebook stranicu Put boginje na kojoj dijeli razmišljanja o ženstvenosti, spolnosti i mudrosti prirode. Nakon što je Put boginje u 2015. godini postao jedna od najpopularnijih web-lokacija u regiji za buđenje izvorne ženstvenosti, iz tih je originalnih i otvorenih postova izrastao i istoimeni ciklus knjiga u izdanju nakladničke kuće Beletra.
Put boginje 1., 2. i 3. (Buđenje, Ritam i Div i diva) vaše su tri objavljene knjige koje sadrže postove što ih redovito objavljujete na Facebooku. Kako je sve počelo? Kada ste se počeli dublje zanimati za tematiku ženstvenosti?
– Ženstvenost je za mene supstanca nevjerojatne ljepote koja me očarava od kada znam da postojim. Posebno me fasciniraju transformacije ženstvenosti. Na primjer, iz majke u ljubavnicu, iz svetice u bludnicu, iz vile u kučku, iz bete u alfu… Zanima me kako „žena u ženi“ reagira na odnose, okolnosti i situacije, a posebice na vrijeme. I primijetih da se u većini slučajeva ženstvenost prigušuje do nestajanja. Ali ne kod svih. Ima žena koje vremenom više „svijetle“. E, one me zanimaju!
Osim toga, i mene je vrijeme dodirnulo. S njim i iskustvo. I vidjeh da me ni jedan uspjeh, postignuće ili priznanje nije usrećilo kao trenuci u kojima sam se osjećala kao žena. Bile su to iskrice prisutnosti. Potpunosti. Senzualnosti. Povezanosti. Plesnosti. Ekstatičnosti. Svoju najvišu duhovnost pronašla sam kroz najdublju tjelesnost. No, dostizanje tih trenutaka uglavnom je ovisilo o muževnosti te sklopu sretnih okolnosti. A ja sam htjela iskusiti neovisnu i stabilnu ženstvenost – bez obzira na godine, okolnosti ili prisutnost muškarca. Tako je počelo moje promatranje i zapažanje ženstvenosti kroz cijeli spektar obrazaca ponašanja i stanja svijesti. Na njihove krajnje suprotnosti smjestila sam dvije orijentacijske točke – „babu“ i „boginju“.
Foto: Studio Saršon
S jedne je strane „boginja“, kao izvorna, esencijalna ženstvenost i ono što žena u svojoj suštini jest, a s druge strane tu nam je i „babuška“. Kažete da boginje s vremenom ne stare, da za razliku od babuške, one dobiju bore smijalice, a ne bore brigalice te da se boginja drži ponosno i u svakoj svojoj kretnji otvara prsni koš i pokazuje svoje srce svijetu, dok je babuška pogrbljena. To su samo vanjske, a koje bi bile najznačajnije „unutarnje“ karakteristike koje razlikuju ta dva tipa žene?
– Babuška ti dođe nešto kao neka „uspavana ljepotica“. No, što joj vrijedi da je ljepotica kad ona to ne zna jer spava. Budući da je „u nesvijesti“, njezina je ženstvenost isključena iz života. Babuška – to je energetska tvorba zastarjelih informacija i mehaničkih reakcija. To su slojevi zamjeranja, gorčine i boli, stida i krivnje, naslage osjećaja ružnoće i neadekvatnosti. Ukratko, babuška je žrtva vlastitog deponija podataka i disfunkcionalnih uvjerenja. Noćna mora! A boginja je ona koja se nalazi ispod svih tih toksičnih ljuštura. Boginja je ono izvorno. Stvaralačko. Slobodno. Neobuzdano. Živo! Boginja – to si stvarna Ti! Ti! Tiiiiiiii… Wake up!
Moram priznati da me, kad sam pročitala vašu prvu knjigu, bilo čak i pomalo sram kada sam shvatila koliko je puno babuške u meni. A opet, babuška je ta koja osjeća sram, boginja će prepoznati taj osjećaj odvajanja od svoje prirode i uz potpuno odsustvo srama odlučiti kako treba napraviti promjenu. Sjetim vas se svaki put kad se pogrbim, kad se osjećam kao da je sva težina ovoga svijeta na mojim ramenima, kad stisnu brige, i tada si samo kažem: „Hej, Andrea, glavu gore, prsa van…“ Kako je taj proces tekao kod vas? Jeste li oduvijek bili „više boginja“, a „manje babuška“?
