Cink ima mnogobrojne funkcije u organizmu; kontrolira i upravlja procesima izmjene tvari, sudjeluje u funkcioniranju enzima te održava stanični integritet. Esencijalni je mikromineral i naše tijelo ga sadrži od 1,2 do 2,3 g. Najveće koncentracije cinka sadržavaju oko i prostata, dok se u najvećim količinama nalazi u kostima i mišićima, te jetri, gušterači i bubrezima.
Kao esencijalni nutrijent cink je prepoznat relativno nedavno, 1934. g., da bi se tek tridesetak godina kasnije utvrdili simptomi njegovog deficita. Sastavni je dio više od 100 enzima; neophodan je za opći rast i pravilan razvoj reproduktivnih organa kao i za normalno funkcioniranje prostate. Također, važan je u probavi ugljikohidrata i metabolizmu fosfora. Uključen je u sintezu DNA, zacjeljivanje rana i opeklina te općenito zdravlje kože.
Cink jača i potiče djelovanje imunog sustava, tako da nedovoljan unos može uzrokovati smanjenu otpornost na razne bolesti. Sastavni je dio enzima koji kontrolira izlučivanje inzulina iz gušterače, hormona koji je nužan za iskorištavanje šećera i organizmu.
Noćno sljepilo, značajan je simptom nedostatka vitamina A te može biti uzrokovan i nedostatkom cinka koji ima ulogu koenzima pri konverziji retinola u retinaldehid i sudjeluje u stvaranju očnih pigmenata.
Nedostatak cinka uzrokuje umor, osjetljivost na infekcije, ozljede i smanjenu pozornost. Zbog nedostatka može doći do usporenog rasta, odgođene spolne zrelosti i produljenog zacjeljivanja rana. Također, ispitivanja su pokazala da nedovoljna količina cinka može utjecati na pojavu steriliteta i patuljastog rasta u ljudi.
Bijele pjege na noktima te krhki nokti i kosa, nepravilni menstrualni ciklusi kod mladih djevojaka i impotencija kod mladih muškaraca mogu biti samo neki od simptoma nedovoljnog unosa cinka u organizam.
Na temelju rezultata najnovijih istraživanja došlo je do zaključka da cink ima važnu ulogu i u određenim mentalnim i emocionalnim sferama. Tako je utvrđeno da je većina shizofreničara deficitarna sa cinkom, a istovremeno ima višak bakra. Pretpostavlja se da se radi o važnim neurotransmiterima čiji rad je ovisan o cinku te su stoga neki pacijenti dobro reagirali na suplementaciju cinkom.
Dodatci s cinkom su se pokazali korisnima i kod liječenja Anorexie Nervose jer je manjak cinka povezan i s gubitkom apetita, slabljenjem osjećaja okusa i mirisa i mentalnom depresijom.
Hiperaktivnost je još jedan važan i danas sve prisutniji poremećaj koji je u istraživanjima dobro reagirao na nadomjestke cinka. Cink je važan kofaktor u proizvodnji prostaglandina iz esencijalnih masnih kiselina koji su bitni za funkcioniranje mozga i nervnog sistema koji utječu na hiperaktivnost. K tome, nedostatak cinka može dovesti do povećane apsorpcije teških metala, koji također utječu na hiperaktivnost.
Apsorpcija cinka kod čovjeka se odvija u tankom crijevu i to u količinama koje su potrebne u tom trenutku, dok se višak ne apsorbira. Glavni put njegovog izlučivanja je kroz gastrointestinalni trakt.
Iscrpljivanje tla umjetnim gnojivima i drugim kemijskim agensima snizilo je razinu cinka u tlu, te se smatra da je manjak cinka uobičajen u razvijenim zemljama s modernim načinom uzgoja i prerade tla.
Cinka ima u velikom broju namirnica, ali njegova bioraspoloživost jako varira. Cink iz namirnica životinjskog porijekla, školjkaša i mekušaca se puno bolje apsorbira od onog u iz biljnih izvora. Bogati izvor cinka su kamenice, crveno meso te janjeća jetra. Visok unos fitinske kiseline koji se nalazi u određenim žitaricama (npr. pšenici) mogu spriječiti ili smanjiti apsorpciju cinka.
Važno je napomenuti da u nedostatku cinka, toksični element kadmij (koji ima slične kemijske karakteristike kao cink), ukoliko ga unesemo u organizam, zauzima njegovo mjesto i štetno djeluje na funkcije koje cink obnaša u tijelu.
Prevelik unos cinka ometa korištenje bakra, uzrokujući nepotpun metabolizam željeza što može dovesti i do gubitka željeza te bakra iz jetre. Preporučeni dnevni unos cinka iznosi 11-14 mg dnevno za muškarce i 8 mg za žene, a potrebna količina se povećava u periodu trudnoće i dojenja. Gornji limit unosa iznosi 40 mg na dan za odraslu osobu.
