Fotografkinja Natacha de Mahieu stigla je u kolovozu 2021. na rub Oberseea, udaljenog jezera okruženog bujnim zelenim planinama i dramatičnim vodopadima u jugoistočnom kutu Njemačke. Bilo je prohladno, kiša je pljuštala i, kako sama priznaje, ‘nije uopće bilo zabavno biti na tom mjestu’.
No, primijetila je kako turisti dolaze i fotografiraju se ispred tog fascinantnog pogleda. No, prije nego bi stali pred kameru skinuli bi slojeve odjeće, prkoseći hladnoći, kako bi dočarali sliku blaženog ljeta. Ispred kamere: majice kratkih rukava, lebdeće haljine. Iza toga: komadi debelih odbačenih jakni. Instagram vs. stvarnost.
Serijom fotografija naziva ‘Theatre of Authenticity’, de Mahieu istražuje vezu između turizma i spektakla te kako se ponašamo kada putujemo, osobito kada mislimo da nas nitko ne gleda. Fotografije su zapravo dio njezina diplomskog rada na magisteriju dokumentarne fotografije, a spajaju tri teme koje je najviše zaokupljaju: turizam, društvene mreže i klimatske promjene.
Koje su naše motivacije kada putujemo?
“Volim putovati”, izjavila je nedavno De Mahieu za The Guardian, prisjećajući se putovanja u Boliviju kada je imala 18 godina kao trenutka kada se zainteresirala za fotografiju, te dodala: “Također sam jako znatiželjna zašto volimo putovanja i koje su naše motivacije. No, isto tako, previše vremena provodim na društvenim mrežama.”
Skrolajući Instagramom, imala je ‘osjećaj da svi idu na ista mjesta, koriste iste fotografske kompozicije, iste boje…’. To je kod nje izazvalo dilemu tipičnu za umjetnike generacije Z. Okružena beskrajnim digitalnim sadržajem, počela se pitati hoće li ikad napraviti nešto doista jedinstveno.
I tako je De Mahieu odlučila ‘pozabaviti’ se tematikom i dati joj realniju predodžbu. Snimila bi točno onakvu fotografiju kakvu su već snimili deseci tisuća. Ali umjesto da radi ono što su mnogi turisti s kamerom učinili kad su se suočili s prenapučenim odredištem – blokiraju druge ljude u pogledu i isporuče sliku na DM koja sugerira da su oni sami okruženi tom fantastičnom prirodom – ona bi dodala još ljudi.
Usavršavanje jedne fotografije znalo je potrajati i do tjedan dana!
Započela je identificiranjem nekih od europskih turističkih destinacija s najviše geografskih oznaka na Instagramu, uključujući jezero u Oberseeu, tursku romantičnu regiju Cappadocia (poznatu po balonima na vrući zrak), španjolsku pustinju Bardenas Reales i stjenovite calanques (uvale) u Marseilleu. Putujući do ovih odredišta svojim kamperom preko ljeta, obično bi na svakom mjestu provela dva dana. Prvi dan bi ispitivala područje i pronalazila najbolje kuteve za snimanje. Sutradan bi postavila kameru na tronožac i sat vremena u intervalima fotografirala, dokumentirajući turiste koji dolaze i odlaze. Prilikom uređivanja, koristila bi Photoshop kako bi proizvela ubrzani kolaž koji je prikazivao sve ljude koji su posjetili to područje tijekom 60 minuta. Usavršavanje jedne gotove fotografije znalo je potrajati i do tjedan dana!
Razmišlja i o verziji projekta koji bi uključio i neke od najpopularnijih znamenitosti diljem svijeta: šetače na vrhu Kineskog zida; stotine koji su se pretvarali da podupiru Kosi toranj u Pisi.
Ali De Mahieu je namjerno odabrala destinacije izvan utabanih staza. “Htjela sam pokazati utjecaj te vrste ‘nevidljivog turizma’ na ova mjesta. Kad kažem nevidljiv, mislim na to da kad si tamo imaš osjećaj da si sam. Ali u više od sat vremena, ili u samo jedno poslijepodne, tamo se skupi jako puno ljudi”, objašnjava.
Iznimno štetan utjecaj masa na prirodne ljepote
Time je razotkrila sav negativan utjecaj koji društvene mreže imaju na naš okoliš – jer objava nekog influencera na Instagramu može pokrenuti lavu drugih turista – a sve to jako štetno djeluje na prirodu. Primjerice, u lipnju ove godine, nacionalni park Calanques u Marseilleu je po prvi put ograničio broj posjetitelja kako bi se zaštitile formacije stijena!
“Klimatske promjene su stvarne i vrlo očite”, kaže De Mahieu, a njezin rad to dokazuje na najočitiji način.
Priznaje i kako sama nije izuzetak kulture prikazane na njezinim fotografijama. Naime, de Mahieu voli putovati, a otkriva i da previše vremena provodi na društvenim mrežama; čak i u vlastitoj fotografiji osjeća sveprisutni utjecaj Instagram estetike (nježne pastelne boje, uredna kompozicija koja pristaje uz zadani kvadratni oblik…).
Njezine fotografije, umjesto da osuđuju, razigrani su poziv na razmišljanje: o tome što tražimo kad izađemo iz kuće; kako na naše svakodnevne odluke utječe privlačnost lijepe slike i zašto, u kulturi koja cijeni individualnost, svi žudimo za snimkom sebe kako stojimo ispred male drvene kućice na jezeru, u savršenom ljetnom kadru, okruženi planinama, drvećem i jezerskom vodom… čekajući u redu s mnoštvom i pretvarajući se da smo tamo – sami.
Pročitaj i ovo:
- Grof Darkula: “Često spominjemo ‘tabu teme’ jer se razgovor oko njih odavno trebao normalizirati”
- Sandro Kraljević: “Svijet ne možemo promijeniti, ali sebe možemo”
- Prijeti li nam epidemija usamljenosti?