– Sve smo mi rođene kao boginje. No, vrlo su nas brzo obitelj i društvo naučili da funkcioniramo iz stanja babuške. Kako? Gdje god su roditelji naučili strahovati, isključiti srce i uključiti nepovjerenje te odbaciti radost – ti nisi mogla doživjeti cijelu sebe. Sad započinje „igra prijestolja“ jer je na emocionalna mjesta, na kojima se nisi (d)oživjela, zasjela babuška. Sporija, gušća, mračnija i oštrija od onoga što jesi. Ona je tvoj kalcificirani negativ koji shvaća da treba biti energetski vješta i pronaći ljubav dostatnu za preživjeti. Tada shvatiš da odobravanje i prihvaćanje počinju kapati ako svoje ponašanje uskladiš s uvjerenjima okoline. Prilagođavaš im se i prestaješ s pokušajima izražavanja svoje posebnosti. Svoju veličanstvenost svodiš na običnost i normu.
I tako preživljavaš, ali prestaješ isijavati toplinu iz grudi i sjaj iz očiju. Tvoje se odrastanje deformira jer usmjeravaš energiju daleko od svoje izvorne biti, tamo gdje ona može teći. Što ona teže teče, ti postaješ ambicioznija. Postaješ „ustrojena“, pretvaraš se u stroj. I na kraju kažeš „takva sam“. A nisi. To je „ne-ja“. Babuška! A laž i drama idu ruku pod ruku. Babuška je navikla biti u drami, a samo korak iza drame nalazi se čarolija svih mogućnosti. Na sreću, tamo si boginja građena od svjetla koje ima moć iscijeliti ranjene i ne (d)oživljene dijelove sebstva.
Foto: www.putboginje.com
Možemo li onda zaključiti da je boginja u stvari babuška koja je napokon pronašla sebe?
– Da, s tim da, u ovom svijetu dualnosti, boginja ne može postojati bez babuške. Trebamo obje. Kao jin i jang.
Koliko nam je važno otkriti što je to istinska, a što lažna ženstvenost? Kako mi se čini, u medijima danas caruje lažna ženstvenost? I to ne samo vezana uz izgled… Jurimo, žurimo, natječemo se, nadmećemo, preuzele smo jako puno muških principa – kako je došlo do toga? Kako to da smo se uspjele tako silno odvojiti od svoje autentične prirode?
– Mi smo danas odvojeni od svega što je prirodno, pa tako i od sebe. Medijima caruje diktatura ženstvenosti, rekla bih. Ta je žena silikonski savršena, sposobna i samostalna, ima stas i status. Ponekad je smiješna i djeluje kao seks-bomba – jedino što nije naišao muškarac koji bi je znao aktivirati. Navodno je se muškarci boje jer je jaka. Je li zaista jaka? Ova vrsta snage nije priroda izvorne ženstvenosti. Ova je „snaga“, zapravo, flaster na živu ranu. On joj je pomogao da preživi. Ali od sreće u ljubavi odvukao ju je u suprotnom pravcu. Sav uspjeh podiže na boli i autonegiranju. Istinsku sebe zamjenjuje instalacijama muških kvaliteta dominacije, prodiranja i nadmetanja.
Ona je ranjena i usamljena djevojčica koja si simbolima uspjeha panično stvara štit. Ta žena nije seks-bomba koju treba aktivirati, nego „baba“ koju treba razminirati. Možemo li sada odgovoriti na pitanje zašto se muškarci boje takvih žena? Muškarci se ne boje jakih žena. Muškarci se boje „baba“. I to s razlogom…
Što biste rekli za vrijeme u kojem živimo, je li danas jednostavnije pronaći boginju u sebi ili je to zahtjevnije nego što je ikad u povijesti bilo?
– Uvjerena sam da živimo u vremenu transformacije – jer imamo informacije! Informacija je ono što ulazi u („in“) oblik („formu“) i mijenja ga. Vjerujem da će mnoge od nas uravnotežiti stanja babe i boginje. Promjena će početi od tijela, od materijala od kojeg je sazdano. Put boginje oslanja se na prirodnu prehranu, podržava obiteljski uzgoj hrane i teži viziji svijeta kojem ekologija i zaštita okoliša nisu potrebni.
U svojoj trećoj knjizi Div i diva boginji pridružujete i muški princip. Tko je On? Tko je taj istinski Muškarac, Div? Kako se odnosi prema svojoj boginji, a kako prema samome sebi?
– Div je divinski. Božanstven. Svjestan je da ga snaga i autoritet obavezuju kao hranitelja i zaštitnika. To od njega zahtijeva slobodna, obilna i prodiruća životna energija. Tako svijet ide naprijed. Međutim, danas je seks toliko kompromitiran da je dobio značenje svoje suprotnosti – antiseksa. Njegov kôd je „dominacija“. On uključuje program prema kojem „velike ribe jedu male“, a koji je prisutan, kako u obitelji, tako u politici, vojsci, ekonomiji, religiji, obrazovanju, svuda…
Ali divovi su se odmetnuli od sustava. Neki su dospjeli na vrh, neki na dno, ali žive po svom. U odnosu na roba u finom odijelu, div djeluje neadekvatan. Prezira i divljenja vrijedan. A sigurno nepripitomljen. Djeluje divlje, a divlji muškarac je izvan normi. Nije zaboravio da njegova sloboda i mir nemaju cijenu, da njegov um nije kanta za tuđe misli, da njegova svrha nije za licitaciju, da njegova strast nije za kroćenje. I nadasve, divljak je div koji nije zaboravio kako se voli diva zvana boginja.
Foto: Studio Saršon
Može li svaki muškarac postati div? Jednako kao što i svaka babuška može postati boginja?
– Divom će postati onaj muškarac koji aktivno stremi životu iznad strahova, sumnji, uvjetovanja i samoograničenja; muškarac koji je u stanju gledati dalje od onoga što se može vidjeti i nepokolebljivo se kretati prema svojim vizijama. Isto, naravno, vrijedi i za babušku… Div je muškarac koji se proširio. „Proširiti“ znači prijeći preko malog, začahurenog sebe. Činiti što nikad nisi, dopustiti si drukčija razmišljanja i vodstvo višeg reda. Inače, drugi naziv za širenje je – plemenitost, čast, hrabrost – to je ono što muškarca čini seksi. Vrućim. Moćnim. Nasilje nije snaga. Nasilje je slabost, glupost i bolest. Plemenitost je snaga. Ona muškarca čini velikim. Čini ga – divom!
Između diva i dive nema pravog odnosa bez intimnosti. Što sve uključuje istinska intimnost?
– Većina misli da je to ljubav. Ali ti kažeš da voliš i muškarca i kisele krastavce. I zaista, i jedno i drugo je ljubav. U čemu je onda razlika? Ljubav se ne pojavljuje kad se žena i muškarac sretnu. Upravo suprotno. Oni se nikad ne bi ni mogli susresti da ljubav a priori ne postoji kao silnice u prostoru koje sve susrete čine „slučajnima“, a odnose ljepšima.
Ali ljubav nije ekskluzivna samo za muško-ženske odnose. To je jedna druga sila – seksualna sila. Zbog te se sile tvoj odnos prema određenom muškarcu razlikuje od odnosa prema svim drugim muškarcima na svijetu. Da bi brak bio dobar, on treba prijateljstvo, razumijevanje, poštovanje i nadasve ljubav. Ali ništa od toga neće erosu dati erekciju, potenciju i sok. Život erosa ovisi o svježoj energiji i vitalnom naboju. Stoga je srž muško-ženske intimnosti polarnost. A nje nema bez putovanja u duboku i svetu muževnost, odnosno ženstvenost.
„Budi čista. Ljubav traži svjesno tijelo. Ljubav traži ljubav. Ljubav traži tebe…“ jedan je od savjeta iz Diva i dive. Znači li to da prvo moramo postati ljubav kako bismo mogli istinski voljeti?
– Na putu boginje ne moramo postati ništa. Ali ako želimo prodisati, onda moramo maknuti sa sebe sve što nismo, sve što nam je natovareno i implantirano. Prestati jesti što nije za jesti. Prestati se teretiti prošlošću. Prestati se kiseliti u izgovorima kojima održavamo samosažaljenje, nemoć i pasivnost. Prestati se uništavati mislima poput kakvih luđaka. Prestati se tako ambiciozno trgati poslom i histerično ubijati stresem. Prestati se autodestrukcijom opravdavati i ispričavati za svoje postojanje… Sve to znači skidati sa sebe sloj po sloj babuške. To je tzv. baba-striptiz.
Za kraj, koji bi bio prvi korak na putu boginje i što bi po vama bilo ono najvažnije što moramo naučiti svaku djevojčicu koju odgajamo?
– Važno je naučiti je „igre prijestolja“ između babuške i boginje. Da pojasnim… Prvi korak na putu boginje je pitanje: kako se mogu osjećati bolje? To pitanje ponavljaš na svakom sljedećem koraku. Onda gledaš koliko daleko možeš ući u osjećaj dobrobiti. I to je jedini način odgoja. Odgajaš djecu preodgajajući sebe iz žrtve u zdravu ženu (zdravlje je puno više od izostanka boli).
Samo sretni roditelji mogu stvoriti sretnu djecu. Sve drugo je proizvodnja poslušne djece. Ona će stasati u kamikaze ne bi li udovoljili ropskom mentalitetu svojih standardiziranih roditelja. To su oni roditelji koji su – pristajući na običnost, prosjek i pedeset nijansi sive – propustili priliku da oslobode svoju stvarnost bogova i boginja. A ta se prilika nalazi baš tu, odmah ispod kože. Samo čeka da je tvoja namjera prizove. Zasjedni na tu priliku kao na vibracijski tron, uzmi stvar u svoje ruke i živi po svom…
